Koliko dugo čekaju na zaposlenje, da li su ikada radili ili još uvek zavise od roditelja, teško je reći, ali je izvesno da je broj onih koji su u godinama kada su najproduktivniji, kada bi trebalo da zasnivaju porodicu i stiču karijeru, prevelik.
Umesto da rade i zarađuju, primenjuju naučeno, ne zavise ni od koga i budu korisni članovi društva, ogroman broj nezaposlenih mladih ljudi stoji u mestu i strepi od budućnosti.
Zanimljivo je i to da u zemlji kao što je naša, gde broj visokobrazovanih ljudi ne dostiže ni deset procenata, ima mnogo baš takvih koji su na evidenciji NSZ-a.
Naime, od oko 50.000 ukupno nezaposlenih u Vojvodini starih od 25 do 34 godine, više do 12.800 je visokoobrazovano jer na posao čeka oko 12.600 akademskih građana, a od tog broja gotovo je 8.000 žena.
Ima nezaposlenih koji su, uglavnom čekajući na posao, učili i dalje, te stekli još viši stepen obrazovanja – VII 2 – na evidenciji ih je 216, među kojima je 126 žena, a onih s najvišim stepenom stručnosti, VIII, ukupno je 20, uz isti broj žena i muškaraca.
Godine ulaganja u obrazovanje, znanje, knjige – po svemu sudeći, za mnoge će biti izgubljene. Neki od njih će, možda, uskoro i dobiti posao, mnogi, nažalost i neće, deo njih će se okrenuti nekom poslu koji blage veze sa strukom koju imaju neće imati, a sigurno je da će ih biti mnogo i koji će se odlučiti da odu iz zemlje, u neizvesnost. Jer je ovde ne vide.
Različite su struke onih koji su visokoobrazovani i nezaposleni, a kao i uvek, najviše je ekonomista, pravnika, profesora, menadžera, lekara.
Nije nužno biti dobar poznavalac strukture potreba za kadrovima u firmama, školama, domovima zdravlja, bolnicama, sudovima, advokatskim kancelarijama, poljoprivrednim preduzećima.... i reći da je
broj nezaposlenih akademaca velik i da je izvesnije da će do posla stići veoma teško, nikako ili, ako budu imali sreće i nekoga, uz malo muke, ipak nekako.
Jer, u našoj zemlji je sve manje stanovnika, što je i prošlogodišnji popis potvrdio, pa je manje i dece i razreda u školama te će manje biti i potrebe za tim kadrom, a sasvim sigurno i za svim ostalim.
Uz to, biće nas i još manje, ako samo deset odsto mladih koji sada čekaju posao odluči da ode. Jer će, kad zasnuju porodice, živeti tamo gde rade, i izvesno je, tamo i ostati. Ili se, recimo vratiti, kad više ne budu mladi, a njihova deca neće biti tu.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 34
Pogledaj komentare