Traži se gospodar Ringa

Mihael Šumaher mora da je uživao. Činjenica da se osvetio Fernandu Alonsu za poraz u Imoli 2005. na istom mestu i na isti način verovatno mu je pružila veliku satisfakciju, tim veću što je Nemcu to bila čak 85. pobeda u karijeri i što je mogao da je proslavi sa tifozima. Ali, Imola je postavila više pitanja nego što je pružila odgovora. Uoči Velike nagrade Evrope, pokušaćemo da ih razmotrimo i da bacimo nešto više svetla na barem neka od njih.

Izvor: Aleksandar Babiæ

Petak, 05.05.2006.

04:47

Default images

Ne znam hoće li Šumaher Imolu 2006. uvrstiti u jednu od svojih najdražih pobeda, ali taj trijumf svakako je veoma značajan. Pre svega zato što snažno motiviše Ferari da nastavi pravcem kojim je krenuo. Zatim, ovo je prva pobeda za Mihaela i Skuderiju od juna prošle godine i, konačno, ona makar i privremeno vraća Ferari u poziciju jednog od glavnih pratilaca Renoa. Da i ne govorimo o poruci koju je sedmostruki svetski prvak poslao svima onima koji ga smatraju zrelim za otpis, prestarim i nedovoljno motivisanim.

Alonso je ubrzo posle trke počeo da priča kako mu i nije bila namera da pretiče Šumija i da je 8 bodova iz Imole rezultat kojim je zadovoljan. Ovo drugo je verovatno tačno, ali je prva tvrdnja sumnjiva. Jer, otkud onda onih nekoliko grešaka u poslednjim krugovima, posle kojih su ataci na Ferari zaista prestali?

Briatore je takođe pokušao da umanji značaj prvog ovosezonskog poraza svog tima – za njega je pravi konkurent Meklaren, a ne Ferari. A kad smo već kod "hromiranih strela", tu stvari izgledaju čudno. Meklarenov obrazac postaje prepoznatljiv: žrtvujući startnu poziciju, oni u trke ulaze sa više goriva u rezervoarima, ali ovogodišnji bolid nije dovoljno brz da to nadoknadi. Postoji staro nepisano pravilo: brz auto može postati pouzdan, ali izdržljiv a spor bolid teško postaje brz. Izgleda da se Raikonenu i Montoji nikako ne da da imaju "najbolje od oba sveta".
Glasine o tome da će Kimi preći u Ferari kruže nesmanjenim intenzitetom. U opticaju je priča da nije pitanje da li će on to učiniti, čak ne ni kada će se to desiti, već kada će biti objavljeno, i u tom kontekstu se kao termin pominje Kanadski gran-pri. Montecemolo demantuje postojanje ikakvog dogovora: "Smatramo ga jednim od tri najbolja vozača, ali tu nema ničega", i ponovo u igru ubacuje ime Valentina Rosija. "Sve će se znati za mesec dana", tvrdi predsednik Ferarija, pre svega misleći na to šta će o svojoj budućnosti odlučiti stariji Šumaher.

Honda je zadivljujuće uprskala stvar u Imoli, prvenstveno zahvaljujući farsičnim pit-stopovima. Iako pobeda nije bila u opticaju, podijum za Batona možda jeste. Mark Veber je iz svog Vilijamsa iscedio sve što je mogao i dokopao se šestog mesta, dok ostali timovi nisu bili u realnoj šansi da se domognu bodova, što najpre treba da zabrine Tojotu i BMW-Sauber.

Na sopstveni fijasko Honda je reagovala "napadom kao najboljom odbranom", pa je svoje gluposti iz Imole maskirala novim otkrićima ili "otkrićima" o neregularnom zadnjem krilu kod Ferarija. Nijedan njegov deo ne sme da bude pokretan, a kod Šumahera i Mase, tvrde Japanci, elementi krila su fleksibilni, pa se pri visokim brzinama "izravnaju", i zato je, na pojedinim delovima staze, Ferari bio 6 km/h brži od Renoa, a na drugim isto toliko sporiji. Honda kaže da ima i snimke koji bi ovo potkrepili, videćemo hoće li i kako FIA reagovati.

Ide i Gibson, antiheroji Imole

Judži Ide je neiskusan i spor i bilo je bojazni da će njegov "manjak kilometara" u eliti biti potencijalno opasan. Na pisti "Enco i Dino Ferari", takva strahovanja su se obistinila. Stručno je torpedovao Kristijana Albersa, a mene čudi kako se takvo nešto nije desilo i ranije. Na trkama Formule 1 bilo je raznih "čarobnjaka" – iz novijih vremena dovoljno je pomenuti Inuea, Roseta i Lavađija (Baumgartnera ne dirajmo, čovek je ipak osvojio bod u Indijanapolisu) – i Judži za sad nije pokazao ništa što bi ga izdvojilo iz ovog društva zalutalih.

Ide se uredno izvinio Holanđaninu koji oko svega i nije digao onoliku prašinu kakva se mogla očekivati. Štaviše, Albers je sve označio kao "trkački incident" i duhovito primetio kako je u Formuli 1 potrebno isprevrtati se nekoliko puta kako bi ljudi ponovo hteli da pričaju sa vama. Japanac je "u svoju odbranu" izjavio da je debitant u takmičenju, sa vrlo malo pređenih kilometara za sobom i da pokušava da vozi bezbedno i bude bolji iz trke u trku. Sve na svom mestu, ali staze je mogao da uči i u nekoj od nižih kategorija, a ne da, kao što je sam rekao, gleda snimke trka na Nirburgringu da bi naučio kuda vodi idealna linija.

Nastavak farse prekinula je FIA. Poslednja vest iz tabora Super Agurija kaže da je tim poslušao savet Federacije i Idea ekspresno prekomandovao u test vozača, dajući mu tako priliku da stekne pristojniju kilometražu pre nego što se (eventualno) vrati na trke.

Barikelov prvi i dva Batonova pit-stopa zasluzuju da uđu u udžbenike kao model kako se to ne radi. Ipak, titulu glavne antizvezde treba da ponese Hondin "čovek-lilihip", šef mehaničara Alister Gibson. Ne samo što je prerano i bez ijednog ovozemaljskog razloga dao znak Batonu da može da krene, već i zato što je, uvidevši grešku, uzaludno pokušao da ga zaustavi lupajući ga "lilihipom" po glavi. Sve se ipak srećno završilo, sa nekolicinom poobaranih mehaničara i nešto prolivenog goriva, a ne u požaru, koji je bio realna opasnost.

U susret Velikoj nagradi Evrope

U Renou svoj auto opisuju kao "dobroćudan i upravljiv" bolid koji može da se vozi na limitu tokom dugačkih perioda trke, bez pada u performansama. Za Nirburgring su se najviše usredsredili na trakciju, jer smatraju da će snažna ubrzanja iz sporijih krivina i niskih obrtaja biti presudna. Alonso veruje da je nova B specifikacija RS26 agregata dobar korak unapred (Fisikela ju je imao u Imoli, Španac je dobija tek sada) i misli da će se u Nemačkoj boriti za pobedu. Tehnički direktor Bob Bel, zadužen za šasiju, tvrdi da bodovna razlika u odnosu na konkurente ne odražava pravi odnos snaga, jer je Reno i jači nego 2005. Glavne protivnike na Nirburgringu Bel vidi među Mišlenovim ekipama.

Meklaren je poslednje dane aprila proveo u Silverstonu, testirajući i odabirajući pneumatike za Veliku nagradu Evrope, usavršavajući aerodinamiku i Mercedesove agregate. Montoja je, kao da je hteo da se naruga kreatorima propisa u F1, konstatovao kako je njegov auto u krivinama primetno brži sa V8 agregatom, i da kroz brzi zavoj "Kops" (Copse) sada može da prođe punim gasom.

Norbert Haug kaže da su njihove formule još uvek 3 do 5 desetinki sporije od Renoovih, ali se nada da će na domaćem gran-priju baš Mercedes biti najveći konkurent francuskoj ekipi.

Ferarijeva slaba tačka je prednji kraj bolida. Naime, zadnje gume funkcionišu znatno bolje od prednjih, pa se mora povećati nagib prednjeg krila. Ali, preveliki nagib remeti kompletno opstrujavanje pozadi i, pošto tu Ferari nema dovoljno "prostora za igru", uglavnom se ide na rešenje sa ravnijim prednjim krilom. Otud i visoke brzine na pravcima (u Imoli 3 km/h brži od Renoa, 4 km/h od Meklarena) i Kimijeva konstatacija da je Ferari na ravnom nemoguće obići. Međutim, to znači da bi, prema sadašnjem stanju stvari, crveni bolidi bili konkurentni samo na bržim stazama, dok bi kuburili sa onim sporijim i tehnički izazovnijim. U Skuderiji ne kriju: da je Monako sledeći na kalendaru, stvar bi bila kritična. Zato se marljivo radilo: Masa je testirao u Fioranu, a Badoer i Šumaher vozili su u Le Kasteleu.

Pošto je tim i prošle godine bio jak u Bahreinu i San Marinu, a slab, kao i ove, u Australiji i Maleziji, odgovor na pitanje koliko su zaista snažni mogao bi da da Nirburgring.
Tojota sebi ne sme da dozvoli da se izbruka i na Ringu: pošto je sedište ekipe u Kelnu, udaljenom svega 80 kilometara, i oni Veliku nagradu Evrope smatraju domaćom trkom. Sa tehničke strane, budući da je vreme u Ajfel planinama nepredvidivo, ekipa se trudi da pokrije što više opcija, počev od podešavanja automobila, do izbora pneumatika. Na probama u južnoj Francuskoj najviše se radilo baš sa gumama, odnosno na što bržem postizanju optimalne radne temperature.

Upoređenje prošlogodišnjeg Tojotinog bodovnog salda sa ovosezonskim rezultira poražavajućim zaključcima: u ovoj fazi šampionata, Truli je imao 20 bodova (sada nijedan), a Ralf ima dva boda manje nego lane. Ovom timu potrebno je čudo da im spase godinu.

Honda je trodnevnu test sesiju u Silverstonu provela usavršavajući motor. Njihova strategija ide pravcem potpuno suprotnim od Meklarenovog – cilja se na visoku startnu poziciju, pa se kreće sa malo goriva. Honde bismo opet mogli da vidimo u prvim redovima posle kvalifikacija, ali to u trci "košta" jedan pit-stop više, a za sada se ovaj pristup nije pokazao kao pobednički.

Vilijams je za Nirburgring spremio nekoliko aerodinamičkih poboljšanja. Ekipa se dvoumi između jednog i dva pit-stopa, kao i između dve vrste pneumatika koje je Bridžston pripremio. Verovatno će definitivne odluke diktirati meteorološke prilike. Tim će nastojati da obezbedi vozačima što više vremena na stazi tokom nezvaničnih treninga, a da na to ne potroši previše guma i ne izraubuje motore. Aleks Vurc će sigurno ponovo imati pune ruke posla.

I BMW Sauber je na Nirburgringu "kod kuće". Tu je Hajdfeld prošle godine osvojio svoju prvu (i jedinu) pol poziciju a u trci visoko drugo mesto. Vilnev ovu stazu ne voli, a zanimljivo je da je na njoj 1996. postigao svoju prvu F1 pobedu, kao i onu za sada poslednju, 1997. Pošto se pista nalazi na oko 600 metara nadmorske visine, inženjeri se pribojavaju blagog pada (od oko 5%) u snazi motora, a na testovima u Silverstonu ekipa je tražila načine da sa mehaničkog i aerodinamičkog aspekta kompenzuje podupravljanje, kojem su bolidi na Ringu skloni.
Kristijan Horner, sportski direktor Red Bula, priznao je da je teško nadati se bodovima kad svi bolidi favorita završe trku. Rekavši to, Horner kao da je zaboravio da bi prvo njegovi automobili morali da izdrže do kraja, pošto su za sada od mogućih osam prošli kroz cilj svega tri puta. Pred ekipom je veliki posao, pošto u odnosu na prošlu godinu Red Bul nesumnjivo stagnira.

Toro Roso je teško oceniti, delimično i zato što ekipa forsira komotan pristup takmičenju. U tu sliku savršeno se uklapa Gerhard Berger, koji podrugljivo konstatuje kako ljudi iz Super Agurija "pišu lepa pisma", aludirajući time na žalbe koje su upućene FIA-i, a koje se tiču Torovih V10 Kosvort agregata. Dovoljno su brzi da Midland i Super Aguri za njih nisu naročiti problem, i ako na njih gledamo kao na naslednike Minardija, što u stvari jesu, onda je već i ovo do sada postignuto pravi kvantni skok.

Midland je testirao u Silverstonu, najviše pažnje posvećujući pneumaticima, kao i ostali Bridžstonovi timovi. Ruska ekipa je svesna da im brzina očajnički nedostaje, što se najviše vidi u kvalifikacijama. Na Nirburgringu će koristiti nešto unapređene agregate, a sasvim prikladno, ulogu trećeg vozača dobio je Nemac Adrian Sutil.

Super Aguri stalno odlaže debi prvog sopstvenog bolida SA06, ali su za ovaj vikend spremili nov aero paket. Umesto ražalovanog Idea, nastupiće Francuz Frank Montanji, dvadesetosmogodišnjak sa ogromnim iskustvom test vozača Renoa u protekle tri sezone.

Nirburgring, istorija i sadašnjost

Kada se izgovori ime legendarne staze, prva asocijacija je "stari" Ring, koji je veliki Džeki Stjuart nazvao "Zeleni pakao".

Staza u Ajfel planinama otvorena je u junu 1927, kao prva namenski izgrađena trkačka pista u Nemačkoj. Tada je bila dugačka 28,265 kilometara i sastojala se iz severnog i južnog dela, koji su zajedno imali čak 174 krivine.

Formula 1 je u Ajfelima debitovala 1951, koristeći samo severnu deonicu ("Nordschleife") od 22,810 km i u naredne dve decenije tu je održavana Velika nagrada Nemačke, izuzev 1959. kada je voženo na berlinskom Avusu. Pošto je Nordšlajfe postala isuviše opasna, 1970. se prešlo na Hokenhajm, da bi se na Ringu izvršile potrebne prepravke. Sledilo je nekoliko daljih modifikacija i skraćenja, ali staza jednostavno više nije odgovarala bezbednosnim standardima, pa je 1976. na njoj imalo da se vozi poslednji put. Sve i da nije tako dogovoreno, to bi ionako bio kraj, zbog Laudinog umalo fatalnog udesa.

U maju 1984, otvoren je novi Nirburgring. Od tada je na njemu deset puta vožen Gran pri Evrope, dva puta GP Luksemburga (1997 i 1998) i jednom GP Nemačke (1985).
Činjenicu da je od 1995. redovno u kalendaru ova staza najviše ima da zahvali pojavi Mihaela Šumahera i posledično povećanom interesovanju nemačke publike.

Poslednja izmena konfiguracije piste izvršena je 2002, kada je prva krivina reprofilisana, čime je staza dodatno usporena i produžena za oko 600 metara, ali je tako stvoreno još jedno moguće mesto za preticanje.

Danas Nirburgring ima reputaciju "kompletne staze", jer se sastoji od mešavine sporih, srednje brzih i brzih krivina, često sa kontranagibom. Varijanta na kojoj se vozi F1 dugačka je 5.148 metara, a trka traje 60 krugova. Ring zahteva dobro izbalansiranu šasiju, dobru trakciju i stabilnost na kočenju. Asfalt nije naročito abrazivan, pa je moguće koristiti i nešto mekše gume.

Izmene u F1 kalendaru pomerile su Nirburgring tri sedmice unapred, sa kraja na početak maja, pa će vreme biti velika nepoznanica. Prognoza za vikend glasi: u petak i subotu smenjivaće se sunčani i oblačni periodi, sa najvišom temperaturom od 21 stepena. U nedelju se očekuje maksimalnih 18, uz šanse za kišu od 41%.

Brojevi za kraj

Bodovni bilans daje nadu da bi ova sezona mogla da bude neizvesnija od prethodne. Posle Bahreina, Malezije, Australije i San Marina, Alonso je na istom broju poena kao i 2005. (36), a Šumaher i Raikonen imaju po 11 više. I Montoja ima bolji skor (+7), kao i Fisikela (+5), ali je najveći skok u formi u odnosu na prošlu godinu pokazao Baton, što i ne čudi previše, jer sada ima 13 bodova, a prošle sezone čak u prvih devet trka nije osvojio nijedan.

Postoji i jedna trivijalna statistika koja nas dovodi do drugačijih zaključaka. Naime, 27 puta (48%) je pobednik prve trke u sezoni na kraju osvajao i šampionat. Vozač koji bi u drugoj sezonskoj trci zabeležio svoju prvu godišnju pobedu postajao je svetski prvak 11 puta (20%). U 9 slučajeva (16%) bi šampion postajao osvajač treće trke, ako bi mu to bio prvi sezonski trijumf. Pobedniku četvrte velike nagrade to se desilo tek dva puta (3.6%), a samo su sedmorica pilota postajali šampioni a da nisu pobedili ni u jednoj od prve četiri trke (12.5%). Dakle, verovatnoća da prvak sveta 2006. bude Alonso, Fisikela ili Šumaher iznosi 87.5%.

Ove cifre nisu tu da bi razljutile navijače Meklarena ili Honde; one najviše govore o tome koliko je važno sezonu započeti dobro i postizati konstantno solidne rezultate. Uostalom, statistike i jesu tu da bi bile srušene.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 6

Pogledaj komentare

6 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: