Tokom ratova koji su proteklih 10 godina
vodjeni na prostorima SFRJ, na desetine hiljada
porodica ostalo je bez jednog ili vise svojih
clanova. Stotine hiljada ljudi je bez krova
nad glavom i daleko od svojih domova. Iako
su ove cinjnice zastrasujuce, najvecu zabrinutost
predstavlja saznanje da medju osobama koje
su direktno ili indirektno pogodjene ratom
ima na hiljade dece. Drzava za sada ne vodi
dovoljno racuna o tom problemu, niti ga na
adekvatan nacin resava, dok retke humanitarne
organizacije brinu o deci. U ratovima na
prostoru bivse Jugoslavije preko 4.000 dece
je ostalo bez oba roditelja. Ta deca smestena
su uglavnom po internatima i domovima za
sirocad. Republicki komesar za izbeglice
Sanda Raskovic Ivic u razgovoru za B92 kaze
da ni sama nije zadovoljna nacinom na koji
se drzava brine o toj deci. “Boravak
u domovima je uvek strasan i ta deca su smestena
u velikim grupama, lisavana su ljubavi i
materijalnih dobara. Ja imam primedbe na
Zakon o hraniteljstvu i Zakon o usvajanju.
Dete moze da usvoji samo bracni par, a uzrast
deteta za usvajanje je ogranicena na 5 godina.
To je na veliklu stetu sve te dece koja su
ostala bez roditelja”, kaze Raskovic
Ivic. Prema njenim recima, drzava, zbog cinjenice
da je siromasna, sve prepusta humanim ljudima.
“Humanitarne organizacije se prilicno
brinu o deci, medjutim i ljudi su iscrpljeni
jer zive tesko”, kaze Raskovic Ivic.
U cilju da pomognu deci koja su tokom
ratova na prostoru bivse Jugoslavije ostala
bez jednog ili oba roditelja, pre godinu
i po dana osnovana je nevladina organizacja
»Nasa Srbija«. Preko te organizacije obezbedjuje
se redovna, na mesecnom nivou, novcana pomoc
u iznosu od 50 maraka, za decu koja su direktno
ili indirektno pogodjena ratom. Svako dete
na taj nacin ima svog donatora. Mladjan Djordjevic,
predsednik organizacije «Nasa Srbija«, u
izjavi za B92 kaze da je svako dete u direktnom
kontaktu sa svojim donatorom i da pomoc ne
ostaje samo na finasijskom nivou. »Nasa organizacija
u proteklih godinu dana pomaze 220 porodica
iz Srbije, Crne Gore i Republike Srpske.
Svakim danom dobijamo po nekog novog donatora,
a samim tim i jedno dete koje pocinjemo da
pomazemo«, kaze Djordjevic.
Psiholog Branka Draskovic kaze da drzava
ne brine dovoljni ni o odraslima ni o deci
koja su pogodjena ratom. Prema njenim recima,
deca na ovim prostorima su uskracena za mnoge
normalne stvari, kao sto su radost i bezbedno
detinjstvo, hrana i krov nad glavom. »Ratne
traume se manifestuju kod svih, akod dece
posebno. Jako je vazno organizovati kampove,
susrete, radionice za decu gde ce se deca
druziti, gde cemo biti s tom decom i gde
ce ona osecati da nisu sama i napustena,
da smo tu da ih saslusamo«, kaze Draskovic.
Ona dodaje da taj drustveni problem, na koji
gotovo niko od nadleznih ne obraca paznju,
treba resavati dugorocno i postepeno.
Organizacija »Nasa Srbija« obezbedila
je za 60 dece, koja su u ratovima ostala
bez jednog ili oba roditelja, 10 dana boravka
u kampu na planini Gucevo kod Loznice. »Posto
je svaka izolovana i pojedinacna akcija na
pruzanju pomoci manje delotvorna nego opsta
i dobro osmisljena, odlucili smo da na 10
dana okupimo decu na jednom mestu«, objasnjava
predsednik organizacije Mladjan Djordjevic.
Prema njegovim recima, vaspitaci i psiholozi
pokusali su tih 10 dana da kroz druzenje
i edukativan rad s decom bar na trenutak
izmene posledice koje na njih ostavlja cinjenica
da su ostala bez bitnih osoba u svom zivotu.
Djordjevic kaze da je ta organizacija u odnosu
na druge humanitarne organizacije specificna
po tome sto donatori i deca ostvaruju neposredan
kontakt i trajne prijateljske veze. On takodje
kaze da se sadasnja vlast o deci koja su
na posredan ili neposredan nacin ugrozena
ratom, brine vise nego ona prethodna, ali
ne dovoljno u odnosu na to koliko moze. »Drzava
moze mnoge stvari mnogo kvalitetnije da resi,
od toga da ne placaju knjige, uzine u skoli,
autobus. Drzava to ne radi. U velikom problemu
su i deca kidnapovanih i nestlih. Ta deca
se nigde ne tretiraju kao deca kojoj je potrebna
pomoc. Mi imamo 20 porodica koje pomazemo,
aproblem sve dece koja se vode kao civilne
zrtve rata je ogroman i akutan i mislim da
bi drzava tu morala mnogo vise da ucini«,
zakljucuje Mladjan Djordjevic.
Desetogodisnji pad zivotnog standarda,
skoro svakodnevna pretnja novim ratom, nemastina
i opsta nesigurnost samo su neki problemi
s kojima su u prethodnom periodu bila suocena
i deca. U takvom okruzenju ozbiljno je narusen
normalan i zdrav razvoj u svakom smislu.
Zbog toga je, ukoliko nadlezni u Srbiji ne
shvate ozbiljno ovaj drustveni problem, veliko
pitanje u kakve ce ljude i s kakvim problemima
izrasti ona deca koja danas imaju 7, 8, 11
ili 14 godina.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 1
Pogledaj komentare