Treće spasavanje kanjona Tare

U petak, na skupu o Strategiji energetskog razvoja Crne Gore, koji je održan u Podgorici, predsjednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti Momir Đurović kazao je da je Deklaracija o zaštiti Tare prepreka ostvarivanju te strategije i da nije trebalo odustajati od gradnje hidroelektrane Buk-Bijela. Đurović je prekorio stručnjake što su dopustili da "populistički koncepti i ideje partija" poništavaju koncepciju energetskog razvoja Crne Gore, upozoravajući da on treba da se bazira na informacijama, a ne na medijskim navodima.

Tako je predsjednik CANU iznenada otvorio novo poglavlje stare priče o izgradnji famozne hidroelektrane na Drini i najavio da će se kanjon Tare opet naći u opasnosti od potapanja.

Javna odbrana i tajni planovi

Po mnogima najljepši na Planeti, ali pouzdano najdublji poslije Kolorada, kanjon Tare našao se pretprošle godine u bermudskom trouglu koji su sklopili političari i energetski lobi, s dobrim izgledima da ga zauvijek potope.

Ipak, nakon internacionalizacije projekta Hidroelektrane Buk-Bijela, odnosno pojačanog interesovanja međunarodnih organizacija za zaštitu prirode i kulturne baštine, političari, bar oni crnogorski, morali su da odustanu od tih planova. Tom obrtu najviše su doprinijeli zaljubljenici u Taru i njen atraktivni kanjon, organizujući se sa nevladinim sektorom u jak front za spas ta dva prirodna dragulja.

Uspješno su izveli kampanju "Neću baru, hoću Taru" za odbranu ugrožene rijeke u koju se uključilo oko 11 hiljada građana Crne Gore i, posredstvom interneta, njihovi istomišljenici iz cijelog svijeta.

Desilo se prvi put u Crnoj Gori: odbrana Tare okupila je u istom frontu istaknute intelektualce, nevladin sektor, vladajuće i opozicione partije. Pod njihovim pritiskom, Skupština Crne Gore usvojila je Deklaraciju o zaštiti Tare, čime je stopirana izgradnja HE Buk-Bijela.

"Ukoliko se realizuje ovaj projekat, Evropa i svijet izgubiće jedan od najljepših prirodnih resursa. Bila bi to ogromna šteta i sramota svih nas", poručila je Svjetska turistička organizacija u pismu Unesku.

I dok su svjetski stručnjaci i domaći civilni sektor pokušavali da odbrane Taru, daleko od njihovih očiju igrale su se razne zakulisne igre. Izgradnju HE Buk-Bijela tajno su dogovarali političari, stručnjaci raznih profila i grupe biznismena koje je taj projekat interesovao zbog profita bez obzira na ekološke posljedice.

Među njima su najčešće pominjani Vojin Lazarević, nekadašnji savjetnik tadašnjeg crnogorskog premijera Filipa Vujanovića i Vuk Hamović, suvlasnici londonske firme EFT - najvećeg trgovca strujom na Balkanu i jedne od tri firme prijavljene na tenderu za izgradnju HE Buk-Bijela. Bio je to drugi organizovani napad na Taru i njen kanjon.

Nesloga kao srećna okolnost

Istorija sukoba oko HE Buk-Bijela datira još od 1956. Tada su stručnjaci izračunali da je u ondašnjoj Jugoslaviji moguće godišnje iskoristiti oko 64 milijarde kwh električne energije, od čega oko 14 na slivu Drine. Zbog toga je Drina proglašena za kičmu jugoslovenske energetike, pa je izgradnja pomenute hidroelektrane sve do današnjih dana bio veliki san prije svega bosanskohercegovačkih političara.

No, tadašnje garniture na vlasti u BIH, Srbiji i Crnoj Gori nisu, srećom, mogle da se dogovore oko izgradnje tog objekta. Planove im je pomrsilo energično protivljenje crnogorskih političara da se potopi kanjon Tare. Njima su pripomogli i brojni stručnjaci, prije svega ekolozi, javno ustajući u odbranu Tare.

Tako je kanjon spasen, a planovi o hidroelektrani stavljeni ad akta. Sve do 2004, kada su predstavnici Republike Srpske i Crne Gore tajno potpisali dogovor o izgradnji HE Buk-Bijela. Prema tom dogovoru, koji je dugo bio nedostupan javnosti, Crna Gora bi investirala 30 odsto kapitala, s tim da joj pripadne trećina kapaciteta elektrane. Sa crnogorske strane paraf na dogovor stavio je Filip Vujanović, tada premijer Crne Gore.

- Hidrocentrale na Drini ne mogu se graditi kako je to nekad bilo predviđeno, jer je voda potrebna području sliva Bosne i Morave, gdje žive milioni ljudi, gdje se nalaze industrijski objekti, poljoprivredna područja... Voda tim područjima može se obezbijediti samo iz Drine, a ako je uzmemo iz Drine onda joj smanjujemo tehnički potencijal čime poskupljuje struja iz njene elektrane - tvrdi Dušan Dragović, dugogodišnji profesor Građevinskog fakulteta u Podgorici i čovjek koji je radni vijek proveo izučavajući hidrosisteme na području bivše Jugoslavije.

On predlaže sljedeće rješenje: na Drini treba sagraditi samo branu Buk-Bijela, prevesti vode iz Tare i Lima u Moraču i na Morači izgraditi hidroelektranu.

- Tako ćemo dobiti jeftiniju i kvalitetnu energiju i izbjeći potapanje kanjona Tare - uvjerava Dragović.

No, ne misle svi tako.
Jusuf Krvavac, jedan od najboljih poznavalaca hidroenergetskih problema u BIH, izjavio je potpisniku ovog teksta u jeku kampanje za spasavanje Tare: "Buk-Bijela je danas ubjedljivo najbolja hidroelektrana u Evropi. Za toliko novca ne možete nigdje dobiti toliko energije."

Sličan stav iznio nam je i Pavle Vučković, generalni direktor beogradskog Energoprojekta.
- Teren na kome ćemo na Drini podići branu najatraktivniji je hidroenergetski prostor od Atlantika do Urala. Na ovim prostorima nema atraktivnijeg i za državu isplativijeg posla od izgradnje HE Buk-Bijela - kaže Vučković. Tada je crnogorsko Ministarstvo ekonomije bilo uprlo sve snage u to da dokaže da elektranu treba graditi. Kao argument potezalo je podatak da je Republika Srpska uložila 27 miliona evra za izradu dokumentacije i pripremne radove, te da Crna Gora ima deficit električne energije od 1,4 milijarde kilovat-sati i da za to godišnje potroši 50 miliona evra.

"Polemika oko hidroelektrane "sazvala" je i međunarodni okrugli sto u Podgorici "Za harmoniju prirode i čovjeka - 3 E za Taru". Održan je sredinom oktobra 2004. Na njemu je gradnja HE Buk-Bijela analizirana sa energetskog, ekonomskog i ekološkog aspekta (3 E). Najveći protivnici izgradnje hidroelektrane bili su biolozi.

Jedan od njih, Danilo Mrdak sa podgoričkog Prirodno-matematičkog fakulteta, ovako je prokomentarisao tok te rasprave:

- Rješavamo problem dijela deficita energije, ali se ne zna kada će se to desiti. Da li za deset ili 30 godina. Ne zna se ni koliki će biti deficit za 10 ili 30 godina, jer potrošnja raste. Tako ispada da uopšte ne znamo u šta ulažemo i šta će se desiti, a da ne pričamo da će se jednog dana struja dobijati iz nekog drugog izvora. Priča se o konceptu održivog razvoja, a ja ne vidim šta tu ima održivog i sve će se svesti na priču: "Dijete moje, kakva je to lijepa rijeka bila", kao što je meni pričao moj otac za rijeku Pivu - rekao je Mrdak.

Povodom stava akademika Đurovića, hitro su reagovale nevladine organizacije u Crnoj Gori. NVO Grin houm smatra neozbiljnim stav predsjednika Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.

- To što je Đurović izgovorio u svom unaprijed pripremljenom i pisanom govoru je tužno i iznenađujuće. Jasno je da iza takvog stava stoji raspoloženje i htjenje onih koji su nevoljno i neiskreno prihvatili upozorenje Uneska i stav građana o posljedicama po Crnu Goru do kojih bi došlo zbog izgradnje Hidroenergetskog sistema Buk Bijela - kaže Darko Pajović, predsjednik Grin houma.

Bahat odnos spram pobede javnosti

Po njegovim riječima, obnovljivi izvori energije i ostale mogućnosti su opet ostali u zapećku megalomanske i poražene ideje-koncepta o HE Buk-Bijela. Opet se zaboravlja na očiglednu veliku ekološku, a samim tim i razvojno-ekonomsku štetu i rušenje ugleda ekološke Crne Gore, koji je stekla kampanjom za Taru.

Izvršni direktor Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović iznenađena je odnosom predsjednika CANU Momira Đurovića "prema demokratski iskazanoj volji građana, koji kao ekspert daje političke, a ne stručne ocjene".

Ćalović podsjeća da je Deklaracija o zaštiti Tare dokument većeg ranga od Strategije energetskog razvoja Crne Gore i zaključuje: "Ukoliko bi Vlada Crne Gore pokazala bahat odnos prema prvoj i jedinoj pobjedi javnog nad interesima lobija, to bi predstavljalo dodatnu kompromitaciju države pred međunarodnim institucijama, zahvaljujući čijoj podršci su crnogorski građani uspjeli da sačuvaju Taru."

- Rijeka Tara nije Jugopetrol ili Telekom da se može prodati na tenderu i uvijek će biti građanske kondicije da se objasni šta ona znači Crnoj Gori - kategoričan je predsjednik nevladine organizacije Most Siniša Stevović u reagovanju na Đurovićeve istupe.

Koordinator Pokreta za promjene za ekologiju Aleksandar Ražnatović kaže da su predstavnici slovenačkog Instituta za istraživanja u energetici, ekologiji i tehnologiji (IREET), koji učestvuju u izradi strategije, saopštili da treba štititi životnu sredinu i voditi računa o ekologiji.

- Direktor IREET Đani Brečević je naveo dva primjera koji treba da dovedu do smanjenja deficita električne energije u Crnoj Gori - izgradnju drugog bloka Termoelektrane u Pljevljima i mini hidrocentrala na Morači. Nijednom se ne pominje izgradnja hidroelektrane Buk Bijela - kaže Ražnatović.

On najavljuje da će PZP novom sazivu parlamenta, odmah nakon njegovog konstituisanja, predložiti da se na dnevnom redu nađe i zakon u koji će biti inkorporirana Deklaracija o zaštiti rijeke Tare.
Desetog septembra u Crnoj Gori se održavaju parlamentarni i u nekoliko opština lokalni izbori. Na njima će, pokazuju sadašnja istraživanja, vjerovatno opet pobijediti Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića.

Veliko je pitanje da li će ona još jednom uslišiti zahtjeve branilaca Tare da se sačuva taj dragulj ili će prevagnuti neki drugi interesi. Jedno je sigurno: ideja o potapanju Tarinog kanjona opet je izvađena iz naftalina.