Pitoma zelena dolina, u kojoj se nalazi Banja, zaklonjena je sa tri strane obroncima planine Goč, što joj obezbeđuje blagu klimu tokom godine zaštićenu od jakih vetrova. U parku se nalaze brojne cvetne „rundele“, lepo negovane i uređene raznovrsnim cvećem, kao i skulpture značajnih ostvarenja poznatih vajara. Vrnjačka reka sa travnatim obalama predstavlja posebno obeležje Banje. Pored romantične vožnje fijakerima, koji svakodnevno saobraćaju kroz nepregledni park, tu je i mini voz, koji povezuje mineralne izvore i lečilišta.
Vrnjačka Banja je posebno poznata zbog korisnog dejstva svojih (toplih) mineralnih voda. Postoji sedam poznatih izvora, od kojih se tri nalaze u okviru velikog parka, posebno omiljeni među gostima koji se tu leče. To su topli mineralni izvori (Topla voda) smešteni u samom banjskom jezgru. Voda je slabo mineralizovana, slabo kisela i topla (36 stepeni). Na drugom kraju parka nalazi se izvor Snežnik sa hladnom vodom bogatom natrijumom, kalcijumom i magnezijumom, blago kiselkastog ukusa. Između ova dva izvora, sa suprotne strane reke, nalazi se izvor Jezero sa blago toplom vodom žućkaste boje koja sadrži natrijum-karbonat.
Vode Vrnjačke Banje poznate su po svojim korisnim lekovitim dejstvima na raznovrsna oboljenja. To su poremećaji varenja (želuca i creva), bolesti metabolizma (šećerna bolest i gojaznost), oboljenja mokraćnih puteva (bubrega, čira na želucu i prostate), bolesti jetre i žučne kese, te reumatska oboljenja. Izvori su lepo uređeni, smešteni u prostranim ovalnim pokrivenim halama, sa brojnim slavinama iz kojih neprekidno teče lekovita voda. Tokom celog dana brojni posetioci, u posebno oblikovanim čašama sa naznakom Banje, piju vodu ili je odnose za kasniju upotrebu, u količinama propisanim po savetu lekara. Ovi topli izvori bili su poznati još Rimljanima, u drugom veku naše ere, koji su ih otkrili i nazvali „rimske terme“ i smatrali kao mesto isceljenja. Bilo je to nadaleko čuveno lečilište rimskih imperatora.
Ovog leta Banja ima i posebna događanja. Tu je, između ostalog, 5. međunarodni festival klasične muzike („Vrnjci“ 2010), koji se održava u poznatom zamku „Belimarković“. To je najstariji i najistaknutiji građevinski objekat građen po uzoru na neke evropske dvorce krajem 19. veka. Nalazi se na padini iznad Toplog izvora, a bio je letnjikovac generala Jovana Belimarkovića, kraljevog namesnika. Proglašen je kulturnim dobrom od velikog značaja, a danas je to Zavičajni muzej opšteg tipa, arheološki, etnografski i istorijski. Predstavljeno je u njemu Etnografsko nasleđe Vrnjačke Banje, spomen-sala generala Belimarkovića, sa nameštajem i starim knjigama, te posebne postavke posvećene određenim temama (Hilandar posle požara i železnica u Vrnjačkoj Banji). Kao letnji događaj može se spomenuti i proslava 70 godina postojanja Udruženja pčelara Vrnjačke Banje, koja je obeležena prodajnom izložbom sa velikim brojem izlagača meda i posebnih proizvoda spravljenih od meda. Ova 2010. godina obeležava i sto godina od prvog dolaska železnice u Vrnjačku Banju, voza koji već godinama ne saobraća ovim prugama. Mnogobrojnim gostima, koji uživaju u lepotama Banje, ne smeta nedostatak voza da masovno dolaze u ovaj banjski grad i odsedaju u mnogobrojnim hotelima, vilama i privatnom smeštaju.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 1
Pogledaj komentare