Tur d'Frans – Niko više ne vozi na "krv i znoj"

Izvor: PT

Četvrtak, 29.06.2017.

20:00

Tur d'Frans – Niko više ne vozi na
Getty Images

Trka kroz Francusku prvi put se održala 1903, a 114 godina kasnije na programu je 104. izdanje drugog Grand tura u sezoni. Upravo zbog toga, boljeg sagovornika od gospodina Pejkovića nismo mogli da nađemo, s obzirom da je deceniju unazad prenosio ovaj spektakl.

Ove godine Tur kreće 1. jula iz Dizeldorfa individualnim hronometrom od 13 kilometara. Biciklisti se u Nemčkoj zadržavaju još dva dana, kada sledi povratak u Francusku, gde će se 23. jula na čuvenim Jelisijskim poljima.

Razgovor smo započeli upravo ovogodišnjom rutom, dotakli smo se nekih brda koja su izostala, poput Mon Ventua, Turmalea ili Alp d'Ueza.

"Tur d'Frans je najveća i najpoznatija biciklistička trka na svetu a njeni organizatori se svake godine trude da trku naprave zanimljivom i nepredvidivom. Biciklizam kao sport se mnogo promenio u poslednjoj deceniji, više niko ne vozi na 'krv i znoj' nego na brojke, tj. snagu izraženu u vatima. Mislim da su upravo zbog toga ove godine izostala brda na koja smo svi navikli. Jednostavno se na tim poznatim usponima znaju vremena godinama unazad i ako je vozač u formi, kao što to svi jesu u julu mesecu, znaju se njegovi limiti na tim usponima i koliko bi vremena mogao da izgubi u odnosu na rivale. Tim SKAJ je tu računicu doveo do savršenstva pa je trku poslednjih godina, naravno sa svojim jakim vozačima koji su prvi veliki faktor, skoro sveo na matematičku jednačinu. Zato mislim da su Kristijan Prudom, i društvo koje stoji iza celog Le Tour cirkusa, ove godine ubacili mnogo više promenjljivih u igru", započeo je priču za B92 Đorđe Pejković
Getty Images
"Prva velika činjenica je to da nema toliko vožnje protiv štoperice, što opet ne odgovara braniocu titule (Krisu Frumu) i njegovom SKAJ timu. Imamo kratak hronometar u Dizeldorfu i tek na kraju trke, opet kraći nego inače, hronometar u Marseju. Organizatori pokušavaju da daju šansu kako domaćim tako i ostalim takmičarima koji jednostavno nisu toliko dobri u vožnji protiv štoperice, ali idu dobro po planinama. Logično i razumljivo okreću vodu na svoju vodenicu tj. preusmeravaju fokus, kako publici tako i vozačima na planine gde očekuju da se trka reši".

"Ove godine su ponudili rutu sa mnogo zamki za sve ekipe tokom čitave staze. Kao što si pomenuo tu su teške etape u prvoj nedelji – Jura planine, ali opet dobro isplanirane pre prvog dana odmora. Svesno postavljene tog dana da ekipe i vozači ne bi previše kalkulisali, kako to inače rade u prvoj nedelji, već da bi se zaista muški trkali znajući da ih narednog dana čeka odmor".

"Novina je i da prva brdska etapa dolazi rano, već na petoj etapi. Tu može neko neočekivano da izgubi vreme, ali da se u trećoj nedelji ponovo vrati u borbu za generalni plasman. Tur ove godine pravi malu osmicu, pa se posle Nemačke i Belgije karavan seli na jugozapad posle čega slede Pirineji, Centralni masiv, pa onda Alpi sa rutom prema jugu - Marseju gde se organizatori nadaju možda sličnoj završnici kao što je Điro imao ove godine", rekao je Pejković o ovogodišnjoj ruti.

Favoriti - Frum, Kontador, Port

Getty Images
Posle detaljno opisane rute 104. Trke kroz Francusku, krenuli smo odmah na favorite za pobede u generalnom plasmanu. Među njima su svakako Kris Frum, Alberto Kontador, Riči Port i Nairo Kintana.

"Favoriti su već odavno svima poznati to nije nikakva tajna. To su upravo ovi vozači koje si već pomenuo i zbog kojih volimo ovaj sport. Još jedna karakteristika Tura je u tome što malo ljudi na svetu uopšte može da se trka za pobedu na ovoj trci. Vozači se po čitavu deceniju i fizički i psihički pripremaju za ovu trku. Da bi pobedili, tri nedelje sve mora da štima kao 'švajcarski sat', dok trku mogu da izgube u treptaju oka, onako iznenada iza neke naizgled obične krivine", kazao je Đorđe.

"Najveći favorit je naravno branilac titule – Kris Frum koji ponovo dolazi sa izuzetno jakim timom. Pored njegove snage to je dodatna prednost koju ima u odnosu na svoje rivale".

"Riči Port, nekada Frumova desna ruka, je sada i njegov najveći protivnik. Trebalo je to da bude borba i prethodnih godina, ali Riči jednostavno nije imao sreće. U odlučnim trenutcima je on uvek bio dežurni maler. Možda je i tranzicija iz vernog pomoćnika u SKAJ do lidera u BMC ekipi trajala koje polugodište više nego što je to iko očekivao".

"Kintana dolazi sa Đira i mislim da ni on sam ne zna šta da očekuje od ovog drugog Grand tura u sezoni. Ruta mu savršeno odgovara i svakako da je favorit. Pitanje je samo u kakvoj će formi doći – tj. koliko je umoran posle Italije. Imajući u vidu njegovu trku od prošle godine, kada je bez prave top-forme završio na podijumu, mislim da svakako možemo računati na njega ove godine".
Getty Images
"Kontador je takođe uvek favorit ali njegova slabost već godinama je ekipa, ali ako ove godine Jarlinson Pantano bude vozio kao prošle godine u julu, Alberto je veliki favorit za pobedu. Astana ima Arua i Fuglsanga koji će trku svakako učiniti zanimljivom, ali jednostavno ne znam kako će to taktički funkcionisati kod njih sa strogom hijerarhijom kakvu ima Kazahstanski tim – ko će tu biti zaista lider i da li će njihov, kako bi se reklo “old school” stručni štab biti prilagodljivi razvoju trke?".

"Treba istaći da su skoro svi timovi koji žele dobar plasman ove godine poveli po par odličnih vozača. Da budem precizniji – timovi koji u svojim sastavima imaju vise vozača za generalni plasman su to učinili: Movistar, Astana, Orika, Trek, pa čak i Skaj tim sa Gerantom Tomasom. Toliko pehova se prethodnih godina dešavalo dobrim vozačima da su svi jednostavno primorani da imaju plan B".

"Mnogo će zavisiti od toga kako se budu podelile karte tj. vremena posle Dizeldorfa. Ko će poneti žutu majicu i kako će proteći prvi nervozni dani, jer tu sreća i dobro pozicioniranje u grupi igra veliku ulogu. Mnogo timova će se sada boriti za čelo karavana, ali tu jednostavno nema mesta za sve", rekao je Đorđe Pejković.

Iznenađenje na Turu

Getty Images
Ostajemo i dalje među biciklistima, samo sada prelazimo na one koji vrebaju šansu iz drugog plana i koji bi potencijalno mogli da budu iznenađenja.

"Iznenađenja na Turu uvek budu mladi vozači. Poslednjih godina sve je učestaliji trend da se nosioci bele majice neko vreme bore i za podijum, a onda ih stigne ili neiskustvo ili paklena treća nedelja za koju im njihove godine staža u sedištu jednostavno nisu dovoljne".

"Mene lično najviše interesuju uvek novajlije na trci. Ove godine lista je podugačka a tu su imena na koja smo itekako navikli da gledamo u grupi: Esteban Čavez može biti čak i na podijumu ako ga sreća posluži. Tejlor Fini i Primož Roglič mogu možda već prvog dana da ponesu žutu majicu. Tu je Đanluka Brambila, Dario Kataldo, Tis Benoa to su sve vozači koji tek treba da se oprobaju na Tur d'Fransu a odavno su u karavanu I imaju sjajne rezultate na drugim trkama. Ne smem nikako zaboraviti I ceo Vanti tim čiji kompletan sastav debituje", kazao je Pejković za B92.

"Jedan vozač koji nam je odavno poznat ali u drugoj borbi možda ove godine do žute majice, bar na nekoliko dana. To je Poljak Rafal Majka kog smo uvek gledali u borbi za tačkactu majicu. Verujem da malo ko računa na njega, osim naravno njega samog i njegovog novog nemačkog tima. Mislim da je vreme da se pokaže i dokaže kao ratnik u borbi za žutu majicu", rekao je Đorđe šta misli o potencijalnim iznenađenjima.

Fenomen - Peter Sagan

Getty Images
S obzirom da naš sagovornik odlično pokriva sve teme, nama nije ostalo ništa nego da postavljamo pitanja i pomno slušamo, a kakav bi to intervju od Tur d'Fransu bio kada ne bismo spomenuli aktuelnog svetskog šampiona – Petera Sagana.

"Sagan je toliko jak da ponekad pomislim da ni on sam nije svestan svoje snage. Mnogi ga zbog toga i ne vole jer kako kažu “previše lako i ležerno izgledaju njegove pobede u jednom od najtežih sportova na svetu” što ima istine. Ljudi sa strane koji slabije poznaju sport mogu pomisliti pa zašto onda ostali uopšte i voze kada ih ovaj čovek tako lako pobeđuje? Ali to uopšte nije ni jednostavno a ponajmanje lako", rekao je Đorđe.

"Po onome kako je sprintao u Švajcarskoj mislim da će ove godine još superiornije vladati na Turu. Razlog više je to što će ove zime postati otac, a to čoveku uvek daje dodatnu snagu".

"Pogledajte samo Fuglsanga kako je vozio Dofine a on je sam rekao da je ta činjenica da će dobiti naslednika njemu dala najviše snage. Ima još mnogo takvih primera, zato mislim da Saganu nema ravnog ove godine. Plus što će uz njega po prvi put na drugom Grand turu u sezoni biti i njegov brat (Juraj) u dresu prvaka Slovačke".
Getty Images
"Borba za ostale majice je uvek nepredvidiva – ponajviše za tačkastu – prvaka po bodovima na brdskim ciljevima. Tu jednostavno razvoj trke igra veliku ulogu".

"Ponekad vozači iz marketinških razloga krenu napred na početnim etapama a onda na kraju trke završe na proglašenju kao najbolji brdaši. Ukratko mislim da će ove godine neko iz Kolumbije poneti tu tačkastu majicu".

"Što se mladih vozača tiče mislim da će Lui Meintjes biti najveći konkurent za osvajanje bele majice", kazao je Pejković.

"Ne mogu sada tačno da se setim do kog datuma se računaju mladi vozači, ali sa njegovih 25 godina i rođendanom u februaru mesecu mislim da je još uvek u toj kategoriji. Jednostavno je momak iz Južnoafričke republike trenutno najbolji mladi brdaš koji već godinama gradi svoju reputaciju", završio je priču o Saganu i drugim favoritima za majice.

Gde će se trka rešiti?

Getty Images
Posle favorita, iznenađenje i čuda zvanog Peter Sagan, vraćamo se na priču o ruti, odnosno o tome gde će se potencijalno rešiti Tur d'Frans, usponu na Galibije, Izoar ili na individualnom hronomteru?

"Mislim da će na ovogodišnjoj ruti središnji deo biti od velikog značaja. On je praktično mač sa dve oštrice, a ovako postavljene etape su nepoznanica za mnoge. To su Pirineji i Centralni masiv. Etape u Pirinejima su veoma neobične. Možda etapa broj 13 bude nekome srećna, ona je teška i kratka, kao nacrtana je za Alberta Kontadora, i njegovo nepredvidivo i eksplozivno trkanje".

"No, njoj prethodi mnogo duža i još teža etapa broj 12. Nakon njih sledi Centralni masiv koji u kombinaciji sa visokim temperaturama u julu mesecu može da bude teži nego li najteže etape u visokim planinama. Mislim da će se tu trka rešiti", bio je jasan Pejković.
Getty Images
"U trećoj nedelji na ovako teškoj trci vozači jednostavno više nemaju svežine za neke epske napade koje publika priželjkuje da vidi. Da budem precizniji priželjkujemo svi da vidimo epsku borbu “čovek protiv čoveka” još od 2011 kada je Evans sam dobio bitku protiv mlađeg Šleka koji je napao na 60km do cilja. To je bilo na Galibijeu koji se i ove godine vozi, ali nije potpuno identična ruta kao pre 6 godina".

"Mislim da ta etapa može da bude veoma zanimljiva, ali ne i odlučujuća kako to svi priželjkuju. Biće tu velike borbe koja će se ovog puta na Galibijeu odvijati nizbrdo, a podvig Endija Šleka, ove godine uz naravno Kontadora, može jedino još Roman Barde da pokuša na toj etapi".

"Sa ovako postavljenom rutom mislim da se niko neće osloniti na pretposlednji dan i hronometar u Marseju, jednostavno trka mora da se reši mnogo ranije i na to će svi biti spremni. Mnogo puta sam pogrešio u procenama, ali isto toliko puta je i trka bila mnogo zanimljiva. Koga će sreća i noge najbolje poslužiti videćemo veoma brzo", rekao je Pejković.

Dominacija SKAJ ekipe

Getty Images
Kao što recimo ne može da se zaobiđe Peter Sagan, tako isto ni priča o britanskom timu SKAJ koji godinima dominira na Tur d'Fransu, ne može da se ne spomene. Pitali smo Đorđa Pejković, da li će se ove godine nešto promeniti po tom pitanju?

"Prvo što mi pada na pamet kao odgovor na to pitanje je ustvari oproštajni intervju ekcentričnog Olega Tinkova kada je odlazio iz biciklizma rekavši: 'Hvala SKAJ timu koji nam je pomerio granice'. To je ustvari jedna velika činjenica i biće godinama njihovo veliko nasleđe u ovom sportu. Jednostavno su celom svetu pomerili granice njihovom tehnologijom i naučnim pristupom", počeo je Đorđe.

"Kada su na početku dolazili svojim “fensi” autobusom i svuda vukli računare sa sobom analizirajući podatke svi su im se smejali, dok ih sada svi kopiraju. I njima se poklopilo mnogo stvari da krenu u pobednički niz na Le Turu, ali mislim da više nikada neće biti onako superiorni i jaki kao što su to bili te 2012 sa Viginsom u žutoj majici i Frumom na podijumu".
Getty Images
"Pomerili su granice, a sada drugi pomeraju granice njima. Mislim da je njihov ključ uspeha poslednjih godina, pored naravno Fruma koji konstantno napreduje na svim poljima, fantastična prilagodljivost razvoju situacije na samoj trci. Njihova taktika je s’početka bila surova i nije dopuštala nikome da se trka – išli su jak tempo tokom čitave trke i tu nije bilo mesta za napade", nastavio je priču Pejković

"Poslednjih godina nemaju tako jak tim, ustvari drugi timovi su im sve bliže po tom pitanju, ali oni fantastično rotiraju vozače tokom trke koji ostaju uz njihovog lidera do samog kraja etapa, dok lideri drugih timova ostaju sami".

"Najzaslužniji za to mislim da je Nikola Portal. Francuz koji je vozio u dosta različitih timova i veoma mlad okončao biciklističku karijeru kako bi se posvetio profesiji sportskog direktora. Sa takve pozicije u autu jedan mlad čovek potpuno drugačije posmatra i vidi trku, pa je u stanju da pametno posavetuje svoj tim na drumu".

"Pored naravno odličnih vozača to je još jedna velika prednost ovog sporta kog nekad nazivaju “šah na drumu”. Činjenica je naravno da ostali timovi ne raspolažu sa tako jakim i superiornim liderom kakav je Britanac kenijskog porekla koji je sada kompletan vozač na svim poljima".

"Da rezimiram: ove godine ima mnogo više timova koji će se boriti za vrh generalnog plasmana i mislim da će biti najotvorenija trka do sad", zaključio je Đorđe priču ovogodišnjem Tur d'Fransu, ali iskoristili smo još jedno pitanje, kako bismo saznali što više nekomentariše, jer to svakako najviše zanima publiku.

Indurain, Urlih, crtanje profila etapa, pa Eurosport

facebook/Bicisvet
Pored toga što više ne komentariše, pitali smo Đorđa, kako i kada je krenuo da prati biciklizam, kao i to da li je nekada išao uživo da gleda Tur d'Frans.

"Sećam se kao juče da je bilo kada sam saznao za Le Tur. Stoje tako čoveku u glavi neke slike pred očima a da ni sam ne zna kako i zašto. Samo što sam položio prijemni i upisao srednju školu pa je bilo vremena na pretek za vožnju. Tačno znam gde je ko od nas klinaca stajao tog ponedeljka nakon završetka Tura 1995. godine - Vlade, Vecko, Rade i ja kada je Koške rekao da je Miguel Indurain pobedio po peti put".

"Tada sam prvi put čuo za takvu trku i odmah mi je taj podvig da je neko pet puta uzastopno nešto pobedio zaparalo uši. Narednog leta sam zaboravio da tako nešto postoji, a onda sam odgledao ceo Le Tur 1997. Nikada kasnije Armstrong nje mogao da me impresionira kao Jan te 1997. i zauvek sam ostao Ulrihov obožavalac".

"Kasnije sam na fakultetu propuštao sve ispite u julu kako bih gledao trku po kafićima, jer malo koji šumadijski student je mogao tada, u glavnom gradu, sebi da priušti satelitsku televiziju. Sećam se da sam tada nosio sveske i crtao profile etapa, popisivao brda jer tada nije bilo internet i napar klikova dostupnih podataka. Sav novac koje sam dobija od roditelja trošio sam na pića jer sam ceo dan provodio u kafeu gledajući trku", kroz smeh je govorio Đorđe. "Posle se pojavio moj imenjak Mirčić koji je otkupljivao snimke etapa kako bi promovisao svoj brend u Srbiji. Iako su to bile polusatne reportaže kolega Ognjen i ja zajedno sa Đorđem smo dosta vremena provodili na Košutnjaku u studiju kako bi što bilje objasnili gledaocima u tako kratkoj reportaži šta se sve desilo".

"Tu sam od njih dvojice i od svih tehničara tamo najviše naučio. Kasnije je u Srbiju 2006. godine došao Eurosport pa je bilo nekako logično da Ognjen i ja nastavimo to da radimo tamo. Dalje pretpostavljam da znate jer smo sada tu i pričamo upravo o tome".

"Trku nisam nikada gledao uživo. Ali eto nekako bas jubilarnih 20 godina nakon prve odgledane trke, kockice su se poklopile i idem u Dizeldorf da odgledam uvodni hronometar. Biću gost nemačkog prozivođača ulošaka za sprinterice gde radi moja prijateljica Jelena pa ćemo zajedno uživati pored staze i verujem da ćemo se veseliti kao Sandre Holst Enger na proglašenju u Zagrebu prošle godine", rekao je opet smejući se Pejković.

"Ove godine ćete uz Tur uživati uz mog kolegu Ognjena. Posle deset godina komentarisanja mnogo se stvari promenilo. Kako u sportu tako i u meni. Shvatio sam da je veme za nove izazove pa sam tako rešio da se posvetim samo jednoj profesiji - arhitekturi. U ovom trenutku mislim da je to dobra odluka. Naravno da mi svakog dana nedostaje mesto u studiju, ali odluke se poštuju zato što su dobre", završio je svoju priču za B92 Đorđe Pejković.

Na kraju smo se zahvalili Đorđu na izdvojenom vremenu i poželeli puno sreće u staro-novoj profesiji.

Na videom snimcima ispod možete videti završnicu klasika Pari-Rube iz 2016. godine u kojoj je upravo naš sagovornik briljirao. Prvi je skraćena i nešto lošija verija, dok na drugom snimku, premotajte na 2:28:10, ukoliko ne želite celu trku da gledate.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

22 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: