Život

Ponedeljak, 31.03.2008.

10:00

Marko Nastić - Music For The People

Di-džejing i muzika oduvek su bili deo Markovog života. Čak i pre nego što je postao tinejdžer, bio je fasciniran sintisajzerima i ritam mašinama, a njegov ujak svirao je Italo disko tokom osamdesetih na beogradskom radiju. To je podstaklo Nastića da u ranim tinejdžerskim godinama razmišlja o mogućnosti da postane di-džej i kada je tehno počeo da se probija do Srbije, ranih devedesetih, njegov stariji brat ga je nagovorio na to...

Razgovarala: Ana Seferović

Default images

Baš kada je tehno muzika počela da biva popularna u Srbiji, eskalirali su sukobi na Balkanu. Marko priznaje da je bio suviše mlad da razume ozbiljnost situacije, ali kao i na svaki aspekt života, to je uticalo i na njegov svet. “Bilo je napeto i većina toga je verovatno prešla preko moje glave“, priznaje on. “To znači i da je kupovina ploča bila otežana, a izbor loš. Moji prijatelji su odlazili u inostranstvo da kupe ploče, a neki prijatelji koji su živeli u Londonu slali su nam materijal. Sve je mnogo bolje od kada je Milošević svrgnut, možemo slobodno da putujemo, a scena u Beogradu je mnogo jača.” Kad je imao samo 14 godina, Nastić je dobio posao u beogradskoj muzičkoj radnji, Happy People, gde je njegovo interesovanje za muziku imalo mogućnost da procveta.
“Počeo sam da miksujem koristeci technics u radnji i tamo sam se, takođe, sprijateljio sa ljudima sa klupske scene” objašnjava Nastić.

Nastić je upoznao Dejana Milićevića, budućeg partnera u Teenage Techno Punks DJ sastavu, i kada je napunio 16 godina, 1997. godine, dobio je rezidenciju u vodećem beogradskom andergraund klubu "Industrija", zajedno sa Milićevićem. Postao je i urednik programa u klubu, učvršćujući saradnju sa Gordanom Paunovićem i drugim važnim beogradskim promoterima i di-džejevima elektronske muzike. Klub "Industrija" postavio je standarde za klabing i di-džejing u glavnom gradu Srbije, a Markov sledeći projekat, promoterski tim Teška mašinerija, takođe je započeo svoj rad u ovom klubu nizom izuzetno uspešnih žurki.

Nastić je bio u klubu "Industrija" četiri godine, zatim je prešao u klub Mondo na godinu dana, a potom u Incognito klub u Novom Sadu. Kako se njegov rad kao di-džeja razvijao, on je postao sastavni deo skoro svih važnih tehno događaja u Beogradu i Srbiji tokom devedesetih. Do svoje 25. godine svirao je sa globalnim tehno facama kao što su: Karl Koks, Riči Hotin, Marko Karola, Kevin Saunderson, Grin Velvet, Adam Bejer i Billi Nesti... I kao što je obožavan Umek u Sloveniji, on je stvorio skoro religijske sledbenike kod kuće u Srbiji.

Uporedo sa intenzivnim di-džejingom, Marko Nastić je stvorio prvu srpsku tehno izdavačku kuću Recon Warriors, u okviru koje funkcionišu još dva lejbela - Recon Light i Traffica.
Kako se dogodilo da se odlučiš za profesiju di-džeja?
I nije baš da sam bio odlučan kojom ću profesijom da se bavim. Više-manje, sve je krenulo iz nekog skupljanja ploča i neke vrste amaterskog di-džejinga. Vremenom se pretvaralo u posao jer su ploče plaćale račune.

Da li postoji neki nastup/žurka na početku tvoje karijere kada si pomislio: to je to, istrajaću u ovome?
Posle prvog nastupa u klubu „Industrija” znao sam da ću biti di-džej, ali da budem iskren, u tom momentu sam bio oduševljen svojim prvim bukingom, tako da nisam ni razmišljao o profesionalnoj karijeri di-džeja, već sam otrčao kući da vežbam još... Znajte da sam tada imao 17 godina!

Koji trenutak u karijeri ti je bio najteži, a čime se naročito ponosiš ?
Trenutak kada sam saznao da mi je deda, za koga sam bio puno vezan, umro. Bio sam daleko, morao sam da radim i nisam imao uslova da se vratim u zemlju. Najviše se ponosim neizbežnim „Sexy” singlom i spotom, koji me je poprilično digao na top listama Slovenije, Hrvatske, Makedonije i Bosne i Hercegovine.
Kako objašnjavaš svoj neverovatan uspeh? Da li je to stvar talenta, rada, sreće, dobrog planiranja, predodređenosti, intuicije ili...?
Talenat i rad su neizbežna kombinacija, ali napredak sam najviše osetio kada sam počeo da putujem u inostranstvo. Tada sam osetio totalno drugačiju atmosferu ljudi istih interesa, raspoloženih za saradnju i, naravno, dobijao sam ponude velikog broja klubova u kojima možeš da radiš i pokažeš ono što znaš.

Šta muzika mora da ima da bi ti se dopala?
To stvarno zavisi od mnogo faktora. Uglavnom kombinujem ritmičnost sa harmonijama i tako pokušavam da dođem do unikatnog miksa.

Kakva je, po tebi, situacija na muzičkoj sceni Srbije?
Iskreno rečeno, situacija je veoma pozitivna, s obzirom na tešku situaciju i količinu klubova u zemlji. Mislim da postoji veliki broj ljudi koji rade super stvari, ali nemaju gde da pokažu to. Da li voliš da izlaziš u Beogradu?
Da, obožavam, mada 3 do 4 puta nedeljno miksujem u klubovima, tako da mi se izlazak svodi na restorane i barove.

Najbolja žurka prošle godine?
Monegros, Egzit, Risajkl lups turneja u Kolumbiji, Rio da Žaneiro sa Entonijem Roterom, rezidentura u „Energiji” i Nova godina u klubu „Florida 135”.

Novi projekti, planovi, gde ćemo imati prilike da te vidimo u skorije vreme?
Završavam svoj album prvenac pod imenom „Fatboy jr. music for the people”. Poprilično je alternativnije štivo s moje strane. Album će biti dostupan svima jer će biti fri za daunlod. Muzička preporuka?
Afrolounge – Lux dementia Mathew Dear – Elementary lover (DJ koze rmxs) Marko Nastić – Sreća, sreća, radost

Savet za one koji su tek na početku di-džej karijere i kojima si ti sigurno jedan od idola?
Kao prvo, trebalo bi da rasčiste sa sobom šta su im prioriteti – di-džejing ili nešto drugo i, naravno, da budu uporni...

Šta sebi želiš za ovu godinu?
Puno zdravlja.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 9

Pogledaj komentare

9 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: