Četvrtak, 19.01.2012.

11:21

U Milerovom raspoloženju

Njegov poslednji let misteriozno je završen negde nad Lamanšom, ali njegova muzika i dalje obleće svet.

Autor: Piše: Mladen Savković

Podrazumevana plava slika

Sanja pamti detinjstvo, između ostalog, i po pločama koje joj je često puštao otac, a sa kojih su se uglavnom širili zvuci svinga. Sada, u dvadeset trećoj godini, po prvi put sluša uživo Orkestar Glen Miler, baš kao i njena drugarica Marina, koju sving podseća na stare romantične filmove. Njih dve bile su samo deo publike koja je 18. januara u Sava centru već sa prvom pesmom “Moonlight Serenade” oduševljeno prihvatila nostalgični povratak u prvu polovinu dvadesetog veka.

“Sving je veoma prirodna muzika, što je veoma važno danas kada imate mnogo elektronike u muzici, previše kompjutera i sintisajzera”, kazao je za B92 Vil Salden, koji je na čelu orkestra više od dve decenije. “Kod nas je sve stvarno, sve što čujete možete i da vidite kako nastaje na sceni, iz instrumenata, bez ikakvih tehničkih vratolomija. Zato je sving tako osvežavajući.”

Upravo tu svežinu na scenu je donelo sedamnaest muzičara, koji su kroz svaku kompoziciju zabavljali publiku malim performansima. Salden je, osim dirigovanja, orekstar pratio i na klaviru, a publici je na neveštom engleskom jeziku sa holandskim akcentom držao predavanja o pesmama koje izvode, otkrivajući nepoznate činjenice iz života Milera i drugih velikih muzičara. Pre svega Ele Ficdžerald, jer kako kaže Salden, postoje pevači i pevačice, a iznad svih njih je Ela.

Skoro dvočasovni koncert iz dva dela počeo je Milerovim hitom “Moonlight Serenade” kojim je i završen zvanični deo koncerta. Upravo to je jedna od omiljenih Saldenovih pesama koju je zavoleo još kao dečak, i koja je bila razlog da na studijama detaljno izučava Milerovu muziku. “On pravi tako divnu muziku, koju je zaista lako voleti. Mada, osim njegovih pesama, sviramo i kompozicije drugih izvođača. Sada smo pripremili novi program koji izvodimo tek dve sedmice i još uvek ne znamo kakva će biti reakcija publike. Spremili smo neke pesme Vudija Hermana, Harija Džejmsa i drugih, i nadam se da će biti veoma zabavno.”
Foto: Tanjug
Upravo kroz muziku Harija Džejmsa sa svingom su se upoznale Beograđanke Marija i Smiljana. “Ne smemo da to kažemo naglas, ali ovo je muzika naše mladosti”, kroz smeh se priseća Marija. “Bile smo zapravo deca kada su veoma popularni bili Džejmsovi filmovi kao što je ‘Mladić sa trubom’. Tada se to moglo gledati na televiziji, a danas deca nemaju priliku da se upoznaju sa tom muzikom”, objašnjava Smiljana.

Osim aplauzom nagrađenih Milerovih hitova “Moonlight Cocktail”, “Tuxedo Junxion”, “In the Mood” publika je lepo prihvatila i manje poznate hitove Milera i drugih izvođača. Ono po čemu se ovaj orkestar razlikuje od ostalih jesu i izvedbe različitih verzija velikih hitova. Tako je njihova interpretacija pesme “Take the ‘A’ Train” zapravo verzija koju je napravio trubač Bili Mej, deo orginalnog Milerovog orkestra. Iz prašine je izvučena i pesma “Ain’t We Got Fun” kojom su odali počasti slavnoj Doris Dej.

Da je ovaj događaj vredan pažnje, čak iako niste fan svinga, tvrdi trideset devetogodišnji Nikola: “Ova muzikica je lepa, ali iz davno prošlog vremena. Staromodna je i moglo bi se reći malo dosadna. Nije za slušati je svaki dan. Ali lepo je i zanimljivo čuti je sada, pa opet kroz neko vreme, nekom drugom prilikom, ili na primer u nekom filmu.”

Simpatije publike zaradio je i najmlađi član orkestra, Malte Diršnabel, član sekcije “saksofonista i klarinetista”, koja je sastavni deo orkestra uz sekcije trubača i trombonista. “Zaista uživam svirajući u orkestru. Ali, ono što nisam znao kad sam došao u orkestar, to je da ću morati i da vozim autobus, čistim im instrumente, menjam pelene. Danas sam morao da idem do Sarajeva po pasoš jednog člana, ali tako vam je to kad imate ovoliko braće”, našalio se on. Šaljiv, zabavljački karakter pokazali su i članovi orkestra koji su sa pevačicom Elen Blik formirali sastav “Moonlight Serenaders”, simpatično izvodivši, uz druge, i pesmu “Don’t You Sit Under the Apple Tree”.
Foto: Tanjug
“Danas nema mnogo ljudi koji vole sving, to je tačno. Ali ova muzika je veoma često korišćena, pa tako u reklamama možete čuti pesme Frenka Sinatre i Merlin Monro. To znači da nije zaboravljena i mi želimo da joj odamo čast. Najveći problema je zapravo dovesti mlađu publiku na naše koncerte. Ali kada jednom dođu, uglavnom su iznenađeni i provedu se veoma lepo”, kazao nam je Valden pre koncerta, nadajući se da će videti mnogo mladih lica u dvorani.

Njegove reči potvrđuju i dvadesetogodišnjaci Ana i Nemanja, koji iako slušaju džez i sving, do sada nisu bili u prilici da slušaju ovaj orkestar, ili ovu vrstu muzike na ovakvim koncertima. “Slušala sam jedino Big bend RTS-a i to mi se veoma dopalo. Posle toga sam tražila sama sve njihove snimke, a kasnije sam otkrila i Big Bend BBC-a”, priča Ana o svojim prvim sving koracima. Iako je uživao u koncertu, Milan smatra da svingu nije mesto u salama poput Sava centra: “To mi je više muzika za male zadimljene klubove, gde je i kontakt muzičara sa publikom prisniji.”

Orkestar Glen Miler godišnje održi i po dvesta koncerata, a ovaj nastup bio je deo nove turneje “In the Miller Mood” na kojoj promovišu novi, istoimeni album objavljen krajem prošle godine.

“Mi nemamo mnogo prostora za improvizaciju. Ljudi su ovde uglavnom došli da čuju muziku Glena Milera, i mi im to moramo pružiti. Da je ovo džez koncert mogli bismo sebi dopustiti i solo improvizacije koje traju i po pola sata. Mislim da, kada bi tako nešto uradili, naša publika bi verovatno napustila salu”, smatra Valden.

Publika ipak nije napustila salu, već je ostala i zahtevala na bis još tri kompozicije, od kojih je poslednja bila tpična Glen Miler pesma “On a Little Street In Singapore”.

Glen Miler rođen je početkom dvadesetog veka u Ajovi, SAD. U periodu između dva svetska rata postaje najprodavaniji muzičar tadašnjice, sa hitovima koji su mesecima bili na vrhu najslušanijih radio lista. Ipak, po izbijanju Drugog svetskog rata odlučuje da se prijavi u vojsku i osniva bend “The Army Air Force”. Nakon dve godine ratne službe, 15. decembra 1944. godine odlazi avionom iz Velike Britanije u Pariz, kako bi u francuskoj prestonici održao koncert podrške vojnicima. Međutim, njegovom avionu izgubio se trag negde iznad hladnih voda Lamanša.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: