Književni guru (XCII) - Niklas Nat o Dag - 1973.

Niklas Nat o Dag je potomak stare plemićke porodice u Švedskoj, koja postoji u kontinuitetu od XIII veka. Nedvosmisleno, autor ima duboke korene u nacionalnoj istoriji. Rođen je 1979. u Stokholmu, a kad ne piše ili ne čita, uživa u sviranju žičanih instrumenata – gitare, mandoline, violine ili japanske flaute, navodi se u njegovoj zvaničnoj biografiji.

Kultura

Izvor: B92

Petak, 21.12.2018.

11:13

Književni guru (XCII) - Niklas Nat o Dag - 1973.
Foto: Promo

Delo „1793.“ je njegov književni debi. Prodat u prvom naletu u 100.000 primeraka. Preveden na 30 jezika. Hvaljen i nagrađen od Švedske akademije pisaca 2018. više puta. I zaista, pred nama je majstorski krimi-roman, čudesno delo početnika virtuoza.

„1793.“ je roman o Stokholmu XVIII veka, o sumornom dobu nakon ubistva kralja Gustava III u plemićkoj zaveri. Pre atentata je vladao Švedskom od 1771. do 1792, a zvanična istorija pamti ga kao prosvećenog apsolutistu, mecenu umetnosti i književnosti, osnivača Švedske akademije i Švedske opere.

Nat o Dag piše o vremenu nakon kraljeubistva, kad na upražnjeni tron seda maloletni prestolonaslednik Gustav IV Adolf, poznat kao poslednji švedski kralj Finske. Roman nastaje posle pada Bastilje u Francuskoj, giljotine spremljene za Mariju Antoanetu, nakon rata između Rusije, čiji je suveren carica Katarina Velika, i Švedske, neposredno posle krvavog, skupog, besmislenog i bespotrebnog sukoba.

Obezglavljenom Kraljevinom vladaju zakulisni interesi i opšte siromaštvo jer su ratne godine, izazvane kraljevim kapricem ispraznile državnu kasu, a ništa nisu rešile niti postigle. Kada se niotkuda pojavi izmasakrirani leš, čini se da je u pitanju tempirana bomba, koja celo društvo može raspolutiti.

Pred nama promiču i uzdižu se u repliku vavilonske kule slivnici, kloake, straćare, fekalije, đubrišta i krčme. U njima borave bednici, posrnuli, kurve, prevaranti, zatvorenici, dužnici, robovi, odrpanci, invalidi, umirući, sušičavi, pogorelci, žrtve, bolesnici, lažno optuženi. U takvoj atmosferi pronađen je leš u Fatburenu na jezeru Sedermalmu, gde završava smrdljivi otpad iz gradskih straćara. Telo nema ruke i noge, ali povrede nisu sveže. Policija na ovom slučaju angažuje i svog briljantnog saradnika Sesila Vingea, jer se približava zima, za koju će se ispostaviti da je najgora u poslednjih deset godina u Stokholmu.

Ovo delo može da očara kako ljubitelje istorijskih romana, krimića, tako i poštovaoce vrhunske književnosti. Roman se sastoji od prikaza uzavrelog, posrnulog, nepravednog i nemilosrdnog društva ogrezlog u korupciju, kriminal i nejednakost. Zaplet nastaje otkrićem neidentifikovanog iskasapljenog leša, čiju misteriju i monstruoznim sakaćenjem oduzeti identitet razrešavaju lucidni istražitelj i njegov pomoćnik, ratni vojni invalid.

Četiri su godine prošle od pada Bastilje i više od godinu dana od smrti kralja Gustava III. Švedska je poljuljana, oslabljena, izmrcvarena, pretvorena u bure baruta, pakleno grotlo, kloaku maksimu. Za eksploziju je dovoljna iskra, a ta bi varnica lako mogla biti telo koje je iz opoganjenog jezera Fatburena izvukao pripadnik stokholmske gradske straže, obogaljeni bivši vojnik Mikel Kardel. Kardel pripada potcenjenom redu policije koji posprdno zovu „pomijarima“. On je apostol u ovom romanu, jednorukac i levoruki, najsličniji apostolu Petru.

Ko je mladi muškarac bez nogu i ruku, očiju, zuba i jezika? Ko ga je podvrgao tako okrutnoj smrti? Koji dželat, hirurg, mesar, masovni ubica, psihopata? Ko se drznuo da opogani i liši dostojanstva čoveka kao ikonu božju? Da od njega – bogolikog bogočoveka napravi stvora i stvar? A postoji i nepobitan razlog zbog koga on ne jede ništa drugo do svoj izmet, žudno i halapljivo kao gurman kulinarsku poslasticu. Ništa monstruoznije odavno nije opisano u literaturi. A opisano je detaljno, sa svim pojedinostima.

Istraga koju uz Mikeleovu pomoć vodi briljantni inspektor Sesil Vinge nije samo potera za ubicom, nego i trka sa smrću, koja je na mladom istražitelju već ostavila svoj sluzavi neizbrisivi trag. I koja mu diše za vratom.

Od krčmi i straćara u sirotinjskim četvrtima, iznajmljenih soba, buvara i ostava pa sve do sjajnih i stamenih palata stokholmskog visokog društva, grad ne pripada nikom drugom do vavilonskoj bludnici. U celosti, ali i u delovima, krajevima i kvartovima.

Svaki redak ovog istorijskog noira boja je na zaštrašujućem portretu grada koji nije tek pozornica, nego još jedan u nizu protagonista, ovog puta kolektivni, stoglavi, stonogi, storuki i stooki junak. Oličen u telu najveće grešnice. Njegova duša je dospela na površinu zemlje direktno iz pakla, ukrašena puderom sumpora, povraćke, znoja, prljavštine i telesnih izlučevina. Njegova privlačnost je magnetska, životinjska. Sve se u njega uliva, kao u veliko vulkansko grotlo. A ono je hipnotišuće. Neodoljivo.

Može li se ostati čist i neporočan u blizini vavilonske bludnice? Može li se Armagedon izbeći? Kretanjem u suprotnom pravcu? Mimikrijom? Ne, jer se Sudnji dan dešava u svakom gradu, pokolenju i vremenu. Izuzetaka i miljenika nema.

Silvana Hadži-Đokić

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: