Protiv Kadijevića tri optužnice

Uz konstataciju da je na taj podatak podsetila najnovija optužnica koju je protiv Kadijevića nedavno podnelo Županijsko državno tužilaštvo u Osijeku, riječki Novi list navodi da je prvu optužnicu podnelo Županijsko državno tužilaštvo u Bjelovaru 1992. godine.

U toj optužnici, Kadijević, koji je 90-ih godina vršio funkciju saveznog sekretara za narodnu odbranu SFRJ, kao i komandant avijacije JNA Zvonko Jurjević, optuženi su za ratni zločin protiv civilnog stanovništva jer su naredili bombardovanje civilnih objekata na području zapadne Slavonije.

Deset godina kasnije, 2002, Županijsko državno tužilaštvo u Vukovaru je za ratne zločine optužilo Kadijevića, Blagoja Adžića, Zvonka Jurjevića, Božidara Stevanovića, Životu Panića, Milu Mrkšića, Veselina Šljivančanina, Miroslava Radića, Vojislava Šešelja i Gorana Hadžića.

Kako navodi riječki list, ovog meseca Županijsko državno tužilaštvo u Osijeku podnelo je i treću optužnicu protiv Kadijevića, optuživši njega i Jurjevića za ratni zločin bombardovanja civilnih ciljeva na osječkom području. Novi list podseća da nijedna od tih optužnica nije imala efekta jer Kadijeviću u Hrvatskoj nikada niko nije sudio.

List takođe prenosi reči portparola osječkog Županijskog državnog tužilaštva Zdenka Kuharića, koji nije mogao da objasni tu činjenicu, rekavši da je to tužilaštvo predložilo suđenje u odsutnosti, ali da odluku o tome donosi isključivo sud.

"Zašto do sada nije bilo suđenja Kadijeviću, ne mogu komentarisati", rekao je Kuharić "Novom listu" i dodao da je Županijsko državno tužilaštvo u Osijeku zatražilo raspisivanje međunarodne poternice za Kadijevićem, ali nije mogao da kaže kakva će biti njena sudbina.

Kuharić je takođe rekao da podizanje optužnice protiv Kadijevića nije pokušaj "balansiranja" sa aktualnim slučajem optužnice protiv Branimira Glavaša, osumnjičenog za likvidaciju osječkih Srba 1991. i 1992, već da je to samo slučajnost.

I poznati zagrebački advokat Željko Olujić, koji je do aprila 1992. bio glavni državni tužilac, potvrdio je za "Novi list" da je 1992. u Bjelovaru protiv Kadijevića podneta optužnica, ali ni on nije mogao da objasni zašto mu nikada nije suđeno. "To mi je malo čudno", rekao je Olujić, kao i da bi sve tri optužnice trebalo objediniti.

Artmanova o Šljivančaninu i Ovčari

Šljivanèanin ljubi sablju...

Svedočeći na suđenju vukovarskoj trojci pred Haškim tribunalom, bivša predstavnica Tužilaštva Florans Artman rekla je da joj je optuženi Veselin Šljivančanin u jesen 1992. potvrdio da zna za masovnu grobnicu na farmi Ovčara.

Tadašnjem majoru JNA Šljivančaninu se, zajedno sa pukovnikom Miletom Mrkšićem i kapetanom Miroslavom Radićem, sudi po optužnici za streljanje više od 250 hrvatskih zarobljenika, prethodno izvedenih iz vukovarske bolnice, na Ovčari, 20. novembra 1991. 

Artmanova je opisala da je godinu dana kasnije, 18. novembra 1992, bila u Vukovaru kao beogradska dopisnica pariskog lista "Mond" da bi izveštavala sa obeležavanja godišnjice pada grada u ruke JNA.

Ona je kazala da je znala za Šljivančanina: "Za nas je bio jedan od glavnih zapovednika JNA i simbol evakuacije vukovarske bolnice... Jer, mnogo toga je bilo snimljeno i prikazano na beogradskoj televiziji i on je mnogo toga rekao". "Videla sam ga na vukovarskom groblju, prišla mu i pitala ga: 'Šta je bilo na Ovčari?' Šljivančanin mi je odgovorio: 'Morali smo negde da pokopamo tela'. Bila sam zapanjena", svedočila je Artmanova.

Na pitanje tužioca Marksa Mora zašto u članku u "Mondu" sutradan nije citirala tu Šljivančaninovu rečenicu, ona je odgovorila da nije mogla izreći tako "tešku optužbu" na osnovu jedne rečenice, ali da je umesto toga sugerisala odgovornost JNA za zločin.

Artmanova je ispričala da je prethodno, 27. oktobra 1992, sa koleginicom iz Agencije "Frans pres" pronašla masovnu grobnicu na Ovčari i da su im ruski vojnici Unprofora, koji su obezbeđivali lokaciju, rekli da se "u raskvašenoj zemlji vide lobanje i kosti", kao i da "mora da ih ima još mnogo ispod".

Postojanje masovne grobnice nekoliko dana ranije su u Zagrebu obelodanili Komisija UN za ljudska prava Tadeuša Mazovjeckog i britanski patolog Klajd Snou, ne precizirajući gde se ona nalazi, kazala je Artmanova. Ona je navela da je lokaciju pronašla na osnovu izjave jednog od preživelih zarobljenika, objavljene početkom oktobra 1992. u zagrebačkom "Vjesniku".

Iako nije mogla da dobije zvaničnu potvrdu od vlasti UN da su tela pokopana na tom mestu i da je reč o nestalima iz vukovarske bolnice, Artmanova je predočila da je sutradan u "Mondu" objavila priču o tome, ali da nikakvih reakcija vlasti u Beogradu nije bilo.