Srpski grip u slušalicama

"Ne razumem reči: 'hotimice', 'točka', 'obrana', 'opće', 'Zapadni Srijem'. Nikada za njih nisam čuo" – tako je prije više od dvije godine, zato što mu optužnica nije pročitana na čistom srpskom jeziku, vođa srpskih radikala Vojislav Šešelj argumentirao odbijanje očitovanja o optužnici pred Haškim sudom.

Nakon što je široko bojno polje, koje je trebalo postati stratištem hrvatskih i bošnjačkih trupla, zamijenio s par kvadratnih metara haške ćelije, Šešelj je – samo drugim sredstvima – nastavio borbu protiv virusa koji nagrizaju sveto srpsko biće. Jer nacionalističkom ideologijom pretvoreni u nečist, etnički-drugi, baš kao i "njihove" riječi, stalna su pogibelj svakom šovenu: oni su izvor zaraze koja vodi u kobnu bolest srpskog bića. Stoga, kada su izvan domašaja njegova thanatosa ostali Hrvati i Bošnjaci, Šešelj je učinio jedan od posljednjih trzaja svoje nakaradne karijere, trpajući nesrpske riječi pod simboličke humke Haškog tribunala.

I više od toga: od razornog se djelovanja hrvatskih virusa-riječi Šešelj branio poričući ikakav doticaj s njima, garantirajući time vlastitu, neokaljanu srpskost: ne samo da ne razumije što riječi 'točka' ili 'obrana' znače, on nikada za njih nije čuo - čineći ih potpuno stranima, on povećava strah pred njima, ali i želju da ih se, jednako kao i njihove govornike, napokon upokoji.

Ovih se dana Ante Gotovina našao u sličnoj situaciji kao Šešelj. Za razliku od njega, Gotovina je pred Haškim tribunalom razumio i dionice na srpskom, ali je umjesto njega Mirjana Hrga, konsternirana onime što su Gotovinine, ali i naše uši morale čuti, na njih reagirala dramatičnošću kakvom je nedavno izvještavala o pojavi virusa ptičje gripe.

Povijest straha od kliconosnih riječi dulja je od haških epizoda; starija od vremena kada su neki hinili da ne razumiju Dragojevićeve Rane, pa u njima, među ostalim, tobože srpsku 'pičku' stali prevoditi hrvatskijom, nekako nobl, 'pizdom'; starije od vremena kada je grimom gestapovskog epidemiologa Vice Vukojević zazivao osnivanje jezične policije.

Danas se sve uvjerljivijim čini da je negdašnje usklično čišćenje od virusa-riječi bilo predznakom onoga što će se kratko iza toga početi događati i s ljudima; ono kao da je bilo, nažalost neprepoznata, anticipacija Srebrenice, Vukovara ili Stupnog Dola mišljenih kao obični deratizacijski postupak nužan da bi sve uskogrudniji balkanski kolektiviteti i u blatu nacionalnih brloga nesmetano mogli utvarati vlastitu etničku čistoću.