Oliver Frljić: Vučić i Hasanbegović znaju šta su izvikvali kao navijači

Nakon što je nedavno u Vinkovcima osvanuo grafit "Smrt Oliveru Frljiću", proteklog vikenda neko je najpre provalio u stan njegove devojke u Zagrebu, da bi se potom isto dogodilo i sa njegovim stanom. Frljić smatra da ne može biti reči o slučajnosti, već o jasnoj poruci šta bi se moglo dogoditi sledeće ukoliko nastavi svoje javno delovanje.

Kome smeta Oliver Frljić?

Ponajviše HDZ-u. Ova stranka je, nakon svih svinjarija koje je napravila u svojoj kratkoj povijesti, odlučila, s Karamarkom na čelu, Hrvatsku konačno ideološki unificirati. To konačno rješenje koje nam ovih dana nudi HDZ nastoji izbrisati sve i svakoga tko se ne uklapa u HDZ-ovu ideju idealne nacionalne zajednice - stada ovaca koje poslušno šuti o svemu onome što je napravljeno upravo u aranžmanu ili pod visokim pokroviteljstvom ove stranke. Od pljačke društvene imovine kroz privatizaciju u devedesetima, preko državno sponzoriranog nasilja nad građanima krive nacionalnosti (ubojstvo obitelji Zec, Pakračka Poljana, Lora...), skrivanja odbjeglih osumnjičenika s tjeralica Haškog suda, instrumentalizacije veteranaske populacije i nastojanja, u periodima kad je HDZ bio opozicija, da se od nje stvori paramilitarno krilo, pokušaja državnog udara na splitskoj Rivi za vrijeme Račanove vlade, Kolindine podrška braniteljima u Savskoj koji su samim kampiranjem ispred resornog im ministarstva i zaustavljanjem prometa kršili zakone... O želji da pluralizam mišljenja u Hrvatskoj svede na ono što misli predsjednik HDZ, svjedoči i ovaj ne tako davni Karamarkov biser: "Svatko će u svojoj kući moći misliti što hoće, ali na javnoj sceni neće to moći, nego će morati poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su: Domovinski rat, branitelji, naši poginuli, politička doktrina dr. Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška."

Šta mislite - ko stoji iza provala i šta time želi postići?

Manje je važno tko konkretno stoji iza ovih provala. Puno je važnije tko je njihov nalogodavac ili inspirator. A tko god da je provalu izveo, odgovorno tvrdim da su njegov inspirator bili Tomislav Karamarko i predsjednica Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović. On je od početka vođenja HDZ-a svojim izjavama stvarao atmosferu pogodnu za linč. Podsjetit ću da je na predizbornom skupu u Rijeci, dok je još vjerovao da će biti premijer, izjavio da će me smijeniti i riječki HNK ponovno učiniti hrvatskim i narodnim. Osim što se time samoproglasio vrhovnim arbitrom za hrvatstvo, Karamarko je pokazao koliko je u suštini fašistoidan jer u iole normalnom društvu jedan pretendant na premijersku fotelju bi morao znati da se intendanti biraju i smjenjuju kroz za to propisanu proceduru, a ne samovoljom vlastodržaca. Ali Karamarko, politički nepismen koliko je dug i širok, jedino što zna je proizvoditi unutrašnje i vanjske neprijatelje. Predsjednica je, pak, u odgovoru na pismo Milorada Pupovca, vrlo rafinirano dala zeleno svjetlo ulici da se obračuna sa svima onima koji se ne uklapaju u obrasce HDZ-ovog licemjerja - proklamirana ljubav prema domovini kao maska da se pljačka i protjeruje sve one koji na to upozoravaju.

Od kada dobijate pretnje? Nedavno je osvanuo i grafit u Vinkovcima - Smrt Oliveru Frljiću...

Prijetnje dobivam gotovo od prvog dana otkako sam postao intendant. Nadležne institucije, nažalost, nisu puno toga napravile po tom pitanju, pa sam u jednom trenutku i odustao od prijavljivanja istih.

Plašite li se za svoj život?

Puno više se plašim za sudbinu svojih bližnjih. Provale u stan moje djevojke i moj stan pokazale su da su pokušaji zastrašivanja ušli u novu fazu u kojoj se direktno pokušava udariti na najbliže mi. Karamarko od toga radi viceve. Premijer Orešković se, po običaju, ne oglašava. Predsjednicu također nismo čuli. Možda s Mamićem dogovara gdje će slaviti sljedeći rođendan. Teško je živjeti u državi u kojoj nositelji najviše političke vlasti umjesto zaštite građana funkcioniraju kao pokretači njihova progona.

Koliko je pismo Milorada Pupovca hrvatskoj predsednici Kolindi Grabar Kitarović u kome upozorava na rast atmosfere netolerancije i poruka mržnje prema manjinama u Hrvatskoj, ali i javnim ličnostima među kojima ste i vi, uticalo na to da pretnje ne ostanu samo na rečima? Kako ste od neistomišljenika vladajuće stranke ali i dominantnih stavova društva, došli do osobe na listi za odstrel?

Kad imate stranku čiji predsjednik u svim javnim istupima samo izriče prijetnje, onda je mali korak do toga da se te prijetnje počnu i ostvarivati. Po svojoj primarnoj vokaciji Tomislav Karamarko je, kao i Vladimir Putin, obavještajac. On ne razumije da politika nije špijuniranje. Kad pogledate provale u stan moje djevojke i moj stan, tu je čak i laiku jasno da je netko morao imati za takvu operaciju puno informacija koje se ne mogu skupiti samo pukim promatranjem. A s obzirom na povijest Hrvatske i špijuniranja sviju onih čije je pravo na slobodu govora država smatrala neprijateljskom djelatnošću, cijeli ovaj događaj ostavlja dosta prostora za različite spekulacije. Kakve ste reakcije dobili u policiji?

Na prvom uviđaju policija je bila više nego korektna. Pripadnici temeljne policije čak su mi pomogli i da zamijenim uništeni cilindar na bravi. Čudne stvari su se počele događati tijekom uviđaja kod provale u drugi stan. Pripadnicima temeljne policije sam pokušavao objasniti cijeli kontekst, činjenicu da je stan moje djevojke provaljen nekoliko dana prije, govorio sam im o prijetnjama koje stalno dobivam, te ih zamolio da obavijeste dežurnog krim-inspektora da sumnjamo da nije riječ samo o provali, već o pokušaju zastrašivanja. Rekli su da moram osobno otići u policijsku postaju, što sam i napravio. I dvojica dežurnih krim-inspektora su pokušali minorizirati moguće veze između dvije provale, a dogodila se i apsurdna situacija u kojoj mi je jedan od njih, nakon što sam mu naveo primjer gdje je prošlo ljeto svjetina ispred HNK skandirala "Frljiću, četniče, napit ćemo ti se krvi", rekao da je "Frljiću, četniče" samo uvreda. Upitao sam ga što je s ostatkom rečenice, predstavlja li on prijetnju.

Uzavrela atmosfera u hrvatskoj kulturi došla je do usijanja nakon postavke Zlatka Hasanbegovića na mesta ministra. Šta nam to govori?

Ono što sam više puta rekao, a to je da se fašizacija hrvatskog društva, koju HDZ provodi već neko vrijeme, sada pokušava institucionalizrati. Postavljanje za ministra kulture čovjeka koji je otvoreno veličao NDH i ustašku ideologiju jasan je znak da nam predstoji ustašizacija kulture. Neki potezi gospodina Hasanbegovića to su već i pokazali. U maniri ideologije koja mu je toliko na srcu odmah je raspustio Stručno povjerenstvo za neprofitne medije. I "vaše" i "naše" reformirane sljedbenike nekadašnjih domaćih izdajnika sve što u medijskom prostoru ne mogu staviti pod svoju kontrolu jako svrbi. Hasanbegović bi mogao puno toga naučiti od Vučića.

Otkud potreba da se umetnici koji javno govore zastraše? Ima li umetnost danas uticaj na javno mnjenje?

Ne znam radi li se o utjecaju umjetnosti ili, da parafraziram Mao Ce-tunga, o papirnatosti današnje političke vrhuške. Koliko je Vučić, uz svu javnu podršku, nesiguran u sebe ukoliko se toliko boji jednog Peščanika i spreman mu je napraviti sve ono što mu je napravio? Jadan li je HDZ ukoliko toliko energije ulaže da eleminira jednog Olivera Frljića.

Izjavili ste jednom prilikom da su hrvatski i srpski fašisti isti bez obzira na razlike koje konsantno ističu. Tako se i u Srbiji Kokan Mladenović zbog svojih izjava našao pred sudom. Kako se boriti protiv ideje da su pretnje, provale, tužbe... opravdane kad "izazivaš i provociraš"?

Kokan Mladenović je trenutno nešto najhrabrije u srpskom kazalištu. Beogradska čaršija mu to, kao i različite uspjehe i priznanja u vođenju Ateljea 212, neće nikada oprostiti. Pogledajte na što se sveo taj teatar nakon njegovog odlaska - na malu seosku priredbu! Na kojem se relevantnom regionalnom ili međunarodnom festivalu Atelje pojavio otkako Kokan nije tamo? S kojim je relevantnim partnerima koproducirao? Koje je nagrade dobio? Njegov slučaj pokazuje da su Srbija i Hrvatska, uz svu javno deklariranu mržnju, gotovo identične u obračunu sa svim onima koji se usuđuju javno propitivati poteze i prošlost onih koji obnašaju vlast. Ima tu još nekih sličnosti. Ukoliko me sjećanje ne vara i predsjednik i premijer Srbije su u svojoj ne tako davnoj prošlosti bili nastavljači ideologije četničkog pokreta, kao što je i aktualni hrvatski ministar kulture nastavljač one ustaškog. Vučić i Hasanbegović dijele još jednu strast iz mladosti koja bi im u budućnosti mogla biti poveznica - obojica su bili pasionirani nogometni navijači. Što su njihova grla sa stadionskih tribina izvikivala u to vrijeme, najbolje bi nam mogli reći oni sami.

Pesma Mileta Kekina "Ja nisam vaš" izazvala je ovih dana salve pohvala, ali i brojne negativne komentare. Zašto pomen Jugoslavije, partizana i onih koji su pobedili 1945. danas u Hrvatskoj znači hrabrost?

Zato što se, kao i u Srbiji s četničkim pokretom, radi na aboliciji onih koji su izgubili u Drugom svjetskom ratu, koji su uveli rasne zakone, ubili tisuće i tisuće Židova, Srba, Roma i komunista u koncentracionim logorima. Hrvatska bi morala shvatiti, koliko se god to njezinoj aktualnoj političkoj vrhuški ne sviđalo, da se jedino i isključivo zahvaljujući Komunističkoj partiji našla na strani pobjednika na kraju tog rata. Karamarko, znam da boli, ali je tako.