"Ćirilica, pre svega, srpsko pismo"

On ne veruje da ćirilica može biti odlučujuća za prijem Hrvatske u EU.

Dešić je, povodom protesta pojedinih hrvatskih stranaka i udruženja koji ne dozvoljavaju uvođenje ćirilice kao službenog jezika u Vukovaru, gde prema poslednjem popisu, živi više od jedne trećine Srba, rekao da nema spora da je ćirilica prevashodno srpsko pismo.

"Hrvati su se u neko vreme i u nekim krajevima služili ćirilicom, ali naše pismo ima kontinuitet još od 12. veka, što nije slučaj u Hrvatskoj", rekao je za Tanjug Dešić, profesor Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Može se, kako kaže prof. Dešić, govoriti o hrvatskoj ćirilici u neko vreme i u nekim krajevima, ali je veoma rano počela da je potiskuje latinica.

Profesor Dešić ukazuje na to da treba razlikovati istorijski apsekt razvoja i savremeno pismo i pominje hrvatsku literaturu, koja različito govori o upotrebi ćirilice u Hrvatskoj.

Tako se u Pravopisu hrvatskoga jezika iz 2001. godine kaže: "Savremeni se hrvatski jezik služi latiničnim pismom".

U publikaciji iz 2003. godine navodi se da se "u svojoj prošlosti hrvatski jezik služio i ćiriličnim pismom", a da se "hrvatski književni jezik danas služi latinicom".

U izdanju hrvatske gramatike iz 1997. godine grupa autora piše: "Na području Republike Hrvatske u upotrebi je latinica i ćirilica, osnovna grafija Srba i Crnogoraca."

Istorijski gledano, kako podseća Dešić, u Velikom rečniku hrvatskog jezika iz 2009. godine, pored srpske ćirilice, bugarske, makedonske, pominje se i hrvatska ćirilica.

Hrvatska varijanta ćirilice na području od Splita do Dubrovnika, a radi se o vremenu od 12. do 18. veka, jeste glavno fonetsko pismo, navodi prof. Dešić izvode iz hrvatske literature.

Šef Katedre za srpsku i crnogorsku književnost Odseka za južnoslovenske jezike i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Dušan Marinković tvrdi, u ranijoj izjavi Tanjugu, da je ćirilica i hrvatsko pismo. Na to, kako napominje, ukazuje postojanje ćiriličnih zapisa u Istri i na severnom Jadranu u srednjem veku, u vreme kada tamo nije bilo Srba.

Marinković kaže da je to sve paradoksalno jer je, kako kaže, s jedne strane u Hrvatskoj konačno sazrela pozicija razumevanