Lajović za B92: Polako dobijam 'ubilački instinkt'

Dušan Lajović ostvario je najbolji rezultat u karijeri – prošao je u treće kolo turnira iz Masters serije u Majamiju. Imao je sreće da uđe u glavni žreb kao ’srećni gubitnik’, ali malo sreće nedostajalo mu je i da savlada Dolgopolova i plasira se u osminu finala.

Iako mu to nije pošlo za rukom, Lajović će od narednog ponedeljka biti drugi reket Srbije, a u intervjuu za B92 govorio je o svom proboju, ranoj fazi karijere, životu na ATP turu, daljim planovima, problemima u igri...

Izvor: AM, SO

Ponedeljak, 24.03.2014.

11:30

Default images

Intervju je uradila naša dopisnica iz Majamija Ana Mitrić (@ana_mitric)

Ovo je sezona prvenaca za tebe – prvi meč na Gren slemu, prva pobeda na Slemu, ulazak u Top 100, prvi glavni žreb na Mastersu... Koje ti dostignuće najviše znači?

“Mislim da mi je ulazak u glavni žreb Slema najveći uspeh, iako sam posle toga i dobio meč prvog kola. Prošle godine sam na Rolan Garosu izgubio u poslednjem kolu kvalifikacija, i to prilično ubedljivo. U Melburnu je bilo jako teško jer je vetar jako duvao, a nisam navikao da igram u takvim uslovima. Ipak, ostao sam mentalno jak, iako sam pre toga ispao u kvalifikacijama u Čenaju zbog čega sam bio neraspoložen. To je skinulo pritisak sa mene, opustio sam se i počeo sam bolje da igram. U Riju sam se takođe kvalifikovao i prošao kolo, tako da sada osećam da sam spreman za sledeći nivo“.

Da li na Australijan open gledaš kao na prekretnicu koja je promenila stvari ili na uspeh koji je samo pokazao da su se stvari već poboljšale?

“Mislim da je sve to povezano. U Australiji sam imao i dobar žreb, u prvoj rundi sam igrao sa momkom koji je dobio ’vajld kard’, Lukasom Puijem. Ipak, bilo je i pritiska jer sam bio favorit u tom meču. I ta pobeda pokazal mi je da sam spreman. Pre godinu dana, takav meč možda bih izgubio, ali sada osećam da se kockice slažu“.

Šta je bilo teže – prelazak iz juniora u seniore ili poslednjih nekoliko godina i ulazak u Top 200?

“U ranim juniorskim danima zapravo nisam bio naročito dobar, niti sam igrao na mnogo turnira. Zato, kada sam počeo da igram u seniorskoj konkurenciji, svaki bod koji bih zaradio bio mi je velika stvar i razmišljao bih u stilu: ’U redu, ovo ide zaista dobro“.
Međutim, taj osećaj nije potrajao, negde do 19. rođendana, ali od 2010. počele su sumnje. Iako je igrao finala na fjučersima u junu i osvojio je titulu u avgustu, Lajović je razmišljao o tome da ode u SAD na koledž ili čak da ostavi tenis. Finale Dejvis kupa te godine, kada je Srbija osvojila titulu, pomogla mu je da promeni mišljenje.

“Bio sam tu sa ostatkom ekipe, samo kako bih stekao iskustvo i osetio atmosferu. To mi je pomoglo – sledeće godine ušao sam u Top 200, od 430. mesta došao sam do 190. na kraju sezone, bio je to najveći skok u mojoj karijeri“.

Lajović je tada zaplovio u ozbiljnije vode, bio mu je potreban trener koji bi mogao redovno da putuje sa njime, pa je prekinuo saradnju sa Nemanjom Lalićem, čovekom sa kojim je radio sedam godina.

“Kada sam kod kuće u Beogradu, uvek pozovem Nemanju i treniramo zajedno. Zaista smo bliski – mislim da je za moju karijeru bilo veoma važno to što on nije bio samo moj trener, nego i prijatelj“.

Dakle, šta je bilo teže – period od 18. do 21. godine ili ovaj sada, kada si ušao u Top 100?

“Mislim da je ulazak u najboljih 100 bio mnogo teži jer postoji psihički pritisak d to ostvariš. Mogao sam to da ostvarim i sredinom prošle sezone – bio sam oko 115. mesta i imao sam šanse na dva turnira. Ali stavio sam sebi terez na leđa kako bih direktno ušao u glavni žreb US opena, pa sam na oba turnira izgubio u drugom kolu i pao sam na listi. Tada sam rekao sebi da prestanem da razmišljam o Top 100, nego samo da se posvetim tome da postanem bolji teniser, a da će plasman onda doći. Sa takvim mentalnom sklopom lakše se i napreduje. Ipak, ljudi smo i ne možemo do kraja da blokiramo takve misli, ali moramo da pokušamo da stavimo akcenat na samu igru“.
Iako su te ljudi u Srbiji znali, ostali navijači, novinari i kompletna teniska javnost upoznala te je kada si prošle godine igrao u finalu Dejvis kupa. Šta se promenilo u tvojoj karijeri od tada?

“Neki bi rekli da sam bačen među ajkule, ali bilo je to zaista sjajno iskustvo. Iako sam i tada to govorio, zapravo nisam shvatao koliko mi je to značilo sve do nedavno. Moj meč sa Štepanekom dobar je primer – iako sam gubio ubedljivo, i dalje sam se borio za svaki poen. To je nešto važno što mi je pomoglo da igram dobro ove sezone – čak i kada imaš set i brejk viška, ne smeš da se opuštaš. Sad, čak i kada imam brejk, trudim se maksimalno da napravim još jedan, mislim da je važno održavati visok nivo energije. Takođe, ako protivnik zaigra bolje, ne znači nužno da si ti nešto pogrešio i moraš da ostaneš pozitivan, U nekim porazima mislim da je to bio moj problem – što nisam gurao do krajnje granice“.

Deluješ kao fin i veoma smiren momak, ali misliš li da ti možda malo nedostaje taj ’ubilački instinkt’ na samom terenu?

“To je tačno. Rekao bih da taj ’ubilački instinkt’ polako dobijam ove sezone. Mislim da to ima veze sa time kakva si ličnost. Ranije sam možda bio malo nesiguran, ali sada se trudim da imam više vere u sebe i da budem svestan svoje vrednosti. Iako je važno da na terenu ne budeš arogantan, moraš da budeš borac. Iako je fer-plej za mene jako važan, nekada na terenu moraš da budeš i drzak. Možda mi je taj instinkt nedostajao, ali osećam da i to ide u pravom smeru“.

Fizička sprema može da bude problem mlađim teniserima – na primer, Raonić i Dimitrov muče se na Gren slem turnirima jer nisu navikli da igraju duže mečeve. Radiš li na fizičkoj snazi?

“Nisam često igrao na tri dobijena seta, ali nisam imao fizičkih problema u onima koje sam igrao. Mislim da sam spreman da se takmičim na ovom nivou, iako ne mogu da tvrdim da znam kako bih se osećao kada bih igrao nekoliko uzastpnih duela na tri dobijena seta. Ipak, mislim da bih fizički mogao da izguram, imam uvek ozbiljne pripreme u Keniji između sezona, treniram više od pet sati dnevno, a tamo je izuzetno vruće. Naravno, meč je drugačiji jer se trošiš i emotivno, ali mislim da sam spreman“.
Jesi li primetio neke pozitivne razlike na Turu ove godine, koje su prednosti toga što si Top 100 igrač?

“Da budemo iskreni, nema mnogo profesija koje su bolje od ove. Teniseri mnogo putuju, što jeste izvanredno, mada s druge strane nisi kod kuće više od 30 nedelja godišnje. Ali mislim da teniseri generalno lepo žive kada uđu u Top 100 ili Top 50. Kada igrate samo čelendžere, turniri su po malim gradovima i morate da promenite nekoliko letova kako biste stigli do tamo. Na Turu se uvek igra u veliki gradovima i imate direktne letove. Takođe, sigurno znaš da ćeš biti u dobrom hotelu. Npr, igrao sam čelendžer u Uzbekistanu u gradu Karšiju, blizu granice sa Avganistanom. Hotel je bio jako loš, a doručak... Nikad ne znaš kakvu ćeš hranu da dobiješ, tako da moraš da budeš pažljiv. Na Turu imate hranu na samom turniru ili dobre restorane u gradu. Tu su i najbolji igrači, a svima je oduvek bio san da igra sa njima. Kada se sve to uzme u obzir, prestaću da igram čelendžere čim budem mogao da prestanem da ih igram“.

Do koje faze karijere ti je porodica bila glavna podrška?

“Rekao bih do trenutka dok nisam ušao u Top 200, ali možda čak i do pre godinu dana. U stvari, sve zavisi. I dalje živim sa roditeljima jer sam retko kod kuće – putujem dva meseca, a onda sam tu pet dana. U Top 200 možeš da budeš igrajući čelendžere, a da pri tom ne zarađuješ ništa, već samo da uspeš da pokriješ troškove. Ali ako igraš ćešće na ATP turu, možeš da imaš više novca i od tenisera koji ima sličan plasman“.

Posle pobede na Australijan openu, jesi li častio sebe nečim?

“Pa i nisam. Ne idem često u kupovinu, a i kada odem, samo tražim tu jednu stvar koja mi treba i zbog koje sam pošao. Imam telefon, imam kola, ne treba mi ništa posebno. Ne znam, možda ću u nekom trenutku početi da kupujem lude stvari“.
Ne mislim da je to neophodno, samo sam se pitala jesi li obeležio na neki način taj uspeh?

“Nisam. Za mene je najbolja stvar da budem sa ljudima koje volim. Onda možda da zajedno odemo na lepu večeru – istinski uživam u dobroj hrani. Ali u Melburnu sam bio samo sa trenerom, tako da ništa nismo uradili. Takođe, mislim da je pobeda na Slemu trebalo ranije da se desi, želim da to bude normalno i da težim većim stvarima. Ako kupim skup sat samo zbog jedne pobede, što ću uraditi ako osvojim Gren slem?“

Koji bi želeo da ti bude sledeći korak u karijeri?

“Ne bih se bunio da osvojim ATP titulu. zašto da ne? Imam titule sa fjučersa i čelendžera, tako da mi sada treba ATP trofej“.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

25 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: