'Lijepo naše domaće vino

Publika je bila u deliriju, u deliriju su bogami bili i Bajs i Polančec, pa su - dirnuti lijepom gestom organizatora Spravišča, koji su u čast Sanaderova dvojca pustili hiljadu bijelih miševa - objavili kako Vlada povlači zloglasni zakon o nula promila. Potom su obišli Odjel gastroenterologije u koprivničkoj bolnici, gdje im je svečano dijagnosticirana prva dekompenzacija ciroze jetre.

Slijedila su dva teška, dugačka mjeseca iščekivanja i neizvjesnosti, oči nacije bile su uprte u sjedište Forbesove korporacije u New Yorku, bez daha smo čekali i konačno ovog tjedna dočekali: na najnovijoj Forbesovoj ljestvici najvećih europskih ispičutura Hrvatska zauzela prvo mjesto!

Možda, eto, nismo prvi po brutto nacionalnom dohotku ili ekonomskom rastu, po potrošnji maslinovog ulja ili pročitanim knjigama po glavi stanovnika, nismo najveća ribarska sila na Mediteranu, niti najveći svjetski proizvođači uljane repice, ali smo zato najveći europski alkoholičari.

Možda ne umemo da radimo, ali umemo da pijemo.

U oštroj europskoj konkurenciji demolirali smo mokru braću Srbe i Bosance, pomeli samouvjerene Francuze i prve favorite Ruse, ostavili iza sebe Čehe, Mađare i strašne njemačke pivopije, da bi na kraju za gutljaj-dva pretekli i najugodnije iznenađenje, Sloveniju. Kako je po sklonosti piću Europa uvjerljivo ispred ostalih kontinenata, možemo se pohvaliti da smo tako praktički najveće pijančine na svijetu.

A bila je to zaista rijetko viđena drama. Forbes, naime, svoju ljestvicu pravi zbrajajući bodove u više kategorija: potrošnja po jetri stanovnika, nacionalna zakonska regulativa, alkoholičarske navike nacije i, konačno, podaci Svjetske zdravstvene organizacije o njenom medicinskom kartonu.

Do samog raspleta Hrvatska je dobro stajala: šesta po potrošnji alkohola, osma po zakonskoj regulativi, treća po javnom opijanju i peta po učestalosti ciroze jetre. Ukupno, bili smo vrlo dobri drugi, za promil iza Slovenaca. Drama je bila na vrhuncu, igrala se praktički sudačka nadoknada kad je stručni štab dobio posljednje ažurirane podatke, prema kojima je Slovenija po podacima Svjetske zdravstvene organizacije vodila tek za jednu litru vina i jednu cirozu jetre. Za pobjedu nam je trebao još i po bod u kategorijama "zakonska regulativa" i "javno opijanje".

Selektor Ivo Sanader i kondicijski trener Vladimir Šeks povukli su tada hrabar, ali - kako će se pokazati - odlučujući potez: podigli su s klupe potpredsjednika Vlade Damira Polančeca i ministra turizma Damira Bajsa, i poslali ih na križevačko Veliko spravišče. Tamo, u veličanstvenom finišu, Bajs i Polančec su, kako znamo, iskapili po bocu vina i fasovali po cirozu, te objavili ukidanje zakona o nula promila, i tako jednim udarcem ubili tri bijela miša. Konačno, sve su to uradili javno, na gradskom trgu, pred crkvom Svetog Križa, donijevši Hrvatskoj i odlučujući bod u disciplini "alkoholičarske navike i opijanje na javnom mjestu".

Uspjeh hrvatskih alkoholičara tim je veći ako znamo u kakvim uvjetima treniraju. Dovoljno je pogledati čiste barove i vrhunski opremljene gostilne susjedne Slovenije, u kojima je zabranjeno pušenje i gdje se piju vrhunska vina, dok naši pijanci u zadimljenim, prljavim kolodvorskim špelunkama piju metilni alkohol s okusom linoleuma. Jedna velika Njemačka, koja ima više registriranih alkoholičara nego Hrvatska stanovnika, i više pivovara nego Hrvatska kafića, ostala je na četvrtom mjestu, dok su Britanci, koji u pubovima starijim od naše književnosti piju viski stariji od naše države - tek petnaesti. Ali, kako kažu naši alkoholičari, "poj ne pije svijetlo lager pivo, već poj pije jetra u junaka".

Alkoholičari su osvjetlali obraz Lijepe naše, pa sad pomalo razmaženi očekujemo nove titule. Ovih se dana tako navršilo točno godinu dana otkako je započela brojno-redarstvena operacija Maestro, te najavljen obračun s državnim kriminalom i gašenje Polančecova Fonda za privatizaciju. Golemim trudom Sanaderovih radoholičara Fond, međutim, ni nakon godinu nije ugašen - naprotiv, u posljednji čas, praktički u sudačkoj nadoknadi, izbila je afera oko Otoka znanja i Hotela Koločep.

Sad predstoje dugački dani iščekivanja i neizvjesnosti: oči nacije uprte su u berlinsko sjedište Transparency Internationala, odakle će za koji mjesec stići godišnji izvještaj i ljestvica najkorumpiranijih zemalja svijeta.

Možda ne umemo da radimo, ali umemo da zaradimo.