od "Ane Karenjine" preko "Velikih očekivanja" do "Jadnika", ova filmska godina biće upamćena po brojnim adaptacijama književnih klasika. Međutim, nije uvek jednostavno preneti knjigu na filmsko platno. Zato je britanski list "Guardian" pročešljao filmski istoriju i objavio listu deset najboljih ekranizacija književnih dela.
Gepard (The Leopard, Luchino Visconti, 1963)
Viskonti je zaslužan za jednu od verovatno najboljih adaptacija ikada. Njegov film “Gepard” iz 1963. godine savršeno prenosi na filmsko platno melanholičnu prozu Đuzepe di Lampeduze, kome je “Gepard” jedini roman. Portret sicilijanske aristokratije s kraja 19. veka, sa Bertom Lankasterom, Alenom Delonom i Kladuijom Kardinale u glavnim ulogama, nagrađen je Zlatnom palmom na festivalu u Kanu.
Nađeno vreme (Time Regained, Raoul Ruiz, 1999)
Ekranizacija “Nađenog vremena” Marsela Prusta, sa neobičnim uplitanjem ostalih delova iz Prustove čuvene proze “U potrazi za izgubljenim vremenom”, vrlo je hrabro i smelo čitanje koje donosi reditelj Raul Ruiz. U pitanju je jedan od retkih filmova koji odslikava suštinu učmalosti, a da ne izaziva dosadu kod gledalaca. Tom su svakako zahvalni i odlični Džon Malkovič, Katrine Denev i Emanuela Bear.
Oliver (Oliver!, Carol Reed, 1968)
Nije prva adaptacije Dikensovog dela, ali je svakako najbolja. Zasnovana kako na knjizi tako i na čuvenom pozorišnom mjuziklu sa Vest Enda, ova filmska priča svrstana je u nacionalno blago Velike Birtanije. Legendarni film bio je prvi pjuzikl koji je osvojio Oskara za njabolji film, a nagrađen je sa još pet priznanja u drugim kategorijama.
Kabare (Cabaret, Bob Fosse, 1972)
Još jedan čuveni mjuzikl čije će numere biti upamćene kao jedne od najboljih u istoriji kinematografije. Zasnovan na romanu “Zbogom Berlinu” Kristofera Išervuda, koji je objavljen 1939. godine, film je produžio život tako što je pretočen u bezbroj pozorišnih verzija tokom kojih su se generacije glumica ugledale na Lajzu Mineli. Fose je dobio Oskara za režiju ali je nagradu za najbolji film izgubio jer je u konkurenciji bio nepobedivi "Kum".
Velika očekivanja (Great Expectations, David Lean, 1946)
Početna scena koja prikazuje močvaru svakako je jedan od najboljih u istoriji kinematografije, pa je zasluženo doneo prvog Oskara za kinematografiju Gaju Grinu. Adaptacija još jednog Dikensovog klasika koji je doživeo mnogo verzija, odlično sažima radnju romana iako reditelj Lin tvrdi da nikada nije pročitao knjigu. Naime, Lina je privukla pozorišna verzija komada i naročito interpretacije Aleka Ginisa, koji je tumačio Herberta Poketa. Još jedno delo kojim se britanska nacija ponosi.
Ostani uz mene (Stand by Me, Rob Reiner, 1986)
Novela Stiven Kings “Telo” pojavila se 1982. godine i ubrzo je dobila svoju filmsku verziju. Junak Gordi, koga kao dečaka igra Vil Veton, a kao odraslog čoveka Ričard Drajfus, radnju priča prisećajući se svojih mladih dana.Savršeni prikaz odrastanja i povezanosti drugara tokom detinjstva oduševila je publiku pred velikim platnom. Kad se tome doda misterija pronađenog leša, uspeh je bio gratantovan.
Krpar, krojač, soldat, špijun (Tinker Tailor Soldier Spy, Tomas Alfredson, 2011)
Uprkos odličnoj seriji koju je 1979. producirao BBC, ova adaptacija romana Džona Le Karea opravdala je očekivanja čak i najnevernijih geldalaca. švedski reditelj Alfredson opravdao je sva očekivanja, a Geri Oldman briljira u ulozi Džordža Smajlija, noseći celi film na svojim leđima, pravo do nominacije za Oskara u kategoriji najboljih glumaca. I sam Le Kare je imao reči hvale za ekipu pa je pristao da se na kratko pojavi u filmu, u sceni božićne zabave.
Gomora (Gomorrah, Matteo Garrone, 2008)
Novinar Robert Saviano navukao je na sebe bes mafije kada je raskrinkao njeno funkcionisanje u knjzi “Gomora”, koje veoma verno, skoro dokumentaristički, prikazuje ovaj film. Gran pri festivala u Kanu došao je kao potvrda odlično obavljenom poslu. Garone je dobio odlične kritike i pohvale publike i zbog toga što je umesto profesionalnih glumaca angažovao prave zatvorenike i gangstere, pa film izgleda veoma realno.
Ne okreći se (Don’t Look Now, Nicolas Roeg, 1973)
Književnica Dafne di More jednom prilikom je izjavila da priznaje samo dve adaptacije svojih dela, Hičkokovu “Rebeku” i ovaj film Nikolasa Rouga. Reč je o trileru koji je uveo nekoliko tipskih scena u kinematografiju: lomljenje stakala, napete predosećaje, utapanje devojčice u crvenom kaputu… Još jače nego u romanu, reditelj akcentuje motiv zla, doprinoseći strašnijoj atmosferi.
Varalice (The Grifters, Stephen Frears, 1990)
Možda je na prvu loptu teško povezati Frirsov film i knjigu Džima Tompsona, ali iako koncetrisane na različite aspekte, oba dela savršeno se dopunjuju. Film je zadržao ledeno-ljubavnu atmosferukao i ansilje, ali je Frirs do vrhunca uzdigao dijaloge, puštajući Džona Kujzaka i Anđeliku Hjuston da se igraju sa svojim likovima i daju im sasvim nove razmere.
KOJE SU VAŠE OMILJENE FILMSKE ADAPTACIJE KNJIGA?
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 61
Pogledaj komentare