Ovako dobijena punjiva baterija ima električne karakteristike slične litijum-jonskim baterijama koje se koriste u skoro svakom mobilnom aparatu, ali se može naneti u slojevima na bilo koju površinu sprej pištoljem, objasnila je Nilam Sing, postdiplomac pomenutog univerziteta i vođa tima koji je na ovoj tehnologiji radio preko godinu dana.
Sadašnje litijum-jonske baterije su skoro sve od reda varijacije jednog istog osnovnog oblika – nesavitljivog bloka s elektrodama na jednom kraju. Pošto se ne mogu lako oblikovati, ponekad ograničavaju dizajnere, naročito kod malih uređaja s krivim površinama, ali novi prototipi to mogu da promene, jer skoro svaki objekat ili površina može da se pretvori u bateriju.
Tim je najpre sve komponente baterije pretvorio u tečnosti poput farbe, što mu je potom omogućilo da ih sprej pištoljem nanosi kao pet slojeva: dva su strujni kolektori a ostali su katoda, polimerni separator i anoda.
Singova kaže da je bilo teško optimizovati komponente kako bi bile u vidu tečne farbe. Početne verzije su bile osetljive na vlagu i ljuštile su se sa podloge, ali je to rešeno dodavanjem polimera i dodatnim korakom toplotnog zaptivanja.
Rezultat je baterija koja se može sprejom naneti na plastiku, metal, staklo i keramiku. U svojim eksperimentima tim je formirao bateriju na glaziranoj keramičkoj krigli za pivo, komadu ravnog stakla, limu od nerđajućeg čelika i keramičkim pločicama kakve se postavljaju u kupatilima.
Na priloženoj slici postdiplomac Čarudata Galande, professor Pulikel Ađajan i Nilam Sing pokazuju uređaj sa baterijom sastavljenom od ćelija formiranih na devet keramičkih pločica koje se pune malom solarnom ćelijom. Povezane paralelno bile su u stanju da preko šest sati napajaju skupinu od 40 svetlećih dioda raspoređenih u reč Rajs (RICE) stalnim naponom od 2,4 volta.
Tim je podneo zahtev za patentiranje procesa i sada nastavlja da ga usavršava, a nada se da će privući pažnju elektronskih kompanija koje bi relativno lako mogle da organizuju proizvodnju baterija koje su bezbednije, tanje i lakše od postojećih a imaju visok izlazni napon i veliki kapacitet. Časopis Nature objavio je u svom najnovijem izdanju
kompletan rad u kome su članovi tima detaljno opisali svoje postignuće.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 17
Pogledaj komentare