Iznajmiti stan u Zagrebu - nedostižan san

Izrazita orijentiranost ka tržištu je glavni grad Hrvatske učinila jednom od najnepovoljnijih EU-metropola. Rešenje je u drugačijoj stambenoj politici, piše piše Dojče vele (DW).

Ionako nezavidna pozicija zagrebačkih podstanara je po svemu sudeći još otežana pandemijom i zemljotresima. Mada je potražnja opala, stanovi na prodaju drže svoje visoke cene, baš kao i oni u komercijalnom najmu.

Očito je da su stambeni kvadrati presudnim delom okupljeni u vlasništvu banaka i većih prekupaca koji mogu da priušte čekanje dok potražnja ponovo ne poraste.

Kada je reč o bankama, ne treba zaboraviti na teškoće mnogih korisnika stambenih kredita. Radi se o vlasnicima stanova čija je osnovna egzistencija ugrožena zbog nemogućnosti otplate duga, najčešće usled preteških kreditnih uslova.

Najpoznatija među njima je valutna klauzula u vezi sa švajcarskim frankom. "Pomažemo ljudima da kvalitetno tuže i dobiju svoj novac, tako da sad na sudovima ima preko 30 hiljada tužbi protiv banaka", rekao je predstavnik hrvatskog sabora Goran Aleksić, aktivista Udruženja "Franak".

Na prodaju i - socijalni stanovi

Problem samih zakupaca, međutim, posebno je naglašen nedostatkom kvalitetne javne stambene politike. Nije to slučaj samo u Zagrebu, ali je u glavnom gradu Hrvatske ipak najizraženiji.

Utoliko više upada u oko da je samo jedan kandidat na izborima za novog zagrebačkog gradonačelnika ili gradonačelnicu, istakao neke drugačije smernice kako se ne bi sve prepuštalo na (ne)milost tržištu.

Grad Zagreb upravlja danas sa oko sedam hiljada stanova, tj. sa približno dva odsto od ukupnog broja. Ali, socijalno ugroženim korisnicima namenjena je najviše polovina tog fonda.

Veći broj stambenih jedinica već tradicionalno završava u posedu kudikamo imućnijih pojedinaca, političara ili upravnika javnih institucija. Sa druge strane, Grad nije od prodaje zaštitio ni one stanove koje daje u najam po socijalnoj osnovi, pa se stanje gradskog stambenog fonda stalno dinamično menja.

Najveći deo javnih gradskih stanova za najam, preko dve hiljade, nalazi se danas u dva naselja na istočnom i južnom rubu Zagreba. Novi Jelkovec i Podbrežje doneli su i jednu novu negativnu specifičnost – konačna cena tih stanova po kojoj ih Grad otkupljuje od vlastitog ZG Holdinga, premašila je tržišnu cenu novogradnje u tim četvrtima.

Iva Marčetić, arhitekta iz udruženja "Pravo na grad" i autorka nedavno objavljene knjige "Stambene politike u službi društvenih i prostornih (ne)jednakosti", napominje da drugi modeli nisu nepoznanica.

I to onakvi kakvi bi naširoko omogućili priuštivo stanovanje pomoću korišćenja zemljišta u vlasništvu grada kao zaloga izgradnje priuštivih kvadrata.

"Tu bi se radilo o modelima stambenih zadruga i zemljišnih fondacija", precizirala je Marčetić za DW.

Foto: Depositphotos, Bombaert

"Gradsko zemljište, bi, uz stroga pravila moglo biti ponuđeno kroz pravo građenja organizacijama i skupinama građana koji su voljni da grade neprofitne stambene kvadrate, tj. stambene kvadrate koji koštaju onoliko koliko košta izgradnja - što je višestruko manje od ponude na tržištu. Pritom bi se Grad osigurao da se takvi stanovi dalje ne prodaju na tržištu, jer bi kroz sistem zemljišnih fondacija zadržao upravljačka prava nad tako ponuđenim zemljištem", kaže ona.

Stanovi naseljeni turistima

Prema njenim rečima, preostaje pitanje najma na tržištu koji treba regulisati zakonski. Ali, sam Grad može preduzeti više koraka da bi odnos zakupca i stanodavca što bolje regulisao u okvirima lokalnih ovlašćenja.

Za početak, jedinice lokalne samouprave su po zakonu obavezne da prikupljaju sklopljene ugovore o iznajmljivanju stana, ali Grad te ugovore danas tek prosleđuje poreskoj upravi, i njima se ustvari uopšte i ne bavi.

Grad bi pak mogao da raspolaže programom podsticanja potpisivanja dugoročnih ugovora, programom edukacije zakupaca i stanodavaca, ali i savetovanjem za one koji su u tom tipu odnosa.

Isto tako, nastavila je Iva Marčetić, gradovi mogu subvencijama najma pomagati svoje građane s niskim primanjima, što se donekle i danas čini, ali je potrebno da ta pomoć bude više supstancijalna, odnosno da zaista prati stvarne cene.

"Danas je ona tek na 50 posto zagarantovane minimalne naknade."

"Konačno, apsolutno moramo podsticati vraćanje stanova iz kratkoročnog, turističkog najma, natrag u dugoročni najam, kroz penale i nagrade. Pritom ne smemo da zanemarimo da nam dobar deo stambenog fonda odlazi u svrhu turizma", smatra ona.

Marčetić upozorava da su to sve elementi i programi koji se moraju pokrenuti kako bi Zagrepčani izašli iz vrtloga u kojem isključivo tržište diktira stambene odnose.

Samoorganizacijom do stabilnosti doma

"Jasno je da sadašnja situacija dovodi do prekomernog zaduživanja i do toga da imamo najveći mladih koji žive u roditeljskom domu i ne mogu da priušte osamostaljenje", smatra ona.

Bez pametno formuilasne stambene politike, ne možemo da govorimo o stabilnosti doma, zaključuje arhitekta iz Prava na grad, uz opasku da bez toga nema ni govora o poređenju Zagreba s brojnim evropsko-unijskim metropolama.

Na primer, sa obližnjim Bečom u kojem je čak oko 60 odsto stambenih jedinica pod upravom grada ili neprofitnih organizacija, a tržište najma je detaljno regulisano.

Izgradnja temelja za dostupnije stanovanje Zagrebu tek predstoji, pri čemu treba posegnuti za uspešnim praksama iz razvijenijih sredina. Ne treba sumnjati da će eksponenti tržišta koji profitiraju iz aktuelne situacije, tome pružiti otpor.

Ipak, na Zagrepčanima je i da se aktivnije samoorganiziraju, a zatim bi sve moralo biti lakše.