Život

Sreda, 12.01.2011.

00:02

Vredi li čuvati jezik?

„Kad god se dva jezika susretnu i izmešaju, oni su kao dve vojske u bici na život i smrt. Dok se god u toj bici čuje jedan i drugi jezik, borba je ravnopravna, kad počinje da se bolje i više čuje jedan od njih taj će prevladati“, rekao je Stefan Nemanja u svojoj Besedi o jeziku napisanoj pre devet vekova. Ima li u njegovim rečima danas makar malo istine?

Izvor: B92

Default images

Stručnjaci smatraju da su postojala tri prelomna trenutka u ljudskoj istoriji kada su se jezici uvećavali: prvi nagli rast dogodio se u periodu Renesanse, zatim u toku industrijske revolucije i na posletku u vreme Elektronske evolucije.

Svaka od ovih prekretnica za jezik, bila je zapravo polazišna tačka velikih društvenih promena. Engleski jezik nametnuo se kao svetski kolonijalnim osvajanjima Velike Britanije, a zatim i globalizacijom koju je predvodila meka moć Sjedinjenih Američkih Država.

Iako je engleski postao maternji jezik za mnoge udaljene krajeve sveta, prosečan Englez zna oko 75 hiljada reči od kojih 50 hiljada aktivno koristi, što je relativno malo. Zapravo, procentualno, to je manje nego tokom prolosti, jer se jezik neprepoznatljivo izmenio (danas je za prosečnog ostrvljanina staroengleski jezik potpuno stran).

Rečnici svih zemalja prvenstveno evoluiraju uplivom stranih reči u svakodnevnu upotrebu. Pokušaji da se takvi procesi u vreme globalizacije zaustave ili makar uspore su Sizifov posao.

Lingvistička raznolikost se usled toga nepovratno gubi - smatra se da postoji između četiri i šest hiljada jezika na svetu, ali je njihov broj u stalnom padu.

Već u narednih 200 godina izgubiće se oko polovine svetskih jezika, ali postoje i obrnuti procesi, doduše u nesrazmerno manjoj meri.

Recimo, u poslednjih 30 godina znakovni jezik Nikaragve nastao je kada se okupila njihova gluvonema zajednica i rodio se nacionalni jezik Papue Nove Gvineje.

Pa zašto promene u jeziku tako teško padaju nekim narodima?

Francuska akademija dugo je bila opsednuta čuvanjem elemenata identiteta kroz jezik, poričući reči kao što je „le chewing gum“ (žvakaća guma) ili „le strip tease“ (striptiz), dok su „le pipeline“ (cevovod) i “le bulldozer“ (buldožer) uvaženi, ali pod uslovom da se izgovaraju na tipičan Galski način.

Takođe, u poslednjih mesec dana nemački ministar trgovine Peter Ramsojer uveo je isključivu zabranu upotrebe 150 engleskih reči i izraza, uključujući i „laptop“, „ticket“ (karta) i „meeting“ (sastanak).

Reč je o tome da je nacionalizam kao ideja vodilja prilikom nastajanja danas najsnažnijih evropskih zemalja postao gotovo zanemarljiv faktor u novoj konstituciji međunaronih odnosa. Nacionalni jezik kao njegov glavni stožer izložen je vetrometini uticaja Informatičke revolucije, a Francuska i Nemačka će pre ili kasnije morati da krenu tim putem.

U ovakvim okolnostima, kada jezici odumiru zajedno sa stanovnicima naroda, Beseda Stefana Nemanje je potpuno izlišna – zapravo, promena jezika postaje jedini znak da će taj jezik opstati.

„ Najposle se čuje samo jedan jezik. Bitka je završena. Nestao je jedan jezik, nestao je jedan narod“, rekao je čuveni Nemanjić.

Mi ćemo konstatovati drugačije: Bitka traje. Nestao je jedan jezik - nastaje svetska zajednica.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

31 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Kina i Francuska se dogovorile: "Dozvolićemo"

Kina će dozvoliti uvoz proteinske hrane svinjskog porekla iz Francuske, kao i uvoz svinjskih iznutrica iz te evropske zemlje, navodi se u današnjim odvojenim saopštenjima kineske carine i francuskog ministarstva poljoprivrede.

19:05

7.5.2024.

1 d

Podeli: