Gvinet, koja je osnovala brend "goop" progovorila je o problemima sa kojima se suočila nakon što je okrenula leđa glumi, a
njen blog vam u celosti prenosimo:
Odluka koju sam donela 2008. da započnem nešto što će postati goop.com koji postoji i danas, bila je možda ishitrena i nedovoljno promišljena. Imala sam divan dan na poslu u to vreme i iako nisam mogla da pretpostavim šta će goop postati, razmišljala sam o tome šta bi moglo da bude jednog dana i tako sam se i ponašala. Godinama sam bila prijateljica koju su svi zvali da se raspitaju kako mogu da naprave lepu večeru, koji su novi i dobri restorani u Njujorku, šta treba da se obiđe u Parizu za 48 sati. Delovalo mi je logično da sam ja neki agregator dobrih informacija, neki svestrani kurator za moje prijatelje i porodicu koji bi trebalo da otvorim i široj javnosti. Reakcija je bila izuzetna. Odjednom sam imala na desetine hiljada pratilaca koji su bili vrlo aktivni, ma koliko javnost i mediji smatrali da ja ne treba da se bavim takvim stvarima. Objavljen je članak na nekoliko strana u “Njujork tajmsu” u kom se preispituje moja odluka, koja je delovala kao disproporcionalna u odnosu na mali blog kojim sam želela da postavim osnove za nešto veće. Verujem da je Dejvid Bouvi jednom rekao: “Nikad nemoj da budeš prva osoba koja nešto radi – budi druga”. To je dobar savet, za koji ja u to vreme nisam znala. Nije da sam bila prva koja sanja o tome da stvori lajfstajl brend. Nisam sigurna ni da je to empirijski tačno, ali sam priznata kao prva glumica svog kalibra koja je postala osnivač i preduzetnik. Barem u digitalnom svetu mislim da sam bila prva. Reakcije čujem i danas i drugačije utiču na mene, a najviše činjenica da žene koje su i same učinile isto i ja bivamo okrenute jedne protiv drugih u bizarnom imaginarnom trouglu koji niko od nas ne vidi, a koji mediji forsiraju. Prešla sam preko mnogih čudnih prepreka kao žena koja je nekad bila dobro poznata u drugačijem poslu i nekad mi je moja slava iz prošlog života pomagala u novom poslu. Nikad mi nisu smetale gluposti koje pišu o meni (dobro, to nije baš sasvim tačno; smetalo mi je devedesetih, ali sam sada suviše stara da bih razmišljala o tome šta tabloidi misle o tome što ne jedem pomfrit ili da li sam spavala s nekim koga ne bi pipnula ni motkom), ali sada postoje i neke ozbiljnije posledice. Ima razlike u tome da vas mama pozove i upita da li zaista kupujete verenički prsten (ne, ne kupujem) i da vas banka pozove i pita vas “Šta se je**no dešava?” pošto su pročitali užasne priče da napuštate sopstveni biznis. To me stavlja na raskrsnicu koja mi je ponekad teška: šta da radite sa bivšim profesionalnim životom i zamkama koje vam je postavio, kada su one irelevantne, nekad i štetne i nemaju mesta u vašoj novoj karijeri? Sada, kad se osvrnem na svoj profesionalni život, dolazim do dva zaključka: Nikad nisam igrala po pravilima i uvek sam bila odana svojim instinktima, nekad i na svoju štetu. Kada sam se bavila isključivo glumom, nekad sam umela da iznerviram pogrešne ljude i odaberem pogrešne filmove. Bilo je tu i dobrih izbora, ali nisu napravljeni uz brižljivo razmatranje ili strategiju. Uvek sam se pomalo borila sa ovim pank-rok detetom u sebi koje želi da se odupre tradiciji i stvari radi po svome. Nekad me je to stavljalo u tešku poziciju, ali me je i dovelo do mesta na kom sam danas. A gde je to? Ja sam zapravo napustila karijeru u kojoj su mi ljudi ljubili du*e kako bi došli do moje firme. Stalno sam brinula samo o sebi i sada sam odgovorna za živote više od pedeset ljudi. Ovih dana svaki sat budnog stanja provodim tako što pokušavam da realizujem strategiju koju sam osmislila sa svojim timom i učinim "goop" lajfstajl brendom koji je broj jedan u svetu (mogu bar da sanjam o tome), dok pokušavam da nas učinim profitabilnim pre nego što mi ponestane drugih opcija. Za to vreme sam profesionalno ispunjena i srećna kao što sam uvek bila u životu. Možda i više. A moja lekcija? Pank-rok dete u meni je bilo ključno za moje donošenje odluka, ali ono mora da se umiri i definitivno mora da razmisli pre nego što progovori. Kultura je sve. Zapošljavanje je sve. Debela koža je ključna. Vera u sebe presudna. I što je najvažnije, iako je svet mislio da sam na trenutak napustila "goop" kada sam mislila da moj brend treba da funkcioniše i bez mene, a mediji to izokrenuli, moj biznis nije bio pogođen. Iako sam u rovu svaki dan, "goop" je na putu da postane mnogo veći od mene. A to je dobar neholivudski san.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 19
Pogledaj komentare