Život

Četvrtak, 17.11.2016.

21:50

Misterija Doline smrti: Kamenje koje hoda

U nacionalnom parku Dolina smrti nalazi se isušeno jezero koje danas nosi ime Trkačka staza. U pitanju nije prava staza jer je pristup automobilima zabranjen, ali se zato po tlu umesto četvorotočkaša "trka" - kamenje.

Izvor: express.hr

Misterija Doline smrti: Kamenje koje hoda
Foto: Lgcharlot / Wikimedia Commons

Većina kamenja nalazi se u blizini većih stena od kojih su se odlomili. Najčešće je reč o dolomitskom kamenju koje se većinom nalazi u većim blokovima. Pretpostavlja se da potiče s litice visoke oko 260 metara koja okružuje istočnu obalu.

Pokretno kamenje prvi put je otkriveno 1915. godine, kada je istraživač iz Nevade posetio trkačku stazu. Godinama kasnije su geolozi Džim Mekalister i Alen Agnju izradili su detaljne karte dna jezera i kretanja kamenja.

Godine 1948. objavili su prve konkretne izveštaje o "hodajućem kamenju", ali nisu izneli detalje tragova njihovog kretanja niti su predstavljali hipoteze o razlozima nastanka tragova.
Foto: Jon Sullivan / Wikimedia Commons
Međutim, u međuvremenu se pojavila kontroverza o razlozima nastanka tragova i vodila se rasprava da li se kamenje uopšte kreće ili je samo reč o tragovima vetra.

Tokom pedesetih godina prošlog veka počele su i prve konkretne istrage o nastanku tragova i razlozima za kretanje kamenja. Prema većini teorija, uzrok su bili snažni vetrovi – naučnici su verovali da guraju kamenje kada je tlo vlažno, što ostavlja duboke tragove u blatu koje se zatim suši.

Temeljno istraživanje počelo je tek u ranim sedamdesetim, kada su Bob Šarp i Dvajt Keri započeli posmatranja. Obeležili su 30 kamenova i pratili njihovo kretanje tokom sedam godina.
Foto: Norris R, Norris J, Lorenz R, Ray J, Jackson B / Wikimedia Commons
Jedna od glavnih teorija bila je ledena hipoteza. Pretpostavljalo se da ledene plohe oko kamenja omogućavaju njegovo kretanje, pa su Šarp i Keri čeličnim šipkama ogradili nekoliko kamenova. Mislili su da će takva ograda usporiti ili preusmeriti kretanje kamenja. Međutim, nije bilo gotovo nikakve promene.

Čak deset obeleženih kamenova kretalo se tokom prve zime, a kamen nazvan Mari En pomerio se oko 65 metara. Na kraju sedmogodišnjeg istraživanja ustanovljeno je da se samo dva kamena nisu kretala. Najmanji praćeni kamen, Nensi, kretao se najviše – samo tokom perioda istraživanja prevalio je razdaljinu od oko 260 metara.

Međutim, krajem 2013. i početkom 2014. godine istraživači su po prvi put zabeležili kretanje kamenja. U neke od njih postavili su GPS zavaljujući kojem su mogli da znaju kada i koliko se tačno kreće. Zaključili su da se to dešava u situaciji kada počne da se raspada ledeni pokrov na tlu. Tada je dovoljno da duva blagi vetar da bi se kamenje kretalo.

Tako je nakon decenija istraživanja i posmatranja razrešen jedan od najneobičnijih prirodnih fenomena ikad otkrivenih.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

11 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: