Sreda, 20.11.2013.

17:48

Nemačka doga: Div kratkog životnog veka

Nemačka doga je jedna od najvećih rasa pasa na svetu, čiji se nastanak vezuje za stare asirske molose. Nekada korišćene u lovu divljih svinja, jelena, medveda i vukova, doge su vremenom postale čuvari ne samo imanja kneževa i vlastele, već i u domovima običnog stanovništva.

Autor: Izvor: novosti.rs/ZOV, Dr vet. Darko Drobnjak

Default images

Izgled i građa

To su veliki psi, snažnog i gotovo kvadratnog tela, što je naročito izraženo kod mužjaka. Razlika dužine tela mužjaka, od vrha grudne kosti do sedne kvrge, i visine grebena, ne treba da bude veća od pet posto, a kod ženki ne više od 10 posto. Visina grebena mužjaka najmanje je 80 cm, a ženki najmanje 72 centimetra. Gornja granica visine nije propisana standardom.

Najmarkantnija kod doga je njihova glava, koja je u harmoniji sa opštim izgledom tela: pravougaona je i uska, dobro razvijenih, ali ne i isturenih nadočnih lukova. Rastojanje od vrha nosa do jasno naglašenog stopa treba da je približno jednako rastojanju od stopa do slabo izražene potiljne kosti. Gornje linije njuške i lobanje treba da su paralelne. Nosna pečurka je dobro razvijena, više široka nego okrugla, sa velikim otvorima i mora biti crna, osim kod crno-bele doge, kad se toleriše nepotpuna pigmentacija. Njuška treba da je duboka i po mogućnosti pravougaona. Usne su tamno pigmentisane. Kod crno-bele doge toleriše se nepotpuna pigmentacija usana ili usne boje mesa. Zubalo je snažno, zdravo i potpuno makazasto. Oči su srednje velike, okrugle, po mogućnosti tamne. Kod plavih doga dozvoljene su nešto svetlije oči. Kod crno-belih doga tolerišu se svetle, ili oči različitih boja. Kapci treba da priležu veoma dobro i ne smeju biti opušteni. Uši su visoko usađene, blago ukoso unapred postavljene, srednje velike, a prednji rub uva prileže na obraz. Kupirane uši veličinom i oblikom moraju odgovarati veličini glave, a nošene su napeto i uspravno. Za pse oštenjene posle 1. januara 1993. nekupirane uši smatraju se standardom propisane.

Vrat je dug, suv, mišićav i uspravno nošen. Greben je najviša tačka snažnog tela. Oblikovan je gornjim rubom lopatica koji prevazilazi kičmeni stub. Leđa su kratka i čvrsta, u približno ravnoj liniji blago padaju unazad. Slabine su blago zaobljene, široke, snažne i mišićave. Sapi su široke, veoma mišićave i od krsne kosti do korena repa u blagom padu.

Rep dopire do skočnog zgloba i visoko je usađen, širok je u korenu i postepeno se sužava ka vrhu. U mirovanju, pas ga nosi prirodno opušten. U pozornosti ili trčanju, nošen je blago sabljasto, ali gornja polovina repa ne prelazi značajno iznad leđne linije. Nepoželjan je četkast rep.

Grudni koš dopire do laktova i ima dobro izražene predgrudi. Stomak je unazad dobro prikupljen i sa donjom linijom grudnog koša pravi lepo zalučenu liniju.

Prednje noge su snažne i mišićave. Plećka je duga i koso postavljena, i sa nadlakticom gradi ugao od 100 do110 stepeni. Nadlaktica je snažna i mišićava, dobro priležuća i trebalo bi da je malo duža od plećke. Lakat je postavljen tako da leži u istom pravcu sa ramenim zglobom. Podlaktica je snažna i potpuno ravna, gledana spreda i sa strane. Šaplje je snažno. Došaplje je ravno, kad se gleda spreda, a sa strane je upravljeno blago unapred. Šape su okruglaste, visoko zaobljene i dobro zatvorene. Nokti su kratki, jaki i po mogućnosti tamni. Snažne i dobro uglovane zadnje noge, posmatrane otpozadi, paralelne su sa prednjim. Butina je duga, široka i veoma mišićava. Koleno je snažno i stoji gotovo ravno ispod kuka. Potkolenica je duga i približno iste dužine kao butina. Skočni zglob je snažan i stabilan, i nije upravljen niti unutra niti napolje. Došaplje je kratko, snažno i postavljeno skoro vertikalno prema zemlji.

