Portugal – Ronaldo i još desetorica Portugalaca

Kada se pomene Portugal većini ljudi prvo na pamet padne fudbal. Mlađe generacije fudbalsku reprezentaciju Portugala pamte kao tim od koga se uvek mnogo očekivalo, mada nisu uvek uspevali da opravdaju velike ambicije. U poslednjih dvadesetak godina kroz reprezentaciju ove iberijske države prodefilovali su asovi poput Luiša Figa, Rui Košte, Deka i Kristijana Ronalda. Ipak nije uvek bilo tako, Portugal se može okarakterisati kao najmlađa fudbalska sila.

Izvor: Nemanja Ðorðeviæ

Nedelja, 16.11.2014.

20:44

Default images

Fudbal su u Portugal doneli studenti koji su se vraćali sa engleskih univerziteta u drugoj polovini XIX veka. Studenti su zaslužni i za formiranje prvog portugalskog fudbalskog kluba, naime 1876. godine su u Koimbri osnovali Akademiku. Već 1894. godine jednom fudbalskom meču prisustvovao je i kralj, a liga je oformljena 1922. Do prvog velikog takmičenja nacionalnog tima čekalo se još šest godina, do 1928. kada je Portugal igrao na fudbalskom turniru Olimpijskih igara održanih u Holandiji. Selesao je loše počeo takmičenje, gubili su u prvoj utakmici 2:0 od Čilea, ali su uspeli da preokrenu rezultat i pobede sa 4:2. U sledećem meču rival je bila selekcija Jugoslavije, koja je pobeđena golom u poslednjem minutu utakmice. Nisu ipak Portugalci mogli dalje od četvrtfinala jer ih je sa 2:1 porazio Egipat.

Od tada su evropski Selesao nije uspeo da se pojavi na velikom takmičenju skoro četrdeset godina. Dve godine posle pomenutih Olimpijskih igara odigrano je prvo Svetsko prvenstvo u fudbalu, ali Portugal nije bio pozvan da učestvuje na njemu. U kvalifikacijama za sledeći Mundijal Portugalci su ubedljivo poraženi u Madridu od susedne Španije sa 9:0 pa im nerešen rezultat u uzvratnom duelu nije preteviše značio. Pre izbijanja Drugog svetskog rata odigraće se još jedno Svetsko prvenstvo, ali će ovoga puta u kvalifikacijama Portugal izgubiti od Švajcaraca.

Od 1950. godine i smirivanja situacije u svetu opet se igrao Mundijal, a Selesao je neslavno prolazio u kvalifikaciujama. U prva dva kvalifikaciona ciklusa posle Drugog svetskog rata opet su ubedljivo poraženi prvo još jednom od Španije pa zatim i od Austrijanaca, dok su u kvalifikacijama za SP 1958. bili poslednji u svojoj grupi.

Dok je bivša portugalska kolonija Brazil od samih početaka igranja reprezentativnog fudbala na velikim takmičenjima bio konkurentan, sam Portugal je morao da sačeka da fudbaler iz jedne druge bivše kolonije zaigra za reprezentaciju da bi se kvalifikovao za neko veliko takmičenje.

To je bio momak rođen u Mozambiku, napadač Benfike i reprezentacije Euzebio. Karijeru je počeo u zemlji rođenja, a 1960. godine prelazi u Benfiku. On je bio karika koja je falila timu Benfike da dođe do velikih rezultata, pa je tako uz trenera Belu Gutmana i još jednog Mozambikanca u timu Marija Kolunju uspeo da donese portugalskom fudbalu prve velike uspehe.
Beta/AP
Od 1960. godine počinju da se igraju i evropska prvenstva, ali s obzirom na format takmičenja koji je podrazumevao da se na završni turnir kvalifikuju samo četiri tima Euzebiov Portugal nikada nije uspeo da dođe do završnice Evropskog prvenstva. Bili su na korak od kvalifikovanja na prvo izdanje Eura, ali je Jugoslavija pobedom u Beogradu od 5:1 dospela do takmičenja koje je održano u Francuskoj. U naredna dva kvalifikaciona ciklusa za Euro Selsau su se isprečili Bugari a poslednja Euzebiova reprezentativna akcija bile su kvalifikacije za Evropsko prvesntvo 1972. godine kada je Portugal bio drugi u svojoj kvalifikacionoj grupi, iza Belgije, a ispred Škotske i Danske. Upravo je poraz od Belgije na gostujućem terenu koštao Portugal pobede.

Uprkos tome što nikako nisu uspevali da se kvalifikuju za EP portugalski fudbal je postigao velike uspehe 60-ih. Prvo je Benfika uspela da bude drugi tim koji je osvojio klupsko prvenstvo Evrope pošto je u finalu ovog takmičenja 1961. godine pobedila Barselonu (3:2). Pre toga je pet uzastopnih titula osvojio Real Madrid, protiv koga su u finalu sledeće godine „Orlovi“ uspeli da odbrane trofej. Puškaš je postigao het-trik za „Galaktikose“ ali je Benfika uspela da postigne čak pet golova i tako odbrani trofej. Po završetku te sezone trener tima Bela Gutman tražio je povišicu, ali nije uspeo da se dogovori sa upravom oko povećanja plate. Tada je trofejni trener prokleo klub, rekavši da Benfika u narednih sto godina neće osvojiti evropski trofej. Možete biti sujeverni ili ne, ali je činjenica da su „Orlovi“ od tada izgubili svih osam evropskih finala u kojima su igrali, a do „isteka“ kletve ima još 48 godina. Čelnici Benfike ipak su posle još jednog izgubljenog evropskog finala (finale Lige Evrope protiv Sevilje, koje je Sevilja dobila 4:2 posle izvođenja penala) odlučili da urade nešto po tom pitanju, pa je na ovogodišnjoj proslavi 110. rođendana kluba ispred La Luža otkrivena Gutmanova statua.

Nacionalni tim Portugala i dalje nema u svojim vitrinama neki međunarodni trofej, ali su 1966. na Svetskom prvenstvu u Engleskoj osvojili svoju jedinu medalju na Mundijalima. Tim predvođen Euzebijom i Kolunjom pobedio je u grupnoj fazi Mađare, pa Brazil i Bugarsku, da bi zakazao duel sa najvećim iznenađenjem prvenstva Severnom Korejom u četvrtfinalu. Korejanci su u prvih 25 minuta poveli sa tri nula, ali onda je na scenu stupio Euzebio. Sa četiri gola u narednih pola sata doneo je pobedu i plasman u polufinale svom timu. Bobi Čarlton je u polufinalu presudio Selesau, a Portugal je u meču za treće mesto golom u 89. minutu došao do bronze.
Beta/AP
Posle uspeha reprezentacije i Benfike usledio je sušni period u fudbalu ove zemlje koji je trajao dve decenije. Nacionalni tim se do 1984. godine nije plasirao ni na jedno veliko takmičenje, dok klubovi nisu uspevali da dođu do uspeha na međunarodnoj sceni. Te godine je Portugal prvi put uspeo da se plasira na Evropsko prvenstvo i uspeh je odmah došao. U izjednačenoj grupi borili su se sa Španijom i Zapadnom Nemačkom za prolaz dalje, a remiji u duelima sa te dve selekcije i pobeda nad Rumunijom bila je dovoljna za prolaz u polufinale. U tom polufinalu je viđena jedna od najboljih utakmica u istoriji Evropskih prvenstava, Francuska predvođena Platinijem, Tiganom i Žiresom povela je u 24. minutu, alli Rui Žordao je na asistenciju Šalane izjednačio 15 minuta pre kraja. U osmom minutu produžetka je delovalo kao da će doći do potpunog preokreta, opet je Šalana asistirao Rui Žoraou. Ipak, na kraju je bronza otišla Francuzima, koji su uspeli za pet minuta da postignu dva gola.

Tri godine kasnije došao je i klupski uspeh, ovoga puta u režiji Porta. Protivnik „Zmajeva“ u njihovom prvom evropskom finalu bio je moćni Bajern sa Bremeom, Mateusom i Rumenigom u timu. Poveli su Nemci preko Kegla, izjednačio je Rabah Mađer, a Brazilac Žuari koji je ušao u igru na početku drugog poluvremena doneo je golom u 80. minutu prvi međunarodni trofej. U narednim godinama Benfika je nastavila uspešno da predstavlja Portugal u Evropi, ali su 1988. i 1990. godine izgubili u finalima Kupa evropskih šampiona.

Selesao se od 1996. godine redovno nalazi na Evropskih i Svetskim prvenstvima, a tada je na scenu stupila generacija Ruija Košte, Luiša Figa, Vitora Baije i Fernanda Kouta kojoj će se tokom narednih desetak godina pridodavati neki zvezde poput Deka i Kristijana Ronalda. Te 1996. Češka je u četvrtfinalu Eura bila prejaka za Portugalce, a četiri godine kasnije Selesao je finala koštao gol Zidana iz penala u 117. minutu. 2004. godina je bila zamišljena kao vrhunac fudbala u ovoj iberijskoj državi. Evropsko prvenstvo održavalo se u Portugalu,
Beta/AP
Porto je predvođen Murinjom 15-ak dana pred početak prvenstva osvojio Ligu Šampiona, a dve od tri najbolje generacije u portugalskom fudbalu su se „srele“ pa su zajedno u timu bili Rui Košta, Fernando Kouto, Luiš Figo i Pauleta kao i mladi Kristijano Ronaldo, Deko, Rikardo Karvaljo, Paulo Fereira, Simao, Maniš... Slavlje je pokvarila Grčka, koja je sa Otom Rehagelom na klupi igrala defanzivan fudbal, sa igrom na kontre i dugim loptama na Haristeasa, a posle kornera koji je izveo Basinas visoki napač pogodio je mrežu Rikarda i uspeo da donese Grčkoj zlato.

Taj poraz je otpratio veterane koji su ponovo postavili portugalski fudbal na svetsku mapu u penziju, a tim predvođen Kristijanom Ronaldom od tada se redovno mučio u kvalifikacijama (sećamo se dva plasmana na Mundijal posle pobeda nad BIH u baražu), a na prvenstvima Evrope i Sveta bio svrstavan među favorite no nikada nije uspeo da dođe do medalje. Najbliže tome bili su na Euru 2012. kada su došli do polufinala. Portugalcima se na putu ka slavi isprečio budući šampion Španija.

Kristijano Ronaldo je na tom prvenstvu doveo svoj tim do polufinala. Prvo je u odlučujućoj utakmici za prolaz u nokaut fazu dao dva gola Holanđanima i tako odveo svoj tim u četvrtfinale, da bi potom golom u 79. minutu protiv Češke doneo Portugalcima plasman među četiri najbolja tima u Evropi. Selesao je pružio najveći otpor budućem šampionu. Posle regularnog dela bilo je 0:0, isti rezultat stajao je na semaforu i po završetku produžetaka, a Portugalce su medalje koštali promašeni penali Mutinja i Alveša.

Momak sa Madeire – čovek rekord

Beta/AP
Svakako, izlišno je pričati o kvalitetima i mogućnostima najboljeg fudbalera planete i najkvalitetnijeg pojedinca Portugala. Momak sa ostrva Madeira, koji lagano ide ka svojoj trećoj Zlatnoj lopti, igra novu sezoni života. U meču protiv Jermenije Kristijano Ronaldo postigao je svoj 450. pogodak u karijeri, na 703 odigrana meča, dok je od starta sezone bio precizan neverovatnih 25 puta u samo 19 susreta.

Čini se da u fudbalskoj istoriji nije bilo ekipe koja je toliko zavisila od igre pojedinca, ali, s druge strane, daleko od toga da je Kristijano jedini na koga treba obratiti posebnu pažnju. Istina, ceo koncept odbrane gola treba bazirati na njemu, ali je realno da ne postoji defanzivac ili pistup koji vam garantuju da Ronaldo neće ili postići gol ili kreirati i po nekoliko sjajnih šansi za svoje saigrače.

Novi sistem igre daje Ronaldu mogućnost da bude još opasniji, ali i otvara veliki prostor igračima koji se nalaze iza njega. Prvi je svakako Luis Nani, koji igra kao preporođen od povratka u matični Sporting. Koliko je Naniju, koji poslednje dve godine nikako ne može da pronađe konstantnu formu koja ga je i dovela do Mančester Junajteda, lepo u Lisabonu najbolje oslikava podatak da je nedavno odbio da se pre vremena vrati u ekipu Luja van Gala. Sjajno krilo ponovo radi ono što ga je činilo jednim od najopasnijih i najboljih krila sveta. Prelaskom Ronalda u špic dobio je svu slobodu na desnom boku, pa će njegovi driblinzi i ubojiti prodori biti drugi najveći problem za Srbiju.
Beta/AP
Ukoliko Nani ne bude u mogućnosti da igra, ili se Santoš odluči da Danija prebaci na poziciju klasičnog ofanzivnog veziste (AMC) njegovo mesto mogao bi da zauzme Rikardo Kvarežma. Momak sličnih kvaliteta i gotovo identičnog igračkog profila poseduje mogućnost, kao i Nani, da igra sa istim uspehom na oba boka. Opet, prelazak Ronalda u sam špic otvara veliki prostor krilnim igračima, koji tako dobijaju mogućnost da na različite načine ugroze mrežu rivala.

Tu dolazimo do Danija, kao pokretača i tvorca gotovo svakog napada Portugalaca. Iskusni veznjak Zenita igra na dve pozicije u timu, u zavisnosti od profila protivnika, ali s obzirom na godine nije više toliko probojan. Iako je u većini slučajeva zadužen za levi bok, ni tada ne obavlja klasične zadatke krilnog igrača. Ređe ulazi u sredinu nego centrira, a precizan pas, vizija i sjajan osećaj za igru mu omogućavaju da jednim potezom pretvori polu šansu u gol šansu.

Osim Danija, za kreiranje napada tima zadužen je odlčni Žoao Mutinjo. Vezista Monaka je jedini legitimni naslednik Deka na poziciji centralnog veziste, i jedini član same veze koji može jednim potezom da promeni ritam napada i iz ‘mrtve’ situacije dovede svoj tim nadomak šesnesterca. Krasi ga neverovatno precizan pas, dobar šut, odlična tehnika i savršen pregled igre. Dolazak Santoša će svakom pojedincu doneti i nove zadatke I zaduženja (najviše u defanzivnom smislu), ali je malo verovatno da će Mutinjo biti previše opterećen defanzivom, sem, naravno, obaveznog povlačenja i zatvaranja sredine. Izvodi većinu prekida svoje ekipe, kada su u pitanju centaršutevi i korneri, a, kada Ronaldo nije na terenu, i one iz kojih se direktno ugrožava protivnički čuvar mreže.
Beta/AP
Preostala dva člana veznog reda su mlađani Andre Gomeš i iskusni Tijago Mendeš. Drugi je zadužen isključivo za kvarenje akcija protivničkog tima i pomoć štoperima, ali ga ne treba zaboraviti ni u ofanzivi jer je takođe tehnički dobro potkovan, a ume i da pogodi, kako saigrača – tako i mrežu. S druge strane, 21-godišnji Gomeš je nešto ofanzivniji fudbaler. Izdanak je škole Porta, iako ga je Benfika preotela sa nepunih 18 godina, dobro se služi s obe noge, visok, jak i stamen u duelima predstvalja oslonac svog tima i pravi određenu ravnotežu. Trči u proseku nešto više od deset kilometara po meču, ali se retko odlučuje za odlazak u samu završnicu napada.

Ono što evropski ‘Selesao’ krasi već nekoliko generacija u nazad ni sada nije izuzetak, a to je da posebnu notu samom stilu i načinu igre daju igraju na bekovskim pozicijima. Tu prednjači levi spoljni Reala iz Madrida Fabio Koentrao. Prevashodno zbog svojih pretežno ofanzivnih karakteristika, ali i prostora koji ostaje ulaskom Danija u sredinu. Iako nije standardan u timu Karla Ančelotija, Koentrao je prošle sezone dobio poverenje u nekim važnim mečevima i bio faktor u uspesima svog tima. Po potrebi može da igra čak i na poziciji povučenog krila, gde se neretko i zadesi tokom napada svog tima. To otvara veliki prostor protivničkim krilnim napadačima, ali i razotkriva njegove slabosti u odbrani svog gola. Sa suprotne strane nalazi se mladi Sedrik Soareš, koji je daleko odgovorniji u defanzivi, ali je ujedno i konstanta podrška čoveku ispred sebe, što takođe otvara prostor za manevar ofanzivaca protivnika.
Beta/AP
Zadnju liniju tima popunjavaju njeni najiskusniji članovi – Pepe i Bruno Alveš. Štoperski dvojac već neko vreme nastupa zajedno, odlično se upotpunjuju i nemaju previše nedostataka, a posebno su opasni u prekidima. Problematični defanzivac Real Madrida donosi agilnost i brzinu u zadnju liniji, dok štoper Fenerbahčea unosi mirnoću. Ipak, to je i opasnost od Pepea, koji može samo na sebi sopstven način da zagorča život svom timu, nekim nepromišljenim incidentom. S druge strane, ako se traži šansa baš kroz sedinu odbrane, treba iskoristiti tromost i manjak brzine kod vremešnog Alveša.

Mrežu Portugala čuva iskusni Ruji Patrisijo, dete Sportigna iz Lisabona. Krase ga sjajni refleksi, dobro postavljanje i mogućnost da sa istom uspešnoćšu 'skida' i visoke i niske šuteve. Brani školski, retko napušta peterac, a i nema previše sigurnosti prilikom istčavanja. To mu je ujedno i najveća mana, kao i sklonost da pre bira da odbije ili boksuje loptu, nego da proba da je uhvati 'živu'.

Fernando Santoš - sve samo ne banderaš

Beta/AP
Kada je početkom sebtembra 2014. Albanija šokirala izostankom Kristijana Ronalda oslabljeni Portugal i savladala ga na startu kvalifikacija za EP, kritike na račun tadašnjeg selektora Paula Benta bile su izuzetno oštre, ali malo ko je zaista očekivao promenu vrha stručnog štaba u toliko nepovoljnom trenutku.

Ipak, ona se odigrala na insistiranje čelnika Fudbalskog saveza Portugala, a tada na scenu stupa Fernando Santoš. Lisabonac je pred sobom imao zadatak da spremi demoralisanu reprezentaciju za ključni susret sa Danskom za malo više od mesec dana, a to mu je pošlo za rukom i omogućilo pobedu na selektorskom debiju za svoju zemlju. To nije prvi put da se Santoš uspešno izborio sa visokim očekivanjima u neverovatno ograničenom vremenskom periodu, slične situacije su odavno postale njegov zaštitni znak.

Nekadašnji desni bek i omladinac Benfike, zatim prvotimac Maritima i Eštorila, relativno tihu igračku karijeru završio je pre nego što je napunio 22 godine. Kako je sȃm objasnio, u neizvesnom svetu fudbala nije mogao da nađe dovoljno stabilan finansijski oslonac, pa se usled toga okrenuo obrazovanju. Fernando Santoš je 1977. godine završio Politehnički fakultet u Lisabonu i postao inženjer elektrotehnike i telekomunikacija. Iz ovog perioda vuče nadimak O mecânico, što se na naš jezik prevodi kao majstor ili električar (nikako mehaničar, barem ne u ovom slučaju), u pomalo pogrdnom kontekstu koji naliči sceni iz jednog poznatog filma Emira Kusturice. Ipak, Portugalac je svestranost svojih talenata demonstrirao odlukom da se vrati u svet fudbala i postane trener. U karijeri se dokazao kao neko ko ne beži od izazova i ne plaši se bizarno tesnih rokova, demonstrirao je izuzetnu sposobnost adaptiranja na svaku vrstu uslova, a u prvi plan je često stavljao mentalnu pripremu svojih igrača. Kao taktičar je koristio defanzivno disciplinovane formacije pogodne brzim kontranapadima, gde su oslonac tima činili bočni igrači, uz veoma ofanzivne bekove.
Beta/AP
Za sedam godina na klupi Eštorila (1987–1994), Santoš je uspeo da obezbedi timu promociju iz treće u prvu ligu. Posle četiri godine provedene u Eštreli iz Amadore preuzima Porto, u tom trenutku nesumnjivo najjači tim u državi, a prvu sezonu na klupi ovog tima kruniše titulom koja je za “Zmajeve“ označila najveći period dominacije u portugalskom prvenstvu ikada (tzv. penta), budući da je bila peta u nizu. Do danas nijedan drugi klub u Primeiri nije ponovio takav uspeh. Šesti uzastopni naslov šampiona Portugala Santošu je izmakao za četiri boda naredne sezone, ali je pored toga osvojen nacionalni kup, a u Ligi šampiona je Porto stigao do četvrtfinala. U tim sezonama je za najjači portugalski tim nastupao (za sada) nesuđeni selektor Srbije Ljubinko Drulović.

Ipak, Santoš je 2001. godine napustio svoju rodnu zemlju i preuzeo grčki AEK, dok ga je u bivšem klubu nasledio Žoze Murinjo. Sa atinskim žuto-crnima je Fernando Santoš u proseku gubio tek na svakoj četvrtoj utakmici (38 pobeda, 5 remija, 8 poraza), ali je, uprkos osvajanju Kupa Grčke, titula otišla u ruke Olimpijakosa zbog gol razlike. U periodu između 2002. i 2004. godine usledili su u pogledu trofeja sušni angažmani u Panatinaikosu i lisabonskom Sportingu, da bi O mecânico 2004. godine ponovo došao u AEK i sa vrlo mladom ekipom osvojio treće mesto na tabeli grčkog šampionata. Nakon ovog uspeha, Santoš se vraća u domovinu i postaje šef stručnog štaba Benfike, ali ga uprava otpušta posle samo jedne sezone, potez koji je tadašnji predsednik Luiš Filipe Vieira okarakterisao kao svoju najveću grešku u vođenju kluba ikada.

Tokom 2007. godine, Santoš preuzima dugovima razoreni PAOK i zajedno sa novim vlasnikom kluba Teodorosom Zagorakisom razvija trogodišnji plan vezan za njegov finansijski i rezultatski oporavak. Uprkos lošem plasmanu na kraju debitantske sezone (deveto mesto, najniža pozicija u prethodnih 11 godina), podrška velike navijačke baze crno-belih i značajan porast gledanosti potpomogli su prve korake u jačanju stabilnosti kluba. Sledeće godine je PAOK, uprkos svim poteškoćama, izborio drugo mesto i igranje Lige Evrope, usled čega je dobio priliku da otplati veliki deo svojih dugovanja. Svoju treću godinu oporavka Santošev tim završio je dve pozicije ispod tadašnjeg šampiona Panatinaikosa, ali je Portugalac na iznenađenje grčke javnosti napustio crno-bele nakon ovog perioda, ali se i zadržao u zemlji, budući da je vrlo brzo dobio ponudu da postane njen selektor. Kao naslednik Nemca Otoa Rehagela, čoveka koji je 2004. godine sa „Piratima“ postao šampion Evrope, Fernando Santoš je pred sobom ponovo imao ogroman izazov.
Beta/AP
Na EP u Poljskoj i Ukrajini 2012. godine, Grci su prošli grupu kao drugi, napravivši veliko iznenađenje pobedom nad Rusima, da bi ih zatim Nemci izbacili u četvrtfinalu. U Brazilu 2014. je Santoš ponovo napravio neočekivani uspeh i odveo reprezentaciju do šesnaestine finala, pored kritika na račun neatraktivnog i neefikasnog načina igre njegovog tima. U ovoj fazi takmičenja je Grčka ispala od Kostarike tek na penale.

Nakon završetka Mundijala, O mecânico se povlači sa pozicije selektora, a u septembru 2014. prihvata da preuzme već neko vreme neubedljivi i bledi Portugal. Pošlo mu je za rukom da prodrma anemičnu ekipu svoje zemlje i savlada Dance na zvaničnom debiju, ali pred njim je i dalje ogroman i težak zadatak. Uopšte se ne postavlja pitanje da li Santoš može da preokrene situaciju u tako kratkom vremenskom periodu, ali jeste vredno rasprave da li je iskusni trener dugoročno rešenje za nedaće Portugalaca, uzimajući u obzir njegov nomadski karakter kada je u pitanju menadžerski posao. Ipak, sada, kada je kod kuće, i kada su preduslovi u vidu vremenskog i rezultatskog pritiska tu, O mecânico može da radi ono u čemu je najbolji - da „vadi fleke“ svojih igrača.

Fernando Santoš
Datum rođenja
: 10.10.1954.
Mesto rođenja: Lisabon, Portugal
Igračka karijera: Benfika (omladinac), Maritimo, Eštoril
Trenerska karijera: Eštoril, Eštrela da Amadora, Porto, AEK*, Panatinaikos, Sporting, Benfika, PAOK, Grčka, Portugal

*Santoš je AEK vodio u dva navrata (2001-2002, 2004-2006)

Taktika – Santoš i Ronaldo u novim ulogama

Slika 1 – Grafièki prikaz osnovne formacije Portugala
Nećemo vam mnogo toga novog reći ako istaknemo da je taktika portugalske reprezentacije potpuno podređena Kristijanu Ronaldu.

Iako je teško razumeti da u profesionalnom sportu ekipa koju čine sve same zvezde u tolikoj meri zavisi od pojedinca, Portugal je upravo takav primer. Ne znači da je primer dobar, ali ova selekcija izgleda mnogo drugačije sa, i bez najboljeg igrača na terenu, što je pokazao meč sa Albanijom.

Taktički gledano, tim Portugala predstavljaće najveću nepoznanicu za igrače Srbije, zbog dolaska novog selektora čija filozofija fudbala se baš i ne poklapa sa karakteristikama igračkog kadra.

Santoš će sada morati da igra napadački i otvoreno, što nije bio slučaj u prethodnim klubovima i reprezentaciji Grčke, koju je vodio u Brazilu. Formaciju neće menjati (4-3-3 u načelu), ali će zadaci igrača biti drastično drugačiji (slika 1). Umesto skupljanja bočnih vezista u sredini, oni će tražiti prostor i biti veoma opasno napadačko oružje.

Na Mundijalu u Brazilu videli smo da selektor od svojih igrača traži disciplinovanu igru pozadi, kao i formiranje sedmočlanog odbrambenog bloka ispred golmana. Takav stil doneo mu je uspeh sa Grčkom, koju su penali delili od četvrtfinala SP. Koliko je veran defanzivnoj verziji sistema 4-3-3 pokazuje i prvi meč sa Kolumbijom u grupi, u kom je izveo tim sa dvojicom napadača (4-4-2). Grci su doživeli debakl od Kolumbije sa 3:0 i od tada sličnih eksperimenata nije bilo.

U obzir prilikom odabira taktike mora se uzeti i veliki pritisak koji nosi mesto selektora Portugala, jer javnost u toj zemlji očekuje lep, atraktivan i efikasan fudbal, posebno posle šoka u duelu sa Albanijom i loših rezultata u poslednje vreme (samo dve pobede u šest mečeva).

Santoš je do sada evropski 'Selesao' samo protiv Francuske i Danske. Poraz i pobeda ne mogu nam mnogo reći o načinu igre, ali je odmah jasno da su u ‘igri’ dve formacije.

Prvo što je bilo primetno na utakmici sa Francuzima jeste Ronaldova pozicija – najbolji igrač sveta našao se u samom špicu napada. To je velika promena u odnosu na raniji period, kada smo zvezdu Real Madrida gledali najčešće na levom boku.
Slika 2 – Grafièki prikaz rezervne formacije Portugala
Iako je Kristijano baš tu (na boku) oseća najbolje, neće biti čudno ako ostane najistureniji, jer Portugalci nemaju mnogo raspoloživih napadača. Za poziciju centarfora konkurišu još često povređeni Elder Poštiga i Ugo Almeida, kao i Eder koji već neko vreme potvrđuje da nije kalibar za najviši nivo.

Ronaldo može pobeći svakom defanzivcu, jednim potezom rešiti susret, ali će imati više problema u sredini, gde je protivnička odbrana čvršća i brojnija. Zato treba očekivati da loptu češće traži iza odbrane nego 'u noge'. Na tom mestu, on daje još jednu dimeziju portugalskom timu – sposoban je da dobija vazdušne duele i glavom prograva saigrače koji utrčavaju iza leđa.

Obično će jedan od njih biti Nani, igrač veoma sličan Ronaldu. Nani igra na desnoj strani i voli da utrčava u prostor. Iako ima sposobnost da loptu unese unutra i namesti je na levu, više voli da napada široko, beži iza leđa bekova i centrira.

Na suprotnom delu terena trebalo bi da se nalazi Dani, vezista Zenita i jedan od najkreativnijih portugalskih fudbalera poslednjih godina. Ne odlikuje ga velika brzina, pa će zato više ulaziti u sredinu i proigravati saigrače. Veoma je opasan kada se zavuče iza vezne linije protivnika jer odatle može da bira rešenja. Ako bismo gledali Danijevu ulogu, mogli bismo lakše da ga stavimo u vezni red, ispred standardnog trojca koga čine Žoao Mutinjo-Tijago-Andre Gomeš.

Ovi igrači više su okrenuti napadu i pronalaženju rupa u postavci rivala, nego defanzivi. Posebno su opasne njihove lopte koje idu između štopera i bekova, čime se širi igra, razvlači odbrana i otvara prazan prostor.

Dani često ostavlja prostor na levoj strani koji uspešno koristi Fabio Koentrao. Koentrao je poznat kao ofanzivni bek koji ume sa loptom i često je viđen u završnicama napada. Biće sigurno meta bar trećine akcija po levom boku.

Prvi izbor za desnog beka je Sedrik, koji bi je iz tima potpuno istisnuo Žoaa Pereiru. Član Sportinga iz Lisabona u napadu jeste da bude konstantna podrška Naniju.

Spomenuli smo da su veznjaci više okrenuti napadu. Najdefanzivniji od njih je Tijago, pa se prva od slabosti Portugala može tražiti upravo u malom broju igrača u tom prostoru.
Slika 3 – Grafièki prikaz prekida reprezentacije Portugala
Druga i najveća slabost jeste odbrana u kojoj su standardni Pepe i Bruno Alveš. Sjajni su u skoku, veoma uigrani, ali imaju mnoge manjkavosti. Teško se snalaze sa igračima koji su tehnički bolji od njih (a takvih nema malo), pa često prave kikseve uslovljene lošim procenama. Nije im strano da naprave pregršt oštrih startova i budu isključeni.

Susret u Kopenhagenu protiv Danske doneo nam je još jedno taktičko iznenađenje, a to je postavka sa četiri vezna igrača i dva špica (Nani i Ronaldo). Uloga Danija će u tom slučaju biti isturenija od ostalih vezista, ali smo ga ipak uvrstili u srednju liniju, koja će imati oblik romba (slika 2).

.

Legenda (važi za sve tri slike):
*Crveni markeri – fudbaleri Portugala
*Žute linije – projektovano kretanje igrača
*Bele linije – projektovano kretanje lopte
*Osenčeni prostori – važne pozicije u igri i prilikom prekida


Andre Gomeš u tom sistemu mesto prepušta Vilijamu Karvalju, pa će on u kombinaciji sa Tijagom biti prvi bedem ispred Patrisija.

Pristup igri neće se mnogo menjati – Portugal će se truditi da konstantno napada (drugačije ne ume), glavni kreator igre biće Dani, dok će gro akcija ići preko Ronalda.

Visoki igrači i odlični skakači biće veliko oružje prilikom prekida, posebno kornera u kom će glavne mete centaršuteva biti Pepe, Tijago, Bruno Alveš i Kristijano. Interesantan način portugalskog napada kod udaraca iz ugla, u kom oni zauzimaju zonsku formaciju 1-3-1 u kaznenom prostoru protivnika.
Beta/AP
Obično je Alveš taj koji se gura u petercu i nakon centaršuteva kreće ka prvoj stativi, dok ostali igrači napadaju prostor u koji dolazi lopta.

Defanzivni korner opredeljen je na strikntno čuvanje igrača, a ne na odbranu prostora, što znači da svi imaju protivničkog igrača na koga paze. Dvojica su obavezna na prvoj i drugoj stativi, ali nema nijednog ko je obavezan na petercu. Obezbeđenje čine dvojica igrača na nekih dvadesetak metara od gola, kako bi sačekali odbijenu loptu (slika 3).

Golmani: Entoni Lopes (Lion), Beto (Sevilja), Rui Patrisio (Sporting)
Odbrana: Žoze Bosingva (Trabzon), Bruno Alveš (Fenerbahče), Sedrik (Sporting), Žoze Fonte (Sautempton), Pepe (Real Madrid), Rafael Guereiro (Lorijen), Rikardo Karvaljo (Monako), Tijago Gomes (Braga)
Sredina terena: Adrijen (Sporting), Žoao Mario (Sporting), Vilijam Karvaljo (Sporting), Andre Gomes (Valensija), Žoao Mutinjo (Monako), Tijago (Atletiko Madrid)
Napad: Kristijano Ronaldo (Real Madrid), Dani (Zenit), Eder (Braga), Elder Postiga (Deportivo La Korunja), Nani (Sporting), Rikardo Kvarezma (Porto), Vierinja (Volfsburg).

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

11 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: