Istražujući srpsku kulturu i književnost s početka dvadesetog veka, kao neupitni temelj kulturne svesti, profesor Leon Kojen u ovoj knjizi daje istovremeno i istorijski i teorijski pregled perioda koji je i jedan od naijntrigantnijih i jedan od najsvetlijih u našoj prošlosti.
Knjiga se bavi pitanjem individualizma u srpskoj kulturi početkom 20. veka, liberalnim duhom Srpskog književnog glasnika i modernošću i i modernizmom.
„Najrazvijenija strana srpske kulture između 1900. i 1914. bila je književnost, u koju su Rakić i Dučić, Pandurović i Dis, a zatim u prozi Veljko Milićević, Milutin Uskoković i Isidora Sekulić prvi put uneli moderan duh, potpuno preobrazivši malu provincijsku literaturu kakva je bila srpska početkom devedesetih godina 19. veka, posle rane smrti Vojislava Ilića. Zato je najveći deo ove knjige posvećen upravo književnosti i načinu na koji su je individualizam i liberalni duh srpske inteligencije tog vremena s jedne strane svojim uticajem oblikovali, a s druge dobili u njoj snažan, umetnički uobličen izraz.” Leon Kojen
Učestvuju: Jasmina Ahmetagić, Slobodan Antonić, Miloš Ković, Milosav Tešić i autor
Moderator: Vesna Kapor
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 2
Pogledaj komentare