Doga se kreće harmonično i lako, i gipko osvaja prostor, pri čemu su noge paralelne, posmatrane spreda i otpozadi.

Koža je zategnuta i dobro pigmentisana kod jednobojnih pasa. Kod crno-belih, raspored pigmenta približno odgovara flekama. Dlaka je veoma kratka i gusta, ravno polegla i sjajna.

Boje i varijeteti

Nemačka doga gaji se u pet različitih boja: žuta, tigrasta, crno-bela (harlekin), crna i plava, i pri uzgoju se međusobno ne smeju mešati. Svih pet boja svrstane su u tri varijeteta koji se zasebno ocenjuju. Zajedno se ocenjuju harlekin i crne doge, žute i tigraste, a zasebno plave.

Kod crno-belih ili harlekin doga, osnovna boja je potpuno bela, po mogućnosti bez crvenila, sa dobro raspoređenim, nejednakim crnim pegama po čitavom telu. Kod crnih doga, dlaka je kao lak crne boje. Dozvoljene su bele oznake, a ovde pripadaju i doge sa sedlom, pri čemu crno sedlo pokriva telo, a njuška, vrat, grudi, stomak, noge i vrh repa mogu biti beli.

Boja dlake kod žutih doga je od svetlo zlatnožute do zasićene zlatnožute. Poželjna je crna maska. Nepoželjne su male bele oznake na grudima i prstima. Kod tigrastih, osnovna boja je svetlo zlatnožuta do zasićeno zlatnožuta, sa crnim, po mogućnosti ravnomernim i jasno ograničenim prugama, pruženim u pravcu rebara. I kod tigrastih je poželjna crna maska, a nepoželjne su male bele oznake na grudima i prstima.

Kod plavog varijeteta dlaka je čeličnoplave boje. Dozvoljene su bele oznake na grudima i šapama.

Selekcija i odgajanje

Od svih varijeteta najteže je odgojiti harlekin doge, pa se ovaj poduhvat često naziva i "uzgojem milionera". Uparivanje pravilno flekavih roditeljskih parova ne znači da će se dobiti harlekin štenci, jer češće se oštene crne doge ili štenci nepravillnih boja, tzv. "sivi" ili "porcelanski tigrovi". Uparivanjem crnih roditeljskih parova uvek se dobijaju crne doge.

Tigrasti i žuti varijetet su lakši za selekciju i gajenje. Uparene žute sa žutim dogama uvek će dati žute štence, zbog recesivnog nasleđivanja žute boje. Na osnovu iskustva, odgajivači su zaključili da žuta boja bledi i postaje pepeljava ako se uvek uparuju dve žute jedinke, pa se radi osvežavanja pigmentacije, s vremena na vreme uparuju žuti i tigrasti primerci kad se u okotu dobijaju žute i tigraste jedinke. Iz kombinacija samo tigrastih pasa dobijaju se žute i tigraste jedinke, ali se i kod njih vremenom boja menja - tigraste crne šare postaju veće, a osnovna žuta boja bledi i nalik je pepeljavoj.

Uparivanjem plavih doga sa plavim dobijaju se uvek plavi štenci. Plave doge se ne ukrštaja i ne mešaju sa ostalim varijetetima.

Temperament i zdravlje

Nemačka doga je prijateljski nastrojen pas, privržen porodici s kojom živi, ponosan je, snažan i elegantan. Uprkos veličini, rado boravi u stanu, pod uslovom da mu se obezbedi dovoljno prostora.

Zahteva svakodnevnu umerenu fizičku aktivnost, koja podrazumeva dužu šetnju ili igru. Iako izgleda izdržljivo, ne treba da živi napolju. Spada u pse koji povremeno balave. Nega dlake nije komplikovana i potrebno je četkanje nekoliko puta nedeljno.

Kod nemačkih doga često može doći do zdravstvenih poremećaja kao što su: torzija želuca, displazija lakta i kuka, kao i kardiomiopatija. Životni vek im je od 6 do 8 godina

Titule

Na međunarodnim izložbama za nemačke doge, titule se dobijaju po varijetetima. Jednu titulu CACIB dobijaju žuti i tigrasti varijetet, jedna se dodeljuje crnom i harlekin varijetetu, a jedna plavom.

FCI standard

Prema klasifikaciji rasa Međunarodne kinološke federacije, nemačke doge spadaju u rase druge grupe (pinčeri, šnauceri, molosi i švajcarski pastirski psi) sekcija 2 (molosi). Standard pod brojem 235 poslednji put je menjan 2001. godine. Ne podleže ispitu u radu.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 8

Pogledaj komentare

8 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: