Narod je čuo da dolazi Spasitelj koji je vaskrsao Lazara i mnogi su izašli da ga dočekaju sa palminim grančicama i cvećem, a najradosnija su bila deca.
Praznik je ustanovljen u Jerusalimu krajem IV veka, za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim i na poslednju nedelju njegovog života.
Običaj je da, uoči ovog praznika, žene, devojke i deca odlaze na livade, da naberu cveće koje stave u vodu da prenoći, a ujutru se ukućani umivaju ovom vodom. Takođe, veruje se da onaj ko prvi stigne i uzbere cvet dobija pravo na jednu želju koja će mu se sigurno ispuniti ako snažno veruje.
Veruje se da vrbova grančica donosi brz napredak, dren je za zdravlje, a devojke stavljaju i ljubičice da bi bile "mirišljave i privlačne".
Nekada je u Srbiji bio običaj da se na Cveti, ceo dan šeta okićen cvećem. Momci bi pravili bukete i nosili ih devojkama, a svaki cvet imao je svoje značenje iz kojeg bi one mogle da razaznaju udvaračeva osećanja.
U Srbiji se Cveti obeležavaju i kao istorijski praznik. Pre dva veka, na Cvetnu nedelju 1815. Miloš Obrenović, vođa Drugog srpskog ustanka, digao je kod crkve u Takovu narod u borbu protiv turske vlasti.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 14
Pogledaj komentare