Propast komunizma

Može li grčka kriza da se prelije u Srbiju? Malo verovatno. Može li Srbija da doživi sudbinu Grčke? Više verovatno. Evo i argumenata. Kriza u Grčkoj najmanje je problem bankarskog i realnog sektora. Da jeste, odavno bismo već čitali o propasti brodovlasnika Spirosa Karnesisa koji ne da ne propada, nego naručuje nove brodove.

Fokus

Izvor: Miša Brkiæ

Četvrtak, 21.07.2011.

21:20

Default images

I kompanija Veropulos pozatvarala bi sve supermarkete Vero po Srbiji, a kao što vidimo to nije uradila. I sve grčke banke odavno bi se pokupile iz Srbije, a to se nije dogodilo, bar tako tvrdi predsednik Saveta guvernera Narodne banke Srbije Boško Živković kad kaže da „nisu uočene nikakve ozbiljne promene u tokovima kapitala iz beogradskih filijala grčkih banaka u atinske centrale“.

U Grčkoj je, hteli - ne hteli da to vidimo, u krizi – država. Odnosno njene finansije. U toj zemlji nije krahirao model neoliberalne ekonomije, nego – „viša faza socijalizma“.

Država u Grčkoj upala je u „bunar“ zato što su porodične dinastije Micotakis, Papandreu i Karamanlis (smenjuju se na vlasti od ukidanja vojne diktature) Grcima priuštile život u – komunizmu. Stalno je stvarana iluzija da svega ima u izobilju, a familije su se utrkivale u uvođenju povlastica samo da narod njima poveri vlast.

Tako je godinama trajalo. Grci su se „primili“ na lažnu državu blagostanja, a onda je stigao račun da se plati ručak. Račun (odnosno, dug) košta oko 340 milijardi evra i jednak je 1,5-godišnjem bruto domaćem proizvodu.

Mediji u državama EU, koje treba da spasu grčku državu od bankrota, sada otkrivaju „tisuće bezobraznih podataka“ komunističkog života podno Akropolja. Na primer, zaposleni u državnom sektoru decenijama su primali po 15 plata godišnje i imali pravo na 52 razna dodatka, bonusa, povlastice i naknade.
Kuriri u ministarstvima imali su dodatak od 290 evra za uredno i tačno prenošenje dokumenata iz kabineta u kabinet, vozači službenih dizel automobila mesečno su dobijali 25 evra za „zagrevanje motora”, mašinisti lokomotiva dobijali su 420 evra za pranje ruku, zaposleni u državnoj naftnoj industriji dobijali su naknade za topli obrok, besplata godišnji odmor za celu porodicu u hotelu sa četiri zvezdice, vozači autobusa u Atini dobijali su 310 evra za redovan dolazak na posao, a zaposleni u državnom osiguranju regres za prevoz iako nisu izlazili na teren.

Ni to nije sve. Grci nisu neki veliki ljubitelji plaćanja poreza. Prošle godine razlika između onoga što poreski obveznici duguju i onoga što su platili dostigla je sumu koja odgovara trećini celokupnih prihoda od poreza (toliki je budžetski deficit).

"Siva ekonomija“ čini oko 27,5 odsto BDP-a, a podmićivanje poreskih službenika je raširena pojava. Grci veruju da demokratija služi za lično bogaćenje, poreski sistem dugo uverava Grke da su u pravu kad tako veruju - lekari, pevači i sportisti imali su beneficirane poreske stope, brodovlasnici uopšte nisu plaćali porez na dohodak, a nekim profesijama zakon je dozvoljavao da prijavljuju niža primanja od stvarnih.

A u Srbiji? Plate u državnoj službi više su nego u privatnom sektoru, dele se dodaci, bonusi, povlastice i naknade zaposlenima i direktorima u javnim preduzećima, penzije su godinama iznad mogućnosti Penzionog fonda… Sajmon Grej, nekadašnji šef kancelarije Svetske banke u Srbiji, upozorio je još pre tri godine da Srbija godišnje potroši pola milijarde evra više nego što zaradi. To upozorenje bilo je pre nego što je velika kriza počela.

Treba li još koji argument da iz Grčke nema šta da se prelije u Srbiju. Mi to sve već imamo.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

14 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: