Sa lokalnom anestezijom–bez straha

Odlazak kod stomatologa, makar u pitanju bila rutinska kontrola, kod mnogih ljudi izaziva strah i nervozu. Često zbog straha, koji nekada može da prepaste u fobiju (odontofobiju), mnogi ljudi ne odlaze kod stomatologa čime izazivaju gubitak motivacije za lečenje i gubitak oralnog zdravlja. Ako se tome doda i činjenica da veliki broj populacije ima loše iskustvo sa stomatolozima, koji potiču iz detinstva, broj ljudi koji imaju strah od stomatologa je veliki.

Piše: dr Nebojša Mirković
Stomatološka ordinacija Magic Dent

Zdravlje

Izvor: B92

Četvrtak, 14.01.2010.

11:28

Default images

S obzirom na to da je predeo usne duplje, zbog obilja nervnih završetaka i blizine centralnog nervnog sistema, veoma osetljiv na bol, razumljivo je što se najveći broj stomatoloških intervencija mora izvesti u dobroj anesteziji. Pod anestezijom se podrazumeva namerno izazvan gubitak osetljivosti na sve vrste nadražaja, što podrazumeva i gubitak osetljivosti bola. Anestezija se može postići zajedno sa gubitkom svesti, kada govorimo o opštoj anesteziji ili anesteziranjem samo jednog dela pri čemu je svest očuvana, kada govorimo o lokalnoj anesteziji.

Ovo se postiže primenom preparata koji prolazno blokiraju sprovođenje nervnim impulsima kroz senzitivna nervna vlakna, a da ih pri tome ne oštećuju. Lokalna anestezija je najčešće primenjivana metoda anestezije u stomatologiji. Prednosti lokalne anestezije u odnosu na opštu su, mogućnost saradnje sa pacijentom za vreme intervencije, jednostavnost izvođenja, ambulantni rad i retke komplikacije.

Savremena stomatološka praksa nezamisliva je bez primene lokalne anestezije.Primenom lokalne anestezije pacijentu se omogućava ugodan i bezbolan tretman za bilo koju stomatološku intervenciju. Ne tako davno, primena lokalne anestezije u stomatologiji, bila je rezervisana za oralno-hirurške zahvate i vađenje zuba.

Danas , primena lokalne anestezije je sastavni deo bilo koje stomatološke intervencije. Anesteziju treba prilagoditi svakoj osobi posebno, zavisno od uzrasta, vrste intervencije, kao I osetljivosti pacijenta. Svi mogu dobiti anesteziju (ukoliko nemaju alergiju na anestetik), deca, trudnice, starije osobe, hronični bolesnici (uz kontrolu lekova I nalaza).

Vrste lokalne anestezije

Lokalna anestezija se deli na površinsku i infiltracionu (injekcionu). Površinska anestezija se deli na anesteziju koja se postiže premazivanjem ili prskanjem, a infiltraciona na terminalnu (pleksus) i sprovodnu ( blok anesteziju).

Površinska anestezija nastaje dejstvom anestetickog sredstva na završetke senzitivnih nerava kože ili sluzokože, koji usled toga postaju neosetljivi na bolne nadražaje za odredjeno vreme. Ovom anestezijom se smanjuje ili iskljucuje bol samo kratkotrajno ( 2 – 3 minuta) i deluje površno . Sredstva za površinsku anesteziju primenjuju se u obliku rastvora , spreja ili masti. Mesto koje se anestezira prethodno treba da se obriše i osuši da se dobije dobar kontakt anestetika sa tkivom.

Infiltraciona anestezija nastaje ubrizgavanjem lokalnog anestetičkog sredstva u tkivo koje se želi anastezirati. Na ovaj način nastaje prekid prenošenja osećaja bola u širem ili užem području , što zavisi od primenjene tehnike anestezije. Prema veličini nervnih vlakana na koju deluju, infiltraciona anestezija se deli na terminalnu i sprovodnu anesteziju . Terminalna anestezija postiže se ubrizgavanjem anestetičkog sredstva u predeo završnih grančica pojedinih nerava (terminalne grančice) čime se postiže anestezija u predelu difuzije anestetika.

Sprovodna (blok) anestezija postiže se ubrizgavanjem anestetičkog sredstva u predeo nervnog stabla, čime se prekida sprovodljivost nervnih vlakana sa periferije ka centralnom nervnom sistemu iz svih bočnih i završnih grana anesteziranog nerva.

Lokalni anestetički rastvori

Za postizanje lokalne anestezije koriste se lokalni anestetički rastvori. To su hemijski spojevi koji u određenoj količini i koncentraciji imaju sposobnost da privremeno prekinu sprovođenje impulsa nervnim vlaknima. Tačan mehanizam delovanja anestetika nije sa sigurnošću utvrđen, ali je sigurno da se delovanje anestetika postiže stabilizovanjem ćelijske membrane aksona nervnih ćelija i sprečavanjem prenosenja nervnih impulsa.

Stabilizovanje ćelijske membrane lokalni anestetici postižu sprečavanjem brzih izmena jona , posebno natrijuma, potrebnih za prenošenje impulsa.

Svaki lokalni anestetčiki rastvor ima više sastojaka: lokalno anestetičko sredstvo, vazokonstriktor, stabilizator, aniseptičko sredstvo, pufer i rastvarač. Vazokonstriktorna sredstva se dodaju anestetičkim rastvorima da bi izazvala suženje krvnih sudova na mestu aplikacije. Pri tome se postiže efekat usporavanja resorpcije lokalnog anestetika sa mesta aplikacije , čime se umanjuje njegova toksičnost i proužava anestetičko delovanje. Kao vazokonstriktori najčešće se koriste: adrenalin, noradrenalin i korbazil.

Zajednička svojstva svih anestetičkih supstanci su: svi su sintetički preparati, imaju slabo baznu reakciju, grade soli sa jakim kiselinama koje su rastvorljive u vodi , relativno su stabilne, kompatibilni su sa adrenalinom ili srodnim supstancama, dejstvo im je reverzibilno, u koncentracijama potrebnim za delovanje anestezije nemaju lokalno iritativno delovanje. Lokalni anestetici kao i sve hemijske supstance su toksični kada njihova koncentracija u krvi pređe određene granicne vrednosti. Idealno lokalno anestetičko sredstvo trebalo bi da ima sledeća svojstva : snažan anestetički efekat, brzo i dovoljno dugo anestetičko delovanje , veliki terapijski indeks , dobru difuziju u tkivo i odsustvo lokalnog nadražajnog delovanja, dobru rastvorljivost u vodi , termostabilnost i reverzibilno anestetičko delovanje .

Vrste lokalnih anestetika

Anestetici koji se koriste za lokalnu anesteziju zapravo su aromatični radikali povezani preko esterske ili amidne grupe sa alifatičnim lancem. Prema vrsti veze između aromatičnog radikala i alifatičnog lanca razlikujemo i dve grupe lokalnih anestetika: estersku i amidnu grupu. Od anestetika estarske grupe koji se sve ređe koriste, primenjuju se još prokain , tetrakain i benzokain.

Znatno češće se koriste anestetici amidne grupe lidokain, trilokain, butanilkain, kartikain i bupivakain.

Komplikacije lokalne anestezije

Lokalna anestezija je bezbedan i jednostavan postupak, ali ipak prilikom izvođenja mogu nastati neželjene pojave i komlikacije. Komplikacije delimo na: lokalne i opšte. Lokalne komplikacije nastaju u toku samog izvođenja ili posle izvođenja anestezije. Posledice koje tom prilokom nastaju su po pravilu lokalnog karaktera. U komplikacije lokalnog karaktera ubrajamo: povredu nerva, povredu krvnog suda, postanestetički krizmus, postanestezijski bolove, infekciju posle anestezije, hematom, ujed usne.

U opšte komplikacije lokalne anestezije spadaju: sinkopa, toksične reakcije, reakcije preosetljivosti i anafilaksa, reakcije na vazokonstriktor.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare

2 Komentari

Možda vas zanima

Svet

16.700 vojnika raspoređeno: Počelo je...

Filipinske i američke trupe počele su danas vojne vežbe "Balikatan" u Filipinima, koje će trajati do 10. maja, a uključivaće i pomorske vežbe u Južnom kineskom moru, na čije teritorije polažu pravo i Kina i Filipini.

12:24

22.4.2024.

1 d

Podeli: