Zdravlje

Nedelja, 14.04.2013.

08:59

Hipohondrija: Život u strahu od bolesti

Hipohondriji može da prethodi neki traumatski događaj kao što su smrt ili bolest u porodici, negovanje teških pacijenata, razvod ili neuspesi u karijeri...

Autor: Izvor: Nađa Milović / Vijesti

Default images

Prvi put sam se javila psihijatru pre nekoliko meseci. U početku, osećala sam nesvesticu i nestabilnost. Nakon toga sam se javljala neurologu i radila brojne analize. Ustanovili su da nemam nikakvih organskih problema. Zatim sam imala smetnje sa disanjem i strah da ću se ugušiti”, priča za “Vijesti” dvadesetogodišnja studentkinja Marija o početnom periodu razvoja hipohondrije.

Nakon pregleda i analiza lekari su ponovo utvrdili da je organski sve u redu i da nema nikakvih poremećaja.

“Dešavalo se da u toku noći ne mogu da izdržim strah da će mi se nešto desiti. Više puta sam išla u Hitnu službu, gde bi mi uključivali terapiju½.

Zatim ju je izabrani lekar uputio psihijatru. Dijagnoza je bila hipohondrija.

½Hipohondrija je neurotski poremećaj koji se definiše kao izrazita preokupiranost osobe telesnim funkcionisanjem, telesnim zdravljem, simptomima ili bolestima, što je u vezi sa patološkim strahom da je osoba obolela od neke teške bolesti ili sa sumnjom da je bolest već prisutna½, kaže psihijatar Spasoje Vujanović.

Ističe kako je razuveravanje osoba da boluju od teške bolesti izuzetno teško, ali ne i nemoguće.

Na pitanje kako se manifestuje ova bolest, odgovara kako je dijapazon ispoljavanja hipohondrije veoma širok: ½Kreće se od velikog investiranja u svoje telo kroz zdrav način života, pokušaje postizanja savršene fizičke kondicije ili isključivog hranjenja zdravom hranom. Ovakav oblik naziva se još i latentna hipohondrija½.

Somatska neizvesnost

Teži oblici se odlikuju upornom sumnjom ili strahom da je bolest prisutna uprkos negativnim nalazima.

½Hipohondriji može da prethodi neki traumatski događaj kao što su smrt ili bolest u porodici, njegovanje teških pacijenata, razvod ili neuspesi u karijeri. Preterana preokupiranost telom, telesnim funkcionisanjem, telesnim simptomima, zdravljem i bolešću, jeste jedna od glavnih odlika hipohondrije½, smatra Vujanović dodajući da telesne tegobe i usmerenost na telo dovode do "somatske neizvesnosti".

½Sumnja u postojanje bolesti predstavlja kognitivno-emocionalnu reakciju na stanje 'somatske neizvesnosti' pri čemu se emotivna komponeta ogleda u postojanju straha, a kognitivna u nepodnošenju neizvesnosti½.

Psihijatar navodi da se nepodnošenje neizvesnosti ogleda u traganju za objašnjenjem simptoma i očekivanju da se neizvesnost razreši otkrivanjem telesne bolesti.

½Zbog toga osobe koje boluju od hipohondrije često proveravaju svoje zdravstveno stanje, podvrgavaju se mnogobrojnim i nepotrebnim pregledima i ispitivanjima½.

Ističe kako veliki značaj pridaju medicinskoj dokumentaciji, uredno je sortiraju, sa njom dolaze kod lekara. ½Nekada sami pokušavaju da dijagnostikuju bolest i da se sami leče½. Ono što povezuje sve hipohondrične osobe traženje objašnjenja, a ne lečenje.

½Preokupiranost bolešću je nekada tolika da osobe čini nesposobnim za funkcionisanje½.

U lakšim slučajevima neprekidno govore o bolesti i tegobama od kojih strahuju, pa ostavljaju utisak sebičnih osoba, jer su konstantno okupirani sobom.

U najtežim slučajevima pacijenti najveći dio vremena provode u proveravanju svog zdravstvenog stanja i nesu u stanju da odgovore na radne, porodične i druge obaveze.

Foto: FreeDigitalPhotos.net

Podjednako pogađa i muškarce i žene

O tome koliko se često hipohondrija javlja kod nas i u svetu, dr Vujanović kaže da ne postoje precizni podaci u opštoj populaciji.

½Razlog su različiti dijagnostički kriterijumi i prateća istraživačka metodologija, kao i to što je pojedini autori osporavaju kao posebni psihijatrijski poremećaj. Nije bila predmet interesovanja kroz istoriju, pa su je mimoišla i velika epidemiološka ispitivanja½.

Naglašava kako se u striktnom pridržavanju dijagnostičkih kriterijuma hipohondrija dijagnostikuje u 0.2 % opšte populacije. U većim epidemiološkim studijama koje su pratile somatiformni poremećaj nađena je veća učestalost hipohondrije oko 4.5% u opštoj populaciji.

Dr Vujanović kaže da hipohondrija pogađa sve starosne grupe. Najčešće, prvi znaci poremećaja počinju u trećoj ili četvrtoj deceniji, a podjednako pogađa i žene i muškarce.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 9

Pogledaj komentare

9 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: