Ko će se naći na Ivkovićevom spisku za EP u Litvaniji?

Iako se slogan koji Srbiju opisuje kao zemlju košarke nije baš ispostavio taličnim 2005. godine, Srbija jeste i oduvek je bila upravo to – zemlja košarke. Posle nekoliko sušnih godina, u prethodna dva leta reprezentativci su nam ponovo dali mnogo razloga da se radujemo. Naravno, bilo je i tuge, ali vera u uspeh je vraćena. Sledeći izazov za ’Orlove’ je Evropsko prvenstvo u Litvaniji (31. avgusta – 18. septembra), koje je i kvalifikaciono za Olimpijske igre. U sredu selektor Dušan Ivković objavljuje širi spisak kandidata za tim i tako počinje „operacija Litvanija“. Svi Srbi vole da budu selektori, naročito košarkaški, pa smo rešili da vam pomognemo i da prikažemo kakvu sezonu iza sebe imaju potencijalni kandidati za nacionalni tim.

Izvor: B92

Ponedeljak, 13.06.2011.

13:19

Default images

Najpre ćemo se pozabaviti partijama košarkaša koji su nastupali na Evropskom prvenstvu 2009. godine u Poljskoj i prošlogodišnjem Svetskom šampionatu u Turskoj – njih ukupno 15.

Miloš Teodosić (197cm, 24)

U prošle dve reprezentativne akcije Teodosić je, uz Krstića, bio najbolji igrač srpske selekcije i čovek koji je rešavao utakmice (Slovenija i Španija najilustrativniji su primeri). Statisički gledano, imao je dobru sezonu u Olimpijakosu – u Evroligi je prosečno beležio 10.9 poena (39% šut za dva, 29% šut za tri poena), 2.7 skokova i 3.6 asistencija, a u domaćem šampionatu imao je 11.3 poena (68% šut za dva, 33% šut za tri), 3.4 skoka i 5.6 asistencija.
Beta
Međutim, u najvažnijim utakmicama sezone Teodosić nije odigrao na nivou koji se očekuje od ključnog igrača ekipe. To se prevashodno odnosi na finalnu seriju grčkog šampionata sa Panatinaikosom – davao je nešto više od sedam poena po meču, promašio je dva važna šuta u finišu prve utakmice, a u ostalim neizvesnim završnicama bio je dobro čuvan.

U četvrtfinalnoj seriji Evrolige sa Montepaskijem igrao je na samo dva meča, i to ne potpuno spreman zbog povrede. Doduše, Teodosić je odigrao briljantno u finalu Kupa Grčke i sa 18 poena i 7 asistencija bio je najzaslužniji za trijumf Pirejaca nad Panatinaikosom.

Milenko Tepić (202cm, 24)

Ni u drugoj sezoni u dresu Panatinaikosa Milenko Tepić nije uspeo da se nametne kao bitan igrač u rotaciji i uglavnom je imao epizodnu ulogu. To je naročito razočaravajuće kada se njegov učinak uporedi sa igrama Nika Kalatesa, koji je takođe pre dve godine došao u PAO. Imali su sličnu startnu poziciju, ali je Kalates postao jedan od glavnih aduta Obradovića u odbrani i ozbiljan faktor u napadu.

Veću minutažu Tepić je imao jedino u utakmicama domaćeg šampionata u ligaškom delu takmičenja, a u finalnoj seriji je ukupno na terenu proveo 38 minuta na četiri utakmice i dao je šest poena. Na fajnal-foru Evrolige igrao je samo četiri sekunde.

U grčkoj A-1 ligi Tepić je prosečno imao 7.4 poena, 2.8 skokova i 2 asistencije za skoro 17 minuta na parketu, a u Evroligi je beležio 2.5 poena i 1.1 skok za deset minuta na terenu.

Stefan Marković (199cm, 23)

Na prethodna dva šampionata Marković se pokazao kao važan činilac u igri Srbije, pre svega u odbrani, a sada je iza njega prva sezona u inostranoj košarci. U dresu Benetona iz Treviza imao je prosečno 5.3 poena (50% za dva, 29% za tri), 4.2 skoka i 3.5 asistencije za 28 minuta na parketu u domaćem šampionatu.

Bolji učinak bivši plejmejker Hemofarma imao je u Evrokupu – 6.1 poen, 4.1 skok i 4.9 asistencija za prosečno 29 minuta u igri.

Bojan Popović (191cm, 28)

Plejmejker koji je ponikao u FMP Železniku prošle godine nije uspeo da izbori za mesto među najboljih 12, a na Evropskom prvenstvu u Poljskoj imao je malu minutažu. Uz to, Popović iza sebe nema baš vrhunsku sezonu, pa je teško da će ovog leta proći filter Dušana Ivkovića.

U prvom delu sezone nastupao je za Kahasol i imao je 2.9 poena po meču za 12 minuta, a potom je u dresu Alikantea bio nešto bolji – 5.3 poena za prosečno 14 minuta u igri.

Aleksandar Rašić (195cm, 27)

U Turskoj je Rašić zaigrao najviše zbog povrede Uroša Tripkovića, a bio je fantastičan, davao je vrlo značajne poene i odlučio je meč sa Hrvatskom u osmini finala.

Vrhunske partije preporučile su ga Trabzonu u kojem je Rašić proveo najveći deo sezone i imao je 9.6 poena, 3.2 skoka i 5.3 asistencije po utakmici. Zatim je prešao u Lijetuvos Ritas, u kojem se nije najbolje snašao – na 11 utakmica postizao je u proseku 5.3 poena, 2 skoka i 4.8 asistencija.

Uroš Tripković (198cm, 24)

Posle izvrsne sezone u Huventudu, Tripković je posle kraće pauze ponovo dobio priliku da zaigra u Evroligi jer je prešao u Unikahu iz Malage.

Prvi šuter srpske selekcije u ACB ligi je imao prosečno 6.5 poena za 15 minuta na terenu, dok je u Evroligi davao 8.1 poen za 17 minuta u igri.

Osnovni Tripkovićev zadatak jeste da pogađa šuteve za tri poena, a procenti u prošloj sezoni su mu odlični – skoro 40% u EL (25-63) i 42% u španskom prvenstvu (46-109).

Ivan Paunić (195cm, 24)

Paunić je u reprezentaciji Srbije zadužen skoro isključivo za odbrambene zadatke, ali je u tek završenoj sezoni podsetio na napadački kvalitet iz juniorskih dana.

Iako je njegov Nižnij Novgorod takmičenje u ligi završio na osmom mestu, a u Evročelendžu ispao u grupnoj fazi, Paunić je igrao na visokom nivou i bio je jedan od nosilaca igre.

U ruskom šampionatu prosečno je ubacivao 10.9 poena, uz 5.4 skoka za 28 minuta u igri, a u Evročelendžu je imao 15.6 poena, 6 skokova i 3 asistencije po utakmici.

Nemanja Bjelica (209cm, 23)

Nakon što je postao jedan od glavnih igrača Crvene zvezde i standardni član reprezentacije, Duško Ivanović poželeo je da dovede Bjelicu u redove Kaha Laborala. To mu je i pošlo za rukom, ali prva sezona za srpskog košarkaša nije baš bila bilstava. Veliki udeo u tome imale su povrede leđa i ručnog zgloba, ali ni pre toga Bjelica nije imao posebno veliku minutažu.

U domaćem šampionatu beležio je 3.9 poena i 2 skoka za prosečno 11 minuta na parketu, dok je u Evroligi imao 1.2 poena i 1.7 skokova za 8.6 minuta u igri. Međutim, to možda i nije znak za brigu jer u Kaha Laboralu rade na duge staze – tako je npr. Stanko Barać iz epizodiste izrastao u veoma važnog košarkaša za tim iz Vitorije.

Bjelici je ostalo još četiri godine ugovora i, pod uslovom da adekvatno sanira povredu, može se očekivati da već od sledeće sezone zaigra više i znatno bolje. Do tada mu verovatno predstoji još jedno leto sa nacionalnim timom.

Marko Kešelj (206cm, 23)

Kao i Bjelica, Marko Kešelj je ove sezone dres Crvene zvezde zamenio dresom evroligaša – Olimpijakosa. Utisak je da se za nijansu bolje snašao, ali se isto tako i više očekivalo od krilnog igrača srpske selekcije.

U domaćem prvenstvu beležio je 4.8 poena i 2.2 skoka za prosečno 12 minuta na parketu, a u Evroligi je imao sličan učinak – 3.8 poena (55% za dva, 45% za tri) i 1 skok po meču.

Šut za tri poena glavno je Kešeljevo oružje, to nije sporno, ali morao bi više da koristi prodor s obzirom na odlične fizičke predispozicije. Takođe, neophodno je i da poboljša igru u odbrani.

Duško Savanović (204cm, 28)

Od svih srpskih košarkaša, može se reći da je Duško Savanović imao najbolju klupsku sezonu. Prelazak u tabor evroligaša Valensije nije se odrazio na kvalitet njegovih igara, najčešće je pogađao kada je trebalo i pokazao da je njegovo umeće u igri ‘jedan na jedan’ neprocenjivo za tim.

Sa Valensijom je stigao do četvrtfinala Evrolige, gde je bolji bio Real sa 3-2 u pobedama, a posle dobrog ligaškog dela ACB lige usledilo je razočaranje i eliminacija od Bilbaa u četvrtfinalu.

Savanović je u domaćem šampionatu imao 11.4 poena i 5.3 skoka za prosečno 24 minuta na parketu, a u Evroligi je ubacivao 11.9 poena (50% šut za dva, 36.5% za tri), uz 4.5 skoka za 25 minuta.

U Turskoj je Savanović bio veliko osveženje za selekciju Srbije, a očekuje se da i predstojećeg leta u Litvaniji ponese veliki teret.

Novica Veličković (205cm, 24)

U madridski Real stigao je pre dve sezone, početnih nekoliko meseci proteklo je kao u bajci, ali od tada je Veličkovićev status u ‘kraljevskom’ klubu u padu. To se nije promenilo ni smenom trenera sredinom sezone, kada je Etorea Mesinu zamenio Emanuele Molin.

U ACB ligi Veličković je imao 3 poena i 2.6 skokova po utakmici za prosečno 10 minuta, dok je u Evroligi postizao 3.4 poena i 2.8 skokova za 12 minuta na parketu.

Novica je nesumnjivo jedan od najboljih igrača u Evropi na svojoj poziciji i ljubitelji košarke s pravom se pitaju zašto ne igra više. Razlozi su verovatno interne prirode, ali to više nije ni toliko važno jer bi Veličković napokon trebalo da promeni sredinu. Spominje se da je Panatinaikos zainteresovan, ali leto je dugo i svašta može da se dogodi.

Veličković je vredan košarkaš i psiholiški izuzetno čvrst, pa je sasvim razumna pretpostavka da mala minutaža neće ostaviti značajniji trag na njegove nastupe za nacionalni tim.

Milan Mačvan (205cm, 21)

Sezonu je počeo u Hemofarmu, bio je superioran u NLB ligi, a sredinom decembra prešao je u Makabi i ostatak sezone protekao mu je u navikavanju na život u velikom klubu.

U Jadranskoj ligi Mačvan je prosečno imao 19.2 poena, 6.8 skokova i 2.8 asistencija, a u Evrokupu je beležio 17 poena i 8 skokova po utakmici.

U Tel Avivu je imao solidnu minutažu s obzirom da se timu priključio na sredini sezone kada je ekipa Dejvida Blata već bila formirana i uigrana. U domaćem prvenstvu davao je prosečno 6.7 poena (61% za dva, 47% za tri), uz 3 skoka za prosečno 10 minuta na parketu, dok je u Evroligi imao nešto slabiji učinak – 3.5 poena i 1.7 skok za 8.4 minuta po meču.

Momak velikog srca i izrađenih radnih navika na pripreme reprezentacije sigurno će doći motivisan i sa željom da se izbori za put u Litvaniju.

Nenad Krstić (213cm, 27)

Kapiten reprezentacije Srbije, baš kao i Mačvan, menjao je klub tokom sezone, pošto je krajem februara iz Oklahoma Tandera prešao u tabor Boston Seltiksa.

U oba tima imao je sličnu ulogu i sličnu minutažu, a tokom sezone beležio je 8.1 poen (51% šut za dva) i 4.7 skokova za prosečno 22 minuta na parketu. Istina, minutaža mu se drastično smanjila u plej-ofu (na osam minuta po meču). Ovih dana spekuliše se da će Krstić pojačati moskovski CSKA, ali to još nije ozvaničeno.

Na dva prethodna prvenstva bio je jedan od glavnih oslonaca u igri ekipe Dušana Ivkovića i nema razloga da tako ne bude i u Litvaniji.

Kosta Perović (218cm, 26)

Posle briljantne sezone u Valensiji (tada Pamesi), Perović je prešao u redove tadašnjeg prvaka Evrope Barselone. Ostavio je dobar utisak, ali očekivalo se da ima važniju ulogu u ekipi. Donekle su se ostvarile prognoze da Katalonci imaju i suviše brz stil igre za Perovića, kome ipak više odgovara nešto mirniji tempo.

Kosta je u ACB ligi imao 4.6 poena (54% šut za dva) i 2.4 skoka za prosečno 12 minuta na parketu, a u Evroligi je za isto provedenih minuta na terenu beležio 5.7 poena i 3 skoka.

U prethodne dve reprezentativne akcije pokazao se kao pouzdana zamena za Krstića, a u nekim utakmicama (npr. sa Rusijom u četvrtfinalu EP) bio je i jedan od ključnih faktora za trijumf ‘Orlova’.

Miroslav Raduljica (213cm, 23)

Povrede su umnogome uticale na Raduljičinu karijeru u prethodnih godinu dana. Prvo je u jeku borbe za mesto u 12 za SP u Turskoj doživeo povredu, a zatim je na početku sezone povredio stopalo i zbog toga je odsustvovao do kraja januara. Pre te povrede, sve je izgledalo sjajno – potpisao je petogodišnji ugovor sa Efes pilsenom i izgledalo je da će dobiti dosta prostora da se dokaže.

Međutim, sve je potonulo u vodu, a po povratku na parket Raduljica je u dresu kluba iz Istanbula odigrao samo četiri utakmice (3.5 minuta po meču) pre nego što je prosleđen na pozajmicu u Albu iz Berlina.

Nemačka je možda i idealna sredina za vraćanje u vrhunsku formu posle povrede, a Raduljica je u domaćoj ligi imao 10.2 poena (66% šut iz igre) i 3.5 skoka za prosečno 15.7 minuta u igri.

Posle svega, Raduljica ne važi za ‘sigurnog putnika’ za Litvaniju, ali tako je bilo i 2009. godine kada se neverovatnim zalaganjem na pripremama izborio za put u Poljsku.

Najveći deo košarkaške javnosti, pa i čitalaca na našem sajtu, želeo bi da u reprezentaciji vidi Igora Rakočevića i Darka Miličića. Igrači takvog kvaliteta mogli bi da budu ključni za vrhunski rezultat, ali samo pod uslovom da se podrede ekipi. Tim je uvek više od pukog zbira igrača, a toga je svestan i selektor Ivković, koji je više puta isticao da je najbitnije napraviti najbolji kolektiv, a ne skupiti najbolje pojedince.

Da li uopšte postoje i kakvi su to problemi u vezi sa igranjem Rakočevića i Miličića za nacionalni tim, ne možemo da znamo jer ne raspolažemo dovoljnom količinom informacija. Da li će se njih dvojica naći na spisku, odgovor ćemo dobiti u sredu.

Igor Rakočević (194cm, 33)

U drugoj sezoni u Efes pilsenu Rakočević je pružao dobre partije. U nacionalnom šampionatu imao je 12.7 poena (58% za dva, 37% za tri), 2.3 skoka i 1.9 asistencija, a u Evroligi je ubacivao prosečno 17.2 poena (47% za dva, 43% za tri) i treći put u karijeri osvojio je trofej “Alfonso Ford” koji se dodeljuje najboljem strelcu EL.

Rakočević je fantastičan šuter i njegove sposobnosti bile bi više nego dobrodošle Ivkovićevom timu. Poslednji put igrao je za reprezentaciju 2006. godine na Svetskom prvenstvu u Japanu.

Darko Miličić (213cm, 25)

Posle višegodišnjeg čekanja na pravu priliku u NBA ligi, Miličić je šansu napokon dočekao u Minesoti Timbervulfs sredinom prošle sezone. Iako Vukovi ove godine nisu bili naročito uspešni, Darko može da bude zadovoljan sopstvenim partijama – imao je 8.8 poena, 5.2 skoka, 1.5 asistenciju i 2 blokade za prosečno 24.4 minuta na parketu.

Poslednji put igrao je za reprezentaciju 2007. godine. Iako je Srbija ispala već u prvoj fazi, Miličić je u meču sa Grčkom pokazao koliko je nadmoćan u reketu jer je nadigrao Lazarosa Papadopulosa, tada jednog od boljih centara u Evropi. Takođe, na SP 2006. godine potpuno je parirao Gasolu i njegovo prisustvo u reketu mnogo bi značilo Srbiji. Naravno, pod prethodno navedenim uslovima.

Često se spominju i imena Vladimira Radmanovića, Saše Pavlovića i Predraga Stojakovića, ali šanse da neko od njih zaigra u Litvaniji zaista su u domenu teorije.

Krug kandidata za nacionalni tim daleko je od završenog – neki su se nametnuli izvrsnim igrama prošle sezone, neki su bili tu za prošle reprezentativne akcije, a nekima bi šansa mogla biti pružena kako bi stekli iskustvo za budućnost.

Zoran Erceg (211cm, 26)

Iako se spekulisalo da će ponovo biti poslat na pozjamicu, Erceg se izborio za mesto pod suncem u Olimpijakosu i pružao je solidne partije.

U grčkom prvenstvu imao je 7.8 poena (65% za dva, 35% za tri) i 3.4 skoka za prosečno 16 minuta na parketu, a u Evroligi je ubacivao 5.9 poena (53% za dva, 30% za tri), uz 3.1 skok za 17 minuta u igri.

Utisak je da je Erceg čvršći u duelima nego što je ranije bio slučaj, ali njegov prevashodni zadatak je da preciznim šutom za tri poena širi odbranu rivala. Bivši košarkaš FMP-a najverovatnije će dobiti poziv za početni spisak, ali konkurencija na poziciji krilnog centra je paklena i Erceg će imati težak zadatak da se izbori za mesto među 14 najboljih.

Već je igrao za reprezentaciju Srbije – godine 2007. bio je u timu Zorana Slavnića za Evropsko prvenstvo u Španiji.

Milovan Raković (208cm, 26)

menssanabasket.it
Momak sa vrlo neobičnim košarkaškim putem dokazao je da se rad i strpljenje uvek isplate. Ponikao je u Polet keramici, igrao je za Atlas i Mega ishranu, a 2007. godine preselio se u Spartak iz Sankt Peterburga. Dobre igre u Rusiji preporučile su ga Simoneu Pjaniđaniju, pa je pred početak ove sezone snažni centar pojačao Montepaski Sijenu.

U Evroligi je Montepaski zauzeo treće mesto, a Raković je prosečno beležio 8 poena (54% šut iz igre) i 3.8 skokova za 17 minuta u igri, dok u nacionalnom šampionatu ima 7.8 poena (64% šut iz igre) i 3.4 skoka za 15 minuta na terenu.

U Italiji je još u toku finalna serija plej-ofa, a Montepaski vodi protiv Kanrua sa 1-0 u pobedama.

Raković je fizički neverovatno jak igrač koji najviše voli da igra pod košem, a ima i solidan šut sa poludistance. Rođeni Užičanin ove sezone se ozbiljno nametnuo i ne bi bilo iznenađenje ukoliko bismo ga videli na širem spisku reprezentacije. Da li će uspeti da učini nešto više, zavisiće od brojnih faktora – eventualnih povreda, Miličića itd.

Marko Čakarević (200cm, 23)

Igrao je za sve mlađe reprezentativne selekcije, prošao je važno životno iskustvo u Asvelu iz Vilerbana, a punu afirmaciju stekao je u kragujevačkom Radničkom pod vođstvom Miroslava Nikolića.

Čakarević, koji igra na poziciji krila, u NLB ligi je imao 8.2 poena, 5.1 skok i 3 asistencije po utakmici, dok je u srpskoj Superligi prosečno beležio 12.4 poena, 6.6 skokova i 3.9 asistencija.

Izuzetno je skočan i borben, poseduje zadovoljavajući šut za tri poena, kao i potreban osećaj za igru. Samopouzdanje mu je sada na visokom nivou i može se očekivati da bude prava konkurencija Kešelju i Bjelici za mesto u timu, pogotovo što oni iza sebe nemaju baš najbolje sezone. Ipak, kontinuitet je prilično važan faktor i nesumnjivo da Kešelj i Bjelica u trku za vizu za Litvanju ulaze sa nešto bolje startne pozicije od svog vršnjaka.

Boban Marjanović (221cm, 22)

Bio je na širim spiskovima prethodna dva leta, ali ova sezona nije bila onakva kakvu je Marjanović očekivao. Posle odlaska Duška Vujoševića iz CSKA dobijao je vrlo malo prilika da zaigra, a zatim je prosleđen u Žalgiris na pozajmicu.

U ekipi iz Kaunasa imao je 5.2 poena (65% iz igre) i 3.5 skoka za 11 minuta u Evroligi. Stekao se utisak da Marjanović nije napredovao u dovoljnoj meri, ali još je mlad i za njega ima vremena. Verovatno će biti na širem spisku, ali teško će se probiti među 14 odabranih.

Vule Avdalović (187cm, 29)

Iskusni plejmejker već je nastupao za reprezentaciju u više navrata, ali poslednji put na Svetskom prvenstvu 2006. godine. Avdalović igra za Šole i jedan je od košarkaša koje nismo imali prilike mnogo da gledamo ove sezone.

Sudeći samo prema statistici, reklo bi se da je Vule imao zadovoljavajuću sezonu – u domaćem prvenstvu beležio je 10.6 poena (39% za dva, 42% za tri) i 3.3 asistencije, a u Evrokupu je imao 8.5 poena (41% za dva,25% za tri) i 3.6 asistencija.

U nekoliko situacija na prošlom šampionatu osetilo se da je timu bio potreban još jedan klasični organizator igre, ali Avdalović prethodnih godina nije bio u kombinaciji i pitanje je hoće li se to sada promeniti.

Dragan Milosavljević (198cm, 22)

Prošlog leta bio je poslednji ‘prekobrojni’ pred put u Tursku, ali čini se da Milosavljević ove sezone nije napredovao koliko se od njega očekivalo po dolasku u Partizan iz kragujevačkog Radničkog.

U NLB ligi bek ‘crno-belih’ imao je 6.9 poena (68% šut za dva, 27% za tri) i 3 skoka, u domaćem šampionatu beležio je 11.2 poena (54% za dva, 46% za tri) i 3.4 skoka, a u Evroligi 4.2 poena (50% za dva, 22% za tri) i 1.9 skokova.

Uglavnom je bolje igrao na manje važnim utakmicama, zablistao je jedino u meču sa Žalgirisom u prvoj fazi Evrolige, pa je zato teško zamisliti da može da se probije u najboljih 14.

Mladen Jeremić (196cm, 23)

U mlađim kategorijama bio je dominantan, ali za sada nije uspeo da potencijal pretoči u kvalitet. Na početku sezone bio je član FMP Železnika, ali trenirao je samostalno, da bi krajem prošle godine pojačao Hemofarm.

U NLB ligi Jeremić je imao 9.3 poena (62% šut za dva, 37% za tri), a u domaćem prvenstvu beležio je 12.3 poena, uz 2.7 skokova i 2.2 asistencije.

Dobio je kontiunitet igara u Hemofarmu, zna kakav je osećaj igrati za nacionalni tim i bila bi prava šteta da šuter tako velikog talenta ne napravi nešto više u karijeri. Možda bi ga upravo zbog toga trebalo staviti na početni spisak, ali nešto više od toga nije realno u ovom trenutku.

Ivan Zoroski (197cm, 31)

Osvojio je zlato sa nacionalnom selekcijom Jugoslavije 2001. godine na Univerzitetskim igrama. Istina je da je njegov Teramo završio na pretposlednjem mestu u italijanskoj Seriji A, ali Zoroski je igrao vrhunski i ne bi bilo pravedno izostaviti ga.

Momak koji igra na pozicijama ‘keca’ i ‘dvojke’ prosečno je beležio 16 poena (50% za dva, 38% za tri) i 3.8 asistencija. Uprkos tome, malo je verovatno da će se Zoroski naći na spisku selektora Ivkovića.

Vladimir Micov (203cm, 26)

Bio je junior Crvene zvezde, afirmisao se u Budućnosti, igrao je za Partizan i tadašnji TAU, a sada pruža sjajne partije u italijanskom Kantuu.

Micov ove sezone u Seriji A prosečno ubacuje 10.1 poen, uz 4.1 skok i 2.2 asistencije. Osim što je dobar u napadu, Micov je veoma koristan u odbrani i može da igra na više pozicija u timu.

Postoji još nekolicina košarkaša u inostrantvu koji su imali solidne sezone, ali su daleko od državnog tima – Luka Bogdanović, Nikola Dragović, Dušan Đorđević, Petar Popović, Tadija Dragićević itd.

Vrlo je verovatno da će selektor Ivković na širi spisak pozvati nekoliko mladih košarkaša koji bi trebalo da predstavljaju zalog za budućnost. To se pre svega odnosi na beka Partizana Vladimira Lučića (202cm, 21) i dvojac plejmejkera Crvene zvezde – Nemanju Nedovića (192cm, 20) i Aleksandra Cvetkovića (183cm, 17).

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

82 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: