3. april 2009.

Antikonferencija Ništa se neće dogoditi u Beogradu

Tokom vikenda 4. i 5. aprila u Magacinu u ulici Kraljevića Marka u Beogradu održava se geekovska antikonferncija Ništa se neće dogoditi. Tokom dva dana će se zaljubljenici u geek kulturu družiti i razmenjivati veštine i znanja. Ova antikonferencija se prvi put održava u Beogradu, a njena istorija se vezuje s programom Razmjene vještina u Zagrebu.

Nakon što se program Razmjena vještina u Zagrebu, u klubu mama, pokazao iznimno uspješan u okupljanju zajednice tehnoloških
entuzijasta i zaljubljenika u geek kulturu, pokrenute su Razmjene vještina i u Rijeci, Splitu, Čakovcu, Osijeku, a pokreću se i u Karlovcu i Slavonskom Brodu. Slične inicijative, direktno inspirirane pokrenute su u Skopju i Bitoli u Makedoniji, a zainteresirale su se i hakerske/geek skupine u Nišu i Beogradu u Srbiji, te Sarajevu u Bosni i Hercegovini.

Zbog interesa ljudi iz regije za zajedničkim druženjem i razmjenom znanja i vještina pokrenuta je serija okupljanja pod nazivom Ništa se neće dogoditi. U vlastitom aranžmanu dogodili su se skupovi u Sarajevu, Nišu, Puli, Moravicama, a u toku su pripreme za novo okupljanje u Splitu. Na svakom događaju okupilo se između trideset i četrdeset sudionika sa prostora bivše Jugoslavije, a u Puli se skupu pridružilo i desetak ljudi iz Austrije, Njemačke, Nizozemske i Italije.

Koncept okupljanja Ništa se neće dogoditi može se povezati s trendom organiziranja takvih događanja u svijetu. Nakon što se velik broj ljudi kritički počeo odnositi prema uobičajenom organiziranju stručnih i drugih skupova, nastali su novi koncepti kao reakcije na neučinkovitost tradicionalnih konferencija.

Ništa se neće dogoditi okuplja zajednicu ljudi zainteresiranih za hakerske teme, slobodni softver, društveni aktizivam u sferi
digitalnog ili opisano možda najboljim označiteljem: zaljubljenici u geek kulturu.

Događaji se organiziraju spontano koristeći visoko participativne digitalne alate poput wikija, ali sam program rada, predavanja i radionica dogovara se sudjelovanjem svih prisutnih na licu mjesta u jutarnjim sesijama. Programske jedinice se mogu ponuditi od strane onih koji su pripremili svoje teme ili vrlo često se različite teme traže od ljudi za koje se zna da bi tu temu mogli dobro prezentirati drugima. Nakon što se dogovori set tema, predavanja i radionica s obzirom na broj zainteresiranih organiziraju se prostori i ostali resursi potrebni za realizaciju programa.

Uspjeh ovakvih okupljanja leži prije svega u lucidnom poigravanju s pozicijom participacije gdje se referiranjem i kritikom prema tradicionalnom tipu sudjelovanja snažnije motivira sve sudionike na aktivni pristup i suradnju. Na taj način odgovornost za uspjeh skupa bolje je distribuiran na sve sudionike, a njih se ironijskim odmakom i semiotičkim igrama adresira kao inteligentne i sposobne individue koji onda rado na te igre i odgovaraju.

Postojeći komentari (0) | Pošaljite komentar

Ostali naslovi

strana 1 od 13 idi na stranu