Božo Prelević: Bićemo paori u sopstvenoj zemlji

Advokat govori za „Novosti“ o istrošenim liderima, lustraciji, ubistvu Đinđića, reformi pravosuđa, zarobljenom novinarstvu. Evropa će nas naterati da i mi otvorimo afere.

Info

Izvor: Milan Baboviæ

Subota, 21.04.2012.

22:40

Default images

Ovu kampanju uglavnom obeležavaju političari sa niskim čelom, plitkim očima i velikim šakama i ustima. One četiri sekunde koliko nam je potrebno da nekog od njih zaokružimo biće jedini naš „dodir“ sa njima.

Ovako advokat Božo Prelević vidi predizborno nadmetanje i kinđurenje partijskih perjanica. Bivši ministar policije u prelaznoj vladi posle petog oktobra, koji nikada nije imao dlake na jeziku, priča nam da bi nešto moralo mnogo da ga iznervira da bi uplovio u politiku.

Prvi ste sudija koji je govorio na nekom mitingu posle Drugog svetskog rata. Na čiju binu biste se danas popeli?

"Ne vidim da bi me iko privukao. Od svih partija koje danas učestvuju u kampanji manje-više svi su bili na vlasti. Imali su priliku da se pokažu i nisu mnogo uradili. Ima sjajnih pojedinaca, ali nema kompaktne grupe koja bi ovoj zemlji obezbedila prosperitet. Gledam u jednoj stranci ljude koji su ranije pravili dosijee, zatvarali ljude, otvarali Goli otok, kršili sve etičke norme, a danas usvajaju zakon o rehabilitaciji, denacionalizaciji, lustraciji... To je čista šizofrenija, a ne preokret."

Da li kao stari „otporaš„ vidite neku novu snagu na političkoj sceni koja bi okupila razočarane?

"Ne verujem, zato što su mediji potpuno zatvoreni. Muk je danas žig svih onih koji su u prethodnoj deceniji uporno glasali za bolje sutra. Još ne vidim snagu koja iskreno i pametno hoće da vodi Srbiju. Bojim se da će ta neka nova opcija izaći na ulice sa motkama na kojima neće biti parola." Znači ostaje vaše predskazanje da će i za deset godina na vlasti biti malo pognuti proizvodi marketinga, koji će opet da obećavaju završetke koridora?

"Bojim se da će ta rečenica biti istinita. To su ti koji trideset godina prave obilaznicu oko Beograda. Danas na prste jedne ruke možete da nabrojite političare koji su nešto napravili. Suštinski problem su nepromenljivi predsednici stranaka. Velika kočnica je i faraonski odabir ljudi koji vam mogu doneti glasače, bez obzira na to ko su i šta su."

Zašto pre izbora svi jedni drugima prete za veze sa mafijašima i nezakonite poslove, a u kampanji se taj prljavi veš nikada ne vadi? Ima li prećutnog dogovora da se međusobno štite?

"Moja saznanja govore da „sanaderizacija“ čeka i Srbiju, Crnu Goru i ostale države regiona. Sanader se ne bi desio Hrvatskoj da Jadranka Kosor nije morala da dozvoli istragu. Evropa će nas naterati da otvorimo afere. Ne možete joj prići, a da se društvo ne pročisti."

Dobili smo po prstima i zbog reforme sudstva. Zašto svaka vlast uspostavlja svoju pravdu?

"Reizbor je urađen tako tragično i loše da su sudije morale da ustanu. Kada bi vlast u Americi razrešila jednog sudiju Vrhovnog suda mimo dokaza, ne bi opstala ni nedelju dana. Ovde su razrešili 400 sudija bez ikakvog razloga. Ta mladalačka želja i brzina ljudi iz Ministarstva pravde nanele su katastrofalnu štetu, iako su neke stvari uradili odlično. Nije slučajno što se u Evropi iskustvenim problemima bave sede glave, koje znaju mnoge odgovore. A mi jedva čekamo da se penzionišemo." Jednom ste se izvinili građanima što su, kao i vi, 5. oktobra poverovali da grade mnogo bolju Srbiju. Da li je omanuo loš materijal ili nevešti neimari?

"Peti oktobar nije ono što uglavnom piše u knjigama, gde se progresivno gomilaju neistine. Peti oktobar nisu izvele partije nego narod. Da su stranke mogle to da iznesu, Srbiji ne bi trebao „Otpor“, G 17 plus, udruženja novinara, lekara... Ali među pobednicima je bilo mnogo novih Mira, koje su usporile i saplele prave lidere poput Đinđića. Ono što sam mu najviše zamerao, kasnije mu je, nažalost, došlo glave. U ključnim bezbednosnim službama okružio se bio naopakim ljudima. Oni iz njegovog neposrednog okruženja, koji su radili i za strane obaveštajne službe, napravili su mu nenadoknadivu štetu."

Zbog čega tvrdite da tajna o njegovom ubistvu nikada neće biti otkrivena? Otežavaju li tu misiju pojedinci koji imaju monopol na apsolutnu istinu o tom zločinu?

"Tajna o tom ubistvu nikada se suštinski nije otkrila. Sudski postupak je zatrpao dokaze. Siguran sam da su ga ubili ovi koji su optuženi, ali oni nisu jedini izvršioci. Ubeđen sam da Đinđić nije stradao pretežno zbog odluke da krene u obračun sa kriminalom, već zbog njegovog shvatanja o Kosovu i Republici Srpskoj. On je tada video gde će Srbija doći 2011, ako pristane na ono što su mu nudili. Njegov poslednji intervju je zapravo kritika onoga u čemu se Srbija danas nalazi. To nije odgovaralo kreatorima geopolitike na ovim prostorima. Ključno pitanje je i zašto su uništeni mnogi tragovi posle ubistva. Istražni sudija i tužilac nisu bili na uviđaju. Ako bez i jednog dokaza, mimo ministra policije, dva sata posle ubistva znate da je 17 konkretnih ljudi učestvovalo u atentatu i objavite im slike, onda ste za njih znali i pre ubistva. Ako ste, pritom, i saradnik strane službe, onda je niz sasvim jasan."

Šta ćemo teže pronaći: Dražine kosti ili Miloševićeve pare na Kipru?

"Dražine kosti će se verovatno i naći, ali za pare sa Kipra i Kosova nisam baš siguran. Dok sam bio ministar, pokrenuli smo mnogo postupaka za kiparski novac, ali je sve stopirao jedan mlađani političar. Te pare nisu mogle da ispare. Korišćene su u privatizaciji, uložene su, reinvestiraju se... Nekoga su u jednom trenutku usrećile i videćemo hoće li to biti trajno." Da li je prenaduvana rasistička crta kod Srba, koju neki stalno ističu čim se u Resniku ili Mirijevu potuku zbog kontejnera za Rome?

"To što mi radimo Romima nije ništa šta im rade u Francuskoj ili Italiji. Pobuna ljudi u čijim naseljima montiraju kontejnere je legitimna, ali nije legitimno da razbiješ policajcu glavu jer misliš da ćeš tako sve da rešiš. Đilas je apsolutno bio u pravu kada je prelomio da raseli Rome ispod Gazele. Ali tu su nevladine organizacije, koje se uvek nakače na neke fondove i svoju pravovernost opravdavaju odbranom nečega što je neodbranjivo. Zalažem se za pozitvnu diskriminaciju, ali ko god se bespravno naseli, odatle treba da se skloni, ma kako se zvao. E, kad to ne može da radi sistem, onda gradonačelnik mora da ruši „karton siti“ i sklanja kola sa keja."

Da li je jedna od najvećih laži o Srbima ta da Amerikance smatraju prijateljima?

"Amerikanci su bili prijatelji Srbima do početka devedesetih. Svojom glupošću mnogo smo doprineli izmeni toga stava. Lično volim Amerikance, ali deo njihove administracije nam nije naklonjen. Pacoli je znao kako sa njima da igra utakmicu, a naši tajkuni nisu bili patriote. Češće smo se bavili nebeskom Srbijom i švercovali cigare nego što smo taj meč igrali onako kako se jedino može igrati. Ali naši igrači se namažu vazelinom samo kada treba sebi da prokrče put. Zato i ne čudi što smo prve srpske kokuse u Vašingtonu dobili tek 2005. godine." Greje li vas i dalje nada da pohlepni mediokriteti neće uništiti planetu?

"Vladavinu prava u izvornom obliku više nigde nemate, a i svetsku krizu izmislili su inženjeri pohlepe. Ratovi su postali besmisleni i zato će se zemlje pre iznurivati unutrašnjim sukobima koje će da kreiraju moćne sile. Skoro u svim afričkim zemljama koje su prešle sa dolara na evro desilo se „arapsko proleće“."

Mi smo im izvezli revoluciju...

"Gramzivi sa velikim ustima i malim mozgom za šaku dolara ruše režime koji su decenijama bili prijateljski naklonjeni Srbima. Nije ni čudo što sada oružje u te države izvozimo preko Amerikanaca, a ne direktno kao nekada."

Treba li ikome danas oružje da brani teritoriju, kada korporacije bez ispaljenog metka proždiru čitave države?

"Tačno je da danas imate velikog nevidljivog neprijatelja koji neće vašu teritoriju nego hoće profit sa nje. Ovom planetom diriguju multinacionalne kompanije za koje ne postoje sudovi. Bojim se da je budućnost Srba da budu paori u svojoj zemlji. Borba za vodu, hranu i energiju pokreće metropolizaciju. Zato većina arapskih zemalja danas ne vadi naftu. Mi ćemo, možda, vaditi šargarepe, ali nećemo od njih videti profita."

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

15 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: