List navodi da je ta dilema oživela najavom direktora Agencije za privatizaciju Vladislava Cvetkovića da će 2010. biti u znaku transformacije fudbalskih klubova. Oglasio se i državni sekretar za sport Slaviša Zlatanović izjavom da će proces početi posle evidentiranja imovine klubova, odnosno utvrđivanja šta sve čini njihov kapital.
Ideja da stadioni pripadnu lokalnoj samoupravi, dakle Beogradu na čijem su zemljištu izgrađeni, dobija sve više pristalica.
„Svi znamo da je država podigla stadione Crvene zvezde i Partizana, pa bi bilo normalno da u transformaciji pripadnu njoj. Sa aspekta običnog građanina Beograda, to je jedino racionalno”, kaže
konsultant za privatizaciju Branko Pavlović.
Generalni sekretar Partizana Darko Grubor, inače član radne grupe za izradu zakona, ima suprotan stav.
„Naš stadion je vlasništvo Sportskog društva, ali nije sporno da ga je gradila država. Izgrađen je pre 60 godina, a država je odavno prestala da ulaže u njega i održava ga isključivo fudbalski klub. Logično je da joj pripadne i određeni procenat akcija prema ulaganju, ali to treba precizno utvrditi”, kaže on.
Gradski sekretar za sport Beograda Aca Kovačević kaže da bi, gledajući samo sa aspekta troškova, objekti poput Marakane ili stadiona Partizana bili veliki balast za gradsku kasu.
„Iz iskustva znam da imamo probleme i sa održavanjem mnogo manjih objekata, da ne pominjem Arenu. Druga je stvar ako se iznađe model po kome bi grad ili država mogli stadione da rentiraju i na taj način ostvaruju prihod. U tom slučaju korist bi imali i oni koji su ih gradili i oni koji ih održavaju. Tako bi bila izbegnuta zamka u koju su upala neka preduzeća pri privatizaciji kada su se okoristili samo pojedinci”, objašnjava on.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 22
Pogledaj komentare