Izvoz ključ uspeha Jugoimporta

Javno preduzeće Jugoimport SDPR je tokom protekle godine imalo promet od preko dvesta miliona dolara, pri čemu je prodaja stranom kupcu bila dominantna.

Fokus

Izvor: Mile Bijeliæ

Petak, 03.07.2009.

18:49

Default images

Svi pokazatelji govore da će se taj trend nastaviti i u 2009 godini, a očekuje se da će devedeset odsto ovogodišnjeg ukupnog prometa biti realizovano na inostranom tržištu.

„Prema pokazateljima koje u ovom trenutku imamo, naš izvoz u prvoj polovini godine premašiće 120 miliona dolara“, kaže Stevan Nikčević, generalni direktor javnog preduzeća Jugoimport SDPR.

Podaci Privredne komore Srbije pokazuju da je Jugoimport SDPR u prva četiri meseca 2009. godine bio jedan od najvećih domaćih izvoznika. Kako objašnjavate ovakav poslovni uspeh?

Izvozni asortiman našeg preduzeća je specifičan jer je namenjen poznatim kupcima, na osnovu dugoročnih aranžmana. S druge strane, svetska ekonomska kriza je doprinela da berzanski proizvodi nisu više glavni izvozni adut domaće privrede. To u velikoj meri objašnjava mesto našeg preduzeća na vrhu liste domaćih izvoznika u prvim mesecima ove godine.

Očekujemo da će narednih meseci ostati ovakav trend izvoza. U ovom trenutku naš je prioritet ugovaranje novih poslova, čija bi realizacija trebala da se desi u drugoj polovini 2009 godine. Želim da naglasim da se radi o poslovima za čiju realizaciju potreban duži vremenski period.
Kako se odvija realizacija ugovora sa Irakom i postoji li mogućnost da se ta saradnja produži i proširi?

Vrlo brzo ćemo završiti većinu ugovora iz aranžmana koji je zaključen sa Ministarstvom odbrane Iraka, po predviđenoj dinamici. Zadovoljni smo realizacijom ovog, drugog po vrednosti, robnog ugovora u istoriji preduzeća. Ostaju za isporuku laki borbeni avioni Lasta, ali sam optimista da ćemo i ovaj deo ugovora realizovati u previđenim rokovima.

Što se tiče novih poslova, parafirali smo neke ugovore koji sada čekuju ratifikaciju, odnosno konačno usvajanje. Nastavak saradnje sa Irakom sasvim je izvestan.

Postojali su određeni problemi oko realizacije ovog ugovora, jer neke naše fabrike nisu mogle da ispune određene standarde proizvodnje. Da li je taj problem rešen i da li u budućnosti možemo očekivati da se to više ne događa?

Realizacija posla takvog obima postavila je pred domaće proizvođače dve vrste izazova. Prvo, da li pojedine fabrike - a to se pre svega odnosilo korporaciju Krušik iz Valjeva - mogu da u kratkom roku značajno povećaju obim proizvodnje. Pokazalo se da je Krušik uspeo da u dobroj meri napravi kvalitetniju unutrašnju organizaciju i da u skladu sa ugovornom dinamikom realizuje taj ugovor.

Drugi izazov je bio uvođenje novih tehnologija, kakva je, na primer, linija proizvodnje balističkih ploča koje se koristi za izradu zaštitne odeća vojnika. Zajedno sa razvojnim centrom Jugoimport SDPR, Krušik je uveo i sertifikovao novu proizvodnu liniju balističkih ploča, koja je u svim inspekcijama od strane kupca prihvaćena kao izuzetno kvalitetna. Ovaj primer poslovne saradnje između našeg preduzeća i Krušika otvara još jedno važnu temu. Reč je o našim dosadašnjim i budućim investicijama u odbrambenu industriju. Mi smo tokom protekle godine uložili oko 290 miliona dinara sopstvenih sredstava u osposobljavanje domaćih fabrika za realizaciju iračkog ugovora. To su uglavnom bile investicije u Krušik i Utvu iz Pančeva.

Ulaganja u 2009. godini sada su pod malim znakom pitanja. Naime, prema programu poslovanja javnog preduzeća Jugoimport SDPR, koji je usvojila vlada Srbije, bila je da definisano da će deo dobiti od oko četiri miliona dolara biti reinvestiran.

Međutim, zbog poznatih problema u javnim finansijama, Vlada Srbije je donela odluku da se celokupna dobit javnih preduzeća preusmeri u budžet. Videćemo kako će se stvari dalje odvijati i koliko će nam biti manevarski prostor za nova ulaganja u proizvodnju.

Neizbežno pitanje kada pričamo o saradnji sa Irakom jesu stari dugovi te zemlje prema zemljama bivše Jugoslavije. Kako je to pitanje rešeno?
Moram vas ispraviti. To nije bilateralni dug od strane Iraka prema državama bivše SFRJ. To su komercijalna potraživanja države Iraka prema komercijalnim subjektima sa teritorije bivše SFRJ. Jedan od tih subjekata preko koga je išla vojnoekonomska saradnja je i Jugoimport SDPR, što je javnosti uglavnom poznato.

O tome smo dali zvanično saopštenje i poslali informaciju Vladi Srbije kao našem osnivaču. To je završeno 2007. godine na opšte zadovoljstvo i uz pristanak svih komercijalnih subjekata koji su preko našeg preduzeća radili u Iraku. Sve kompanije su dale saglasnost za naplatu iračkog potraživanja po modelu i u apsolutnim iznosima koji je predložen od strane same države Irak.

Osim Iraka, gde Srbija izvozi najviše vojne opreme?

Tradicionalno, pored Iraka, najveći partneri Srbije u vojnoekonomskoj saradnji su zemlje severne Afrike i Bliskog istoka. Naravno, dosta dugo smo prisutni na tržištima Azije i podsaharske Afrike.

Pošto je bivša Jugoslavija bila veliki izvoznik, kakva je saradnja sa bivšim republikama SFRJ i zemljama u regionu? Postoje li danas problemi oko izdavanja dozvola za izvoz vojne opreme i naoružanja?
Moram da ukažem na jednu bitnu činjenicu koja se često potpuno prenebregava kada se pominje da je bivša Jugoslavija bila veliki izvoznik naoružanja. To je zaista aksiom o kome ne treba polemisati.

Ali, za ozbiljnu analizu važno je znati da je poslednje dve decenije, pre nego što je došlo do raspada zemlje, puno ugovora bilo zaključeno na kredit. Bilo je velikih izvoza, ali su ostali ogromni dugovi i velika nenaplaćena potraživanja. Zašto je je dolazilo do takvih aranžmana, gde je politika prevladala nad ekonomijom, ne bih da komentarišem.

Ali, ukazujem na činjenicu da u ugovorima koje mi sada realizujemo, koji su potpisani u poslednjih desetak godina, nema nenaplaćenih poslova, nema izvoza na kredit. Razlika između onoga što je isporučenom stranom kupcu i stvarno naplaćeno, prilično relativizuje priču o bivšoj Jugolaviji kao velikom izvozniku.

Inače, saradnja među vojnim industrijama u regionu postoji u granicama ekonomskih interesa komercijalnih subjekata u konkretnim izvoznim aranžmanima. Tamo gde imamo interes i gde smo tehnološki upućeni jedni na druge, aposolutno sarađujemo. Nema nikavih političkih ili bilo kakvih drugih barijera.
Na nekim tržištima se pojavljujemo kao konkurencija proizvođačima iz bivše države. Ali, to je tržišna utakmica. Naravno, najznačajnija industrija koja je ostala naslonjena na našu industriju je u BiH. To je industrija sa kojom najviše i najčešće sarađujemo.

U celom svetu poslednjih godina zaoštrena je politika izdavanja dozvola kao i praćenje realizacije ugovora koji se odnosi na promet naoružanja i vojne opreme. To je uslovilo i promenu legislative u Srbiji. Zakon koji je donet je moderan, ali ipak moramo da ukažemo na neke nedostatke koje bi trebalo ukloniti da bi se ubrzala procedura.

Naša osnovna sugestija je da bi trebalo pronaći mogućnost da se izbegne izdavanje dvostruke dozvole -.jedne za izvoz, a druge za transport naoružanja. Praktično su u pitanju dve procedure, kao da dva puta aplicirate za isti posao. Inače, imamo dobru saradnju sa Ministarstvom ekonomije i regionalnog razvoja, nadležnim za izdavanje tih dozvola, ali i sa ostalim resornim ministarstvima koja su uključena u tu proceduru.

Vojna industrija preko 90 odsto svojih proizvoda izvozi, a Jugoimport SDPR je u državnom vlasništvu. Kakva je saradnja sa institucijama države - Ministarstvom odbrane, Generalštabom… Da li vam pomažu pri realizaciji izvoznih ugovora i koliku podršku pruža država odbrambenoj industriji?
Saradnja sa institucijama i organima države je zadovoljavajuća. Tu pre svega mislim na saradnju koju imamo sa Ministarstvom odbrane, koje kao resorno ministarstvo kroz svoju spoljnopolitičku aktivnost daje snažnu podršku nastupu domaće odbrambene industrije na inostrana tržišta. Treba reći da i druga ministarstva prepoznaju potrebu da podrže aktivnosti koje vode jačanju izvozno orijentisane privrede.

Najavljivali ste početak proizvodnje modernizovanog tenka M- 84. Šta se dešava sa tim projektom?

Projekti opremanja i modernizacije tenka su značajni i dugoročni kapitalni projekti za svaku zemlju. Podsetiću da je ugovor o izvozu tenka M84, koji napravljen pre dvadesetak godina, bio najveći pojedinačni robni ugovor o izvozu iz ove zemlje. To dovoljno govori o strateškoj važnosti ovakvih projekata. Nije za očekivati da se oni lako prelome. Pogotovo u uslovima kada je kriza prisutna u svim porama i kada sva minstarstva sveta vode računa o svakoj potrošenoj pari.

Mi smo prezentovali program za modernizaciju tenka M-84, koji je davno isporučen inostranom kupcu. Optimisti smo da će doći do finalizacije tog posla.
Koliko naša država ulaže u modernizaciju i održavanje svog sistema odbrane?

Ovo pitanje je u direktnoj korelaciji sa stanjem u javnim finansijama. Tokom prošle i pretprošle godine, kada su to dozvoljavale budžetske mogućnosti, dosta je uloženo u vazduhoplovstvo, telekomunikacionu opremu... Sigurno je da su ekonomska kriza i rebalans budžeta značajno poremetili planove za ovu godinu. To je tužna realnost koju moramo prihvatiti.

Koliko Jugoimport SDPR ima zaposlenih i kolika je prosečna plata? Dokle se stiglo sa prodajom zavisnih preduzeća Jugoimporta? U sastavu poslovnog sistema Jugoimport SDPR J.P. pored matičnog preduzeća sa 310 zaposlenih, nalaze se i tri zavisna preduzeća u zemlji. U okviru procesa restrukturiranja, Jugoimport SDPR je krenuo u prodaju svog udela u svim onim zavisnim preduzećima koja nisu vezana za naš osnovni biznis. Razlozi za to su višestruki.

Na primer, preduzeće Jutra u Koštunićima nije nikada poslovalo pozitivno, a prerada i proizvodnja u agraru zaista nemaju nikakve veze sa osnovnom misijom našeg preduzeća.

Što se tiče plata, one su u proseku bile oko 60 hiljada dinara, pre donošenja uredbe o smanjenju zarada u javnom sektoru.

Pre nekoliko meseci u medijima se pojavila priča o nesuglasicama između Jugoimporta i Slobode iz Čačka, kao i Zastava oružja, što je rezultovalo smenom direktora čačanske kompanije. O čemu se konkretno radilo? Zaista nigde nisam ni video, ni čuo, ni pročitao da Jugoimport SDPR ima bilo kakve nesuglasice sa fabrikom Zastava oružje, jer ih zaista i nema. Naprotiv, imamo veoma uspešnu poslovnu saradnju.

Sa fabrikom Sloboda iz Čačka, Jugoimport SDPR takođe nije imao poslovnih problema, niti je bilo ikakvog sukoba između kompanija. Samo je jedan jedini čovek, a to je smenjeni direktor, rekao da ima problem sa Jugoimportom.

Kada je izvršena promena rukovodstva u Slobodi, ministarstvo koje je nadležno da upravlja ovom fabrikom, izdalo je saopštenje u kome je precizno prikazana situacija koja je prethodila smeni. Tom saopštenju nemam ništa ni da dodam ni da oduzmem.

Ne vidim nikakvu vezu Jugoimporta sa onim što se dešavalo u Slobodi jer je naša saradnja izvanredna. Samo desetak dana posle promene direktora potpisali smo sa ovom fabrikom tri ugovora u vrednosti od 12 miliona dolara.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

22 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Zapad zapretio, Kina uzvratila

Kina je usvojila zakon o carinama kojim želi da osnaži mehanizme odbrane svoje ekomonije nakon pretnji Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije da će reagovati na izvoz jeftinih kineskih proizvoda.

7:59

27.4.2024.

1 d

Svet

Stvara se gigant nad gigantima?

Australijska rudarsko-metalska grupa BHP objavila je nameru da preuzme britansku rudarsku kompaniju "Anglo ameriken", koju je procenila na oko 36 milijardi evra.

11:00

27.4.2024.

1 d

Svet

Preuzeće kontrolu? Putin: Setite se 90-ih...

Ruski predsednik Vladimir Putin najavio je mogućnost nacionalizacije kompanija u interesu nacionalne odbrane, napominjući da je prelazak preduzeća u državnu svojinu opravdan samo ako radnje vlasnika štete bezbednosti zemlje.

15:15

27.4.2024.

1 d

Podeli: