09.10.2025.
16:00
Test: Hyundai i10 – karting za petoro
Hyundai i10 je sada među retkim automobilima koji nude osećaj vožnje kartinga. Upravljiv je i okretan, sa malom potrošnjom i sasvim solidnim prostorom u kabini.
Sve je manje klasičnih hečbeka u A segmentu. Većina je izbačena iz ponude, kao u slučaju nemačkih modela.
Mnogi su postali krosoveri, što je najčešći slučaj kod Japanaca. A neki su jednostavno postali potpuno električni.
Tako je Hyundai i10 među retkima koji je zadržao tradicionalne vrednosti tipične za gradski auto.
Kompaktne dimenzije omogućavaju opušteno parkiranje i provlačenje kroz gradsku gužvu, dok efikasna i proverena mašina lepo ide i malo troši.
Uz sve to, ima sasvim dovoljno mesta za komforan prevoz, čak i na zadnjim sedištima. Ipak, nismo mogli da odolimo voznim karakteristikama specifičnim za karting…
Prošlo je već tri godine kako smo testirali aktuelnu generaciju Hyundaija i10.
U međuvremenu je redizajniran. Nisu to neke velike izmene, već taman lagano osveženje kao i kod većine automobila na sredini životnog ciklusa modela.
Spolja se skoro i ne vide. Umesto okruglog kućišta dnevnih LED svetala pričvršćenih za prednju masku, sada su to četiri pojedinačna LED elementa integrisana u saće maske.
Neke veće razlike spolja nismo videli. Unutrašnjost je takođe neznatno promenjena. Najupečatljivije je uvođenje digitalnih instrumenata.
U slučaju Hyundaija i10 to i nije neko posebno unapređenje, s obzirom da je grafika vrlo jednostavna. Nekome će se to baš dopasti a nekome ne.
Tek, brojke imaju retro dizajn u vidu prvobitnih digitalnih displeja. Obrtaji su zaokruženi na jednu decimalu i više nema vidljivog crvenog polja.
Da li je to mana? Odlučili smo da proverimo šta se dešava kada zavrtimo motor. Ispostavilo se da crveno polje i dalje postoji tako što na 6.500 obrtaja cifre obrtomera postanu crvene!
To je možda čak i bolje rešenje u odnosu na klasičan obrtomer zbog toga što perifernim vidom lakše uočite iznenadnu crvenu boju, kao kod trkačkih automobila.
A da je ova opcija bitna, pokazaće se itekako u svakodnevnoj vožnji zbog lakoće kojom se vrti motor i zadovoljstva koje pruža sa svoje 84 konjske snage.
Naravno, mnogi će reći šta je tu uzbudljivo. Tako mali auto i tako malo snage. Tek kada se sedne za volan otkriva se sva lepota vožnje i konstrukcije ovog automobila.
Inače, mehaniku deli sa sestrinskim modelom Kije, Picantom. Spolja izgledaju potpuno različito, što je dobro, kako bi svako mogao da odabere auto po svom ukusu.
Dok Kia nudi "X-lajn" paket sa ofroud detaljima koji joj daju krosover izgled, Hyundai ima nešto elegantniju liniju. Organizacija prostora u unutrašnjosti je takođe vrlo slična, sa dosta zajedničkih elemenata ali i razlika.
Na primer, Kia ima dodatnu pregradu za odlaganje mobilnog telefona kod ručice menjača, dok Hyundai ima veliku pregradu ispred suvozača.
Iako je po dužini dosta kraći od četiri metra, Hyundai i10 je vrlo upotrebljiv auto. Najviše iznenađuje komfor sedenja i to ne samo na prednjim, već i na zadnjim sedištima.
Naravno, očigledno je da je auto uzak i da pozadi bez guranja mogu da sede samo dve odrasle osobe, ali je dobro što je registrovan za petoro, tako da pozadi možete da vozite troje dece i da budete legalni.
U svakom slučaju, čak i nazad se sedi bez ikakvog stiskanja. Čak deluje da ima više prostora od mnogih modela B segmenta, s obzirom da iznad glave ostaje još četiri prsta i isto toliko između kolena i naslona prednjeg sedišta bez pomeranja unapred.
Primetili smo da je u procesu redizajna između naslona prednjih sedišta ugrađena USB tip C utičnica sa poklopcem. Jedna, ali vredna, s obzirom da je do sada nije bilo.
Radno mesto vozača je relaksirajuće. Sedi se kao u većim automobilima.
Ručica menjača jeste nešto bliža nozi nego što smo navikli, ali je tačno pod šakom sa laktom oslonjenim o naslon koji može da se podigne.
Čak nam nije smetalo što volan nije podesiv po dubini. I bez toga smo našli udobnu poziciju sa maksimalno spuštenim sedištem. Kome je potrebno, može dosta da se podigne za još bolju preglednost.
Bez obzira što su brzinomer i obrtomer digitalizovani, između njih je i dalje klasičan meni putnog računara na koji smo navikli kod Hyundai modela.
Osim tri načina merenja proseka potrošnje (od točenja, od resetovanja i od paljenja motora), tu su i brojna podešavanja, uključujući i bezbednosne sisteme.
Automatsko kočenje je standard, a novina je dugme na volanu za održavanje sredine trake.
Iako nema adaptivni već klasičan tempomat, ova funkcija može da pomogne i funkcioniše i bez uključenog tempomata. Kada smo već kod bezbednosti, i10 ima šest vazdušnih jastuka.
Kamera za vožnju unazad se ne doplaćuje, kao i zadnji parking senzori.
Sve to je standard i u baznom paketu opreme. Inače, oprema je sasvim solidna.
Tu je bežično Android auto povezivanje sa indukcionim punjenjem telefona, kao i automatska "klima" sa jednom zonom. Ima senzor za automatsko paljenje svetala, pa čak i automatsku aktivaciju dugih, ali nema senzor za kišu.
Na spisku opreme u cenovniku se navodi i da bi trebalo da ima beskontaktno otključavanje i startovanje, ali toga na test primerku nije bilo. Svakako će novoporučeni automobili stići sa tim prilično bitnim komadom opreme koji dosta olakšava svakodnevnicu.
Nema grejače sedišta ali zato ima zadnje disk kočnice, što itekako pomaže u lakoći vožnje i karting osećaju.
Plastika je, očekivano, tvrda. Nema trunke tapacirunga na tabli i u vratima. To nam nije smetalo, s obzirom da je potpuno uobičajeno u A segmentu.
Završna obrada je generalno dobra, s tim što je bilo malo škripanja u vozačevom sedištu. Verujemo da je to do konkretnog primerka, koji je demo vozilo i vozi ga ko stigne. Do sada nismo imali takvo iskustvo ni u jednom Hyundaiju.
Na našem tržištu Hyundai i10 je dostupan sa dva motora. Oba su atmosferska.
Prvi je zapremine 1.0 litra sa tri cilindra i 67 "konja" a drugi je 1.2 sa četiri cilindra i 84 konjske snage.
Razlika u ceni je svega 500 evra, pa i ne čudi što je jači neuporedivo češći izbor iako troši za nijansu više.
Doduše, slabiji nismo vozili, ali, ako već možemo da biramo četiri cilindra su nam i dalje favorit. Bukvalno pali na "pola ključa".
Na leru se gotovo uopšte ne čuje a nema ni vibracija. Digitalni obrtomer pokazuje da radi na svega 600 obrtaja. Kada se pritisne kvačilo, obrtaji rastu na 900, kako se ne bi desilo da vam se ugasi prilikom polaska.
To je sjajno i zbog početnika, jer dosta smanjuje stres.
Ručica petostepenog menjača kratkih hodova je vrlo precizna i pravo je zadovoljstvo baratati njome. Kao i svaki atmosferac, 1.2 MPI je tromiji na nižim obrtajima.
Za uobičajena ubrzanja dovoljno je da rano menjate brzine, i tada neće biti potrebno da od njega zahtevate veću isporuku snage jer lepo ubrzava i na vrhu gasa.
U tom režimu troši najmanje. Bulevarskom vožnjom bez problema možete da postignete prosek niži od šest litara.
Međutim, čak i kad želite žustriju vožnju, prosek neće mnogo rasti. Sada već voli nagla ubrzanja snažnijim pritiskom gasa drugom do viših obrtaja, pa onda menjanje sve do pete za održavanje konstantne brzine.
Povratak u drugu za svako dalje naglo ubrzanje ne predstavlja nikakav problem, naprotiv. Mašina se rado vrti i to je sad onaj momenat kada numerički obrtomer pocrveni na 6500 obrtaja.
Tada već ide oko 90 km/h, pa ćete ovaj momenat doživeti samo prilikom preticanja otvorenom.
Čak i sa takvom vožnjom gde često vraćate u drugu za pun gas ne podiže previše prosek.
Po gradu povremenom žustrom vožnjom teško da možete da prebacite preko 7,0 litara, dok ekstremna gradska vožnja sa mnogo stani kreni-situacija i upaljenim klima-uređajem dovodi i do 9,0 l/100 km.
Mi smo test završili sa 6,5 l/100 km, a za tako dobar rezultat uz lepe performanse zaslužna je i tehnologija sa dve dizne po cilindru.
Na magistrali se prosek bez problema spušta ispod 5,0, dok na auto-putu pri 130 km/h troši oko 6,5 l/100 km i vrti se na oko 3500 o/min.
Na pravcu je stabilan kao da vozite veliki a ne mali gradski auto. Nema potrebe ni za minimalnim korekcijama upravljačem.
Pritom, volan je izuzetno direktan sa servo asistencijom koja je sportskija nego kod većine današnjih sportskih automobila.
Komunikacija sa podlogom je veoma dobra, pa bez problema možete da osetite površinu po kojoj vozite. Iako je ogibljenje relativno meko podešeno, u krivinama leži kao pegla.
Prilikom skretanja jednostavno ne možete da preterate, ne beži preko nosa već se ponaša kao pravi karting za petoro.
Sa karakterom koji se ne boji visokih obrtaja dolazi i lep zvuk izduvnog sistema. To je nešto što se zaista ne očekuje od ove klase automobila, pa je Hyundai i10 auto koji će vrlo lako postati omiljeni u porodici, čak i pored drugih snažnijih i većih automobila.
Uz sve to ide i lako slaganje međugasa, pa je ukupan osećaj bolji nego što biste očekivali.
Sa cenom od 16.390 evra za najviši paket opreme i sa 5-stepenim manuelnim menjačem (automatik košta 17.190 evra), Hyundai i10 je jedan od najjeftinijih automobila na našem tržištu. Za te pare nudi mnogo, ali i štedi kućni budžet niskim troškovima registracije i redovnog održavanja.
Jedini koji u celoj priči trpi je prtljažnik. Njegova zapremina od 252 litra je rezultat kratke dužine automobila, ali je i dalje tipična za A segment.
Dovoljan je za dnevne potrebe, a ništa neće faliti ni skromnijem paru na dužim putovanjima. Ako baš zatreba, sedišta se obaraju…
Održavanje sredine trake
Iako nema adaptivni tempomat, Hyundai i10 nudi mogućnost automatskog održavanja sredine saobraćajne trake čak i kada tempomat nije aktivan.
Automatsko kočenje sa prepoznavanjem pešaka i biciklista se podrazumeva.
Automatik uz oba motora
Automatski menjač može da se poruči i uz 1.0 i uz 1.2 motor. Reč je o automatizovanom petostepenom menjaču sa jednom lamelom kod koga robot upravlja kvačilom.
Pedale kvačila u kabini, naravno, nema. Doplata za automatik je 800 evra.
Prozor na daljinski
Prolaskom kroz meni podešavanja na instrumentima, iznenadili smo se i funkcijom otvaranja prozora preko daljinskog. Bili smo ubeđeni da je ova opcija rezervisana samo za automobile koji imaju automatiku na sva četiri prozora.
Međutim, ima je i ovde, ali samo za vozačev prozor koji je jedini sa automatskim podizačem. Bez obzira na to, ova opcija svakako znači kada leti prilazite automobilu da bar malo smanjite vrelinu u kabini pre nego što uđete.
Van verzija bez zadnjih sedišta
Hyundai Srbija kupcima nudi opciju poručivanja van verzije sa homologacijom teretnog vozila. Uklanjaju se zadnja sedišta a iza vozača i suvozača se postavlja zaštitna ograda.
Ovakva prepravka košta 800 evra sa PDV-om.
Bežično povezivanje
Iako bežično Android auto povezivanje i dalje nije tako uobičajeno, i10 ga ima. Ovakva konekcija više troši bateriju telefona, ali zato je tu indukciono punjenje.
Naravno, ko želi da poveže telefon kablom, od redizajna to može da učini i preko USB tip C utičnice, koja je postavljena uz dosadašnju USB tipa A.
Bežični Apple CarPlay se podrazumeva.
Hyundai i10 1.2 MPI Impression: Specifikacije
Motor: zapremina 1197 ccm, snaga 61,7 kW (84 KS) pri 6000 o/min, maks. o. moment 117,6 Nm pri 4200 o/min, menjač manuelni, 5 stepeni
Dimenzije: D/Š/V 3670/1680/1480 mm, međuos. rastojanje 2425, prtljažnik 252/1050 l, rezervoar 36 l, masa 932-1007 kg, pneumatici 195/55 R16
Performanse: maks. brzina 171 km/h, ubrzanje 0-100 km/h 12,6 s, prosečna potrošnja (WLTP) 5,1-5,8 l/100 km, emisija CO2 117-132 g/km
Cena: 16.390 evra
Oprema
Standard: automatsko kočenje, čitanje aktivno praćenje saobraćajne trake, bežični punjač, prednji naslon za ruke, dodatno zatamnjena zadnja stakla, alu-felne 16 inča, zadnje disk kočnice, el. podizači svih prozora, el. sklapanje retrovizora, zadnji parking senzori, automatski klima-uređaj, LED dnevna svetla, automatska duga svetla, multimedija 8 inča, bežična Android Auto i Apple Car Play konekcija, kamera za vožnju unazad, koža na volanu i ručici menjača, tempomat, održavanje sredine trake, osvetljenje u predelu nogu
Opcije: dvobojna karoserija
Komentari 10
Pogledaj komentare Pošalji komentar