Popović(i) – Felps iz komšiluka

Rumunija, koja već decenijama kuburi sa sportistima svetskog renomea, izgleda da je konačno iznedrila jednog takvog.

Izvor: Milan Tomiæ

Utorak, 16.08.2022.

09:00

Popović(i) – Felps iz komšiluka
Profimedia/Diego Montano/Deepbluemedia/Insidefoto/Sipa USA

Komšije su poznate po gimnastičarki Nađi Komaneči, u poslednje vreme je tu teniserka Simona Halep, a sada se pojavio plivač, David Popović.

Prošlog leta je pažnju na sebe skrenuo na Olimpijskim igrama u Tokiju, gde je bio najmlađi član ekspedicije svoje zemlje, ali i najmlađi takmičar u dva finala. U jednom, na 200m kraul, bio je četvrti.

Ovog leta je otišao korak dalje, kako na juniorskim, tako i na seniorskim takmičenjima, iako mu je tek 17 godina.

Najpre je na Svetskom šampionatu u Budimpešti osvojio dva zlata (100 i 200m slobodno), potom su usledila četiri najsjajnija odličja na Evropskom juniorskom prvenstvu u domovini (50, 100, 200m slobodno, štafeta 200m).

Kruna je stigla na Evropskom prvenstvu u Rimu, gde je uzeo zlato na 100 metara slobodno, pritom oborivši svetski rekord (46.86s).

Potom je nastupio u finalu trke na 200 metara kraul, u kojoj je, takođe, uzeo zlato, uz svetski juniorski rekord, čime je potvrdio dominaciju na Foro Italiku.
EPA-EFE/GIUSEPPE LAMI
David je kombinacija retkog talenta, besomučnih treninga i sistema podrške, koju je imao od početka bavljenja plivanjem.

Ako sve bude išlo kako treba, kao do sada, Popović ima sve uslove da postane najbrži plivač svih vremena, što mu je i cilj.

Više nije momak, srednjoškolac koji pobeđuje u domaćim okvirima. Sada je otkrovenje, čudo iz Rumunije, svetski fenomen.

Drugi plivači kažu da se ovakav talenat rađa jednom u 100 godina, a lakoću plivanja primetio je Adrijan Radulesku, koji sa Davidom radi od njegove devete godine.

David ne dozvoljava da mu tzv. hajp i velika buka razbiju fokus, a za sebe uvek govori "da je samo čovek koji brzo pliva".

Karakteriše ga poseban način plivanja, lakoća kojom se kreće, naizgled bez napora, a jedan je od retkih koji pliva "iznad vode", tako da mu možete videti kupaći dok grabi napred.

Ono što je fascinantno, da se u ovim disciplinama u kojima on nastupa, uspeh javlja tek kasnije. Retko neko pravi ovakve rezultate, a da još nije ni punoletan.

To je za rukom polazilo još jedino legendama ovog sporta, Majklu Felpsu i Janu Torpu, koji su, inače, Davidovi idoli.
EPA-EFE/GIUSEPPE LAMI
Slobodan stil na kratkim deonicama uglavnom iziskuje mnogo snage, mišića, koje Popović očigledno ima.

Ono što ga izdvaja od konkurencije, jeste jak start, koji nije ništa manje eksplozivan od završetka trke, kada "lomi" rivale.

Tu je i fizička snaga. Ima ogromne ruke, stopala, poput peraja, prirodni osećaj za vodu.

"On je Stef Kari koji šutira trojku. Ne možete to da ponovite. Možete da pokušate, ali ne možete da ponovite. Kad se sve sabere, on ima nešto posebno", rekao je Bret Hok, bivši australijski plivač.

David je plivanjem počeo da se bavi sa četiri godine u rodnom Bukureštu. Odveli su ga roditelji kako bi ga aktivnost izmorila i kako bi lakše i lepše spavao, a uz to i taman da se reši problem skolioze u ranoj fazi.

Imao je želju da nastavim sa plivanjem i kasnije, sa devet godina, ali "hemija" sa trenerima nije postojala. Promenio je klub i tamo upoznao "Mister Adija", sadašnjeg trenera.

Nije bilo Raduleskuu lako da se izbori sa nestašnim i nemirnim detetom, kome su, naročito duge deonice, bile dosadne. Često je tražio da ide u kupatilo, igra se naočarima, govorio je da ga boli glava, stomak, ruka...
EPA-EFE/TAMAS KOVACS
Ipak, kada je hteo, plivao je neverovatno brzo za svoje godine i to praktično bez jačih treninga i mnogo rada.

"Nije to bilo zato što je visok. Dobro, bio je visok, ali i drugi su. Nije bio ni najjači. Nije mogao da uradi sklekove, dok su drugi radili i po 100. Očigledno je tu bilo nešto drugo u pitanju", kaže Radulesku.

Izazov za Raduleskua bio je da natera Davida da iskoristi svoj takmičarski potencijal i na treninzima.

Shvatio je da je on tip deteta koga ne možeš da nateraš da "vrti krugove" samo zato što je on tako rekao.

Davao mu je materijale, literaturu za obuku, naterao ga je da sumira ideje o određenim stvarima, da shvati šta se događa sa njegovim telom tokom treninga...

Pustio ga je da se igra, nije se trudio da ga promeni. Šalili su se, slušali muziku, zabavljali, a David to često ističe u intervjuima kao nešto jako bitno.

Popović je naučio da prihvati, čak i da ceni bol, osećaj da ga mišići peku posle napornih treninga.
Foto: Profimedia
Samo ako se prođe kroz taj bol, može da se postane brži, jači, bolji i David je to shvatio. Znao je da radi nešto dobro.

"Ne mogu da verujem koliko sluša trenera", rekla je Davidova majka, koja je želela da njen sin bude okružen ljudima koji ga poštuju i uče šta je dobro, šta nije.

"Da sam mu preporučila da pročita Seneku, mislim da bi mi se nasmejao. David sada ima malu kolekciju knjiga o stoičkoj filozofiji, koja mu pomaže da se izbori sa pritiskom", dodala je ona.

Ono što je Davida održalo da pravom putu, između ostalog, jeste i odnos sa roditeljima, koji ga posle plivačkih mitinga nisu čašćavali telefonima i novcem, već nekim manjim, a tako velikim stvarima.

Naravno, žrtva koju su podneli njegovi roditelji bila je velika, naročito finansijski. Preselili su se bliže bazenu, plaćali putovanja i odlaske na takmičenja, a njegova majka, iako psiholog po struci, završila je čak i Antidoping kurs, kako bi mogla da proveri koje lekove i suplemente njen sin sme da uzima.

To su žrtve koje niko ne vidi, a koje roditelji neće ili ne mogu da podnesu. Od svoje grupe, koju je činilo 20 mališana, samo je David i dalje aktivni plivač.

Interesantna je i priča sa jednom tortom, koju je David veoma voleo i na koju su ga roditelji stalno vodili posle treninga i takmičenja.
EPA-EFE/Patrick B. Kraemer
Kao klinac je rekao treneru da želi da se takmiči na Olimpijskim igrama, a majka mu je za rođendan napravila tortu, na kojoj je pisalo "Tokio 2020", prve Igre na kojoj bi hipotetički mogao da se takmiči.

To je i ispunio, zahvaljujući činjenici da su one zbog koronavirusa bile pomerene. Eto, bar neka korist od pandemije.

Prvi put u olimpijski bazen uskočio je u disciplini 200m slobodno, a bronza mu je izmakla za dlaku, odnosno dve stotinke.

Dva dana kasnije, Popovići je učestvovao u finalu na 100m slobodno, u kojem je završio kao sedmi.

"Kad god je neki važan trenutak, poput finala, više ne razmišljam. Samo se fokusiram. Priprema je završena, ne možete više ništa da uradite. Imam svoju stazu, ne gledam druge. To sam samo ja, šum u mojim ušima, vizuelizacija trke. U ovom trenutku, najgladniji će pobediti", bio je njegov komentar posle prvog ogromnog takmičenja u karijeri.

Svi su tada počeli da govore o novoj nadi, koja će pomrsiti račune plivačima poput Kejleba Dresela, Kajla Čalmersa, Toma Dina, Dankana Skota.

"Imam smele planove. Neću da ulazim u detalje, idemo malim koracima, ali ti mali koraci će nas jednog dana dovesti tamo gde želimo da budemo", kazao je Popović u Tokiju. Ti dani su stigli izgleda brže nego što su se nadali, već ovog leta, u Budimpešti i Rimu.

Zlata, uz juniorske rekorde, na planetarnoj smotri u Budimpešti odjeknula su u plivačkoj javnosti.

"Bio sam spreman i prošle godine sa velike stvari, ali tek sam sada sazreo. U finalu na 200 slobodno sam plivao svoju trku. Trudio sam se da ne obraćam pažnju na rivale. Rezultat 1:43,21 je sjajan, ali verujem da u budućnosti mogu da budem još brži", rekao je Popović za "Sport Klub".

Našoj javnosti bilo je zanimljivo i prezime, koje je jako često u Srbiji – Popović.

"Moj deda se prezivao Popović i verujem da sigurno postoji neka veza. Ta priča je prilično komplikovana i pokušaću da saznam detalje", dodao je David uz osmeh tada.

Evropsko juniorsko prvenstvo u Otopeniju poslužilo mu je kao dobra priprema za kontinentalno takmičenje u seniorskoj konkurenciji.

U domovini, na takmičenjima sa vršnjacima, lako je izašao na kraj. Osvojio je tri zlata u pojedinačnoj, odnosno zlato u štafeti. A onda je otišao u Rim ovog avgusta i ni manje ni više, uzeo zlato u trci na 100 metara kraul, oborivši 13 godina star rekord Sezara Sijela.

"Svetski rekord nije bio prioritet, ali mi je atmosfera pomogla. Čast je plivati ovde, sjajno je što sam baš ovde oborio rekord", rekao je Popović.

Postao je tek četvrti čovek u istoriji koji je plivao ispod 47 sekundi. Popravio je za više od pola sekunde rezultat iz finala Svetskog prvenstva, dok je Sijelov rekord oborio za pet stotinki.

"Rekao sam da je evropski rekord bio korak u pravom smeru, bio sam u pravu. Nije bilo žurbe, morao sam da budem strpljiv. Lepo je reći da sam najbrži koji je to ikada uradio", rekao je Popović posle trke.

Trener Radulesku je bio iznenađen brzinom napredovanja svog pulena, koji pomera granice.

"Neverovatno je šta se dešava. Kada je Erlingu Halandu, fudbaleru, postavljeno to pitanje, on je rekao ’ naporan rad’. Dakle, to je zaista naporan rad i mnogo odricanja. Sve se svodi na pitanje koliko jako nešto želite. Ja to zaista želim, jako", istakao je Popović.

Popović je nastupio i u finalnoj trci na 200 metara slobodno u Rimu, gde je oduvao konkurenciju, osvojio zlato sa gotovo tri sekunde "viška" u odnosu na prvog pratioca i tako se sa duplom krunom iskristalisao kao plivačka zvezda broj jedan u svetu trenutno.

Autor: Milan Tomić

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

30 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: