Sudeći po naučnicima koji su istraživali ovaj zbunjujući slučaj, u pitanju je „kolosalna velika bela ajkula“.
Originalni video-snimak koji se bavi ovom temom deo je dokumentarca „The search for the oceans super predator“ koji je producirao ABC.
Dokumentarac prati naučne napore da popišu sve velike bele ajkule u Australij,i kao i potragu za ubicom velike bele ajkule koja je bila obeležena četiri meseca ranije i sa uređajem koji je pratio njenu lokaciju, dubinu i temperaturu.
Kada su otkrili ovu „crnu kutiju“ na plaži, podaci su zbunili naučnike. Sve je ukazivalo na to da je nešto pojelo ajkulu. Međutim, šta je tačno moglo da usmrti i pojede ovu grabljivicu?
Tek kasnije je dodatna istraga migracije većih belih ajkula, koja je došla u oblast u kojoj je ubijena velika bela, ukazala na identitet misterioznog ubice.
Naučnici tvrde da se novi podaci poklapaju sa podacima praćenja nestale ajkule: telesna temperatura ovih velikih belih ajkula je bila identična, a veličina ove džinovske bele ajkule – koja je dugačka 4,9 metara i teška preko 2 tone, omogućavala joj je da izvede istu putanju pri identičnoj brzini zabeleženu na uređaju za praćenje.
Ovi zaključci imaju smisla, pošto jedina životinja koja bi mogla da pojede ajkulu jeste druga ajkula, samo veća. Što je ajkula veća, ona je veći nasilnik.
Dokumentarac takođe pokazuje kako manje ajkule istog trenutka napuštaju određeni deo okeana kada osete prisustvo džinovske ajkule.
Kada je u pitanju veća ajkula koja bi pojela drugu, manju ajkulu, dokumentarac nudi nekoliko teorija. Možda je u pitanju bila teritorijalna borba. Možda čak i napad izazvan glađu.
Na samom kraju, naučnici dolaze do možda najuverljivijeg zaključka: Velike ajkule jedu male ajkule.
Foto: Image courtesy of
luigi diamanti / FreeDigitalPhotos.net
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 39
Pogledaj komentare