EL: Voleli ih ili ne, oni su prvaci Evrope

Da je Real Madrid prošle ili pretprošle sezone osvojio Evroligu, niko ne bi mogao da kaže da je to nezasluženo. Naprotiv, ’kraljevski klub’ bio je košarkaški moćan i tada, ali nije pronašao način da se psihički izbori sa teretom favorita. Nedostajalo je i sreće. Međutim, iako se trenersko mesto Pabla Lasa više puta ozbiljno ljuljalo, Real mu je do kraja verovao, kostur tima ostao je isti, a nagrada za strpljenje bila je kao iz bajke – trofej prvaka Evrope posle 20 godina, i to pred domaćom publikom.

Izvor: Saša Ozmo

Ponedeljak, 18.05.2015.

18:35

Default images
Beta/AP

I prošle sezone Real je razbio Barselonu u polufinalu, tako da nije bilo iznenađenje kada je Lasov tim isto to učinio sada sa Fenebahčeom.

Po mnogo čemu savršeno poluvreme – 18 asistencija, bez ijedne izgubljene lopte, a u jednom trenutku Real je šutirao trojke 10-16. Protiv tako inspirisanog rivala odbrane nema, tako da su Madriđani već za 20 minuta osigurali mesto u finalu treću godinu u nizu.

Pre meča sa Olimpijakosom u Realu su znali da moraju da dobiju dve najvažnije bitke – da pariraju energijom Pirejcima i da ograniče uticaj Spanulisa koliko je to moguće.

U oba nastojanja uspeli su u potpunosti – nadskakali su Olimpijakos (40-25) i neke od najvažnijih poena na meču dali su upravo iz drugih napada, npr. tako su pale dve od tri Kerolove trojke koje su zaustavile nalet Pirejaca. Spanulis je protiv CSKA izveo magiju u završnici, ali su saigrači do tada držali tim u igri. Sada nisu uspeli, a Bili je u potpunosti osujećen iskakanjima protivničkih krilnih centara i centara, kao i menjanjem čuvara – počeo je Kerol, lavovski posao obavio je Rivers, baš kao i Ljulj.

Real je i timski igrao sjajnu odbranu, jedini krizni period imali su u trećem periodu, ali tada se pokazala dubina njihovog sastava i veliki individualni kvalitet koji poseduju i sedmi-osmi igrač u timu. Džejsi Kerol ubacio je 11 poena u nizu, od toga tri trojke iz nimalo lakih pozicija, a pokazalo se da je to prelomilo meč.
Beta/AP
Još jednom je dokazano da se trofej osvaja kolektivom, a u Realu je bukvalno svako dao doprinos – Ajon je sa Fenerom odigrao meč sezone, baš kao i Kej-Si Rivers, a Mačijulis je ubacio dve trojke dok je Olimpijakos još igrao odbranu na prepoznatljivom nivou.

Posebna priča jeste Andres Noćioni, u oba meča bio je vitalan na oba kraja parketa – bitan u skoku, davao koševe kada je bilo potrebno, a donosio je iskustvo, drskost i onaj stav “moramo ovo da pobedimo“ koji možda ponekad nedostaje vodećem tandemu Rodriges-Fernandes. I sa 35 godina postao je MVP fajnal-fora, sasvim zasluženo.

Smanjivši ulogu Burusisa, Laso je dobio na pokretljivosti u odbrani, svako je mogao da preuzima, a to se ispostavilo kao pravi potez. I upravo je Pablo Laso primer koliko je tanka granica između uspeha i neuspeha – do juče osporavan i smenjivan, sada ga neki čak vide i kao “Realovog Aleksa Fergusona“. Ali tako je – ljudi vole samo pobednike, a u sportu nekada dobijete drugu šansu. U Lasovom slučaju, i treću.

Naravno, treba reći i da je Olimpijakos odigrao ispod nivoa u finalnoj utakmici – Printezis ne može da zablista na svakom velikom meču (mada je i sada odigrao dobro), skandalozno izvođenje bacanja (12-26) skupo je plaćeno i na semaforu i posledičnom nervozom, a utisak je da je Danston morao da provede više vremena na parketu uprkos nekim propustima. I zbog odbrane i zbog neočekivane inferiornosti u skoku. Protekli vikend u Madridu potvrdio je CSKA kao tim gubitničkog mentaliteta – treći put u četiri godine izgubili su od Olimpijakosa, a prošle su poraženi od na papiru znatno slabijeg Makabija. Moskovljani su imali +9 na četiri i po minuta do kraja, ali su se duhovi prošlosti opet vratili da ih progone – De Kolo je napravio dva glupa faula u bonusu i tako vratio Olimpijakos u igru. Voda je ušla u uši, Teodosić je bio van ritma, a trener Itudis ga je u završnici dodatno unervozio praveći izmene odbrana-napad zbog četiri lične srpskog plejmejkera, pa tako Teo nije ni bio na terenu u napadima koji su odlučivali o ishodu.

Kirilenko je bio bleda senka nekadašnjeg igrača, sve Hajnsove vrline su neutralisane, a Printezis, Slukas i mladi Papapetru održali su Olimpijakos u igri dovoljno dugo da daju vremena Spanulisu da pronađe genija u sebi. On je to učinio, a odgovor CSKA bio je mlitav, jedva postojeći – ponovo su se Armejci zaledili u neizvesnoj završnici i pretpreli su još jedan bolan poraz.

Videćemo da li će Itudis i CSKA sa njim, slično Lasu i Realu, dobiti novu priliku. Ako tako bude, možda sledeće godine u ovo vreme budemo pričali sasvim drugačiju priču.

Fenerbahče je ostvario ogroman uspeh samim plasmanom na fajnal-for, nije bilo nemoguće zamisliti scenario u kojem bi mogli i da iznenade Real, ali su im Madriđani održali lekciju košarke i oduzeli im nadu u čudo već u prvom poluvremenu. Zato je i teško ocenjivati učinak bilo koga iz Fenera, ali nadamo se da će Bjelica, Bogdanović i Obradović, ako ostanu na okupu, dobiti novu šansu i da će im madridsko iskustvo tada biti od koristi.

Da se vratimo konstataciji iz uvoda, Real Madrid zasluženo je prvak Evrope. Može da nas nervira teatralnost Rudija, stil igre Rejesa, svađanje Noćionija, upornost i poneka provokacija Ljulja, ali ovoj ekipi Reala mora se skinuti kapa i reći da je evropska košarka dobila dostojnog šampiona.

Saša Ozmo (ozmo_sasa)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

35 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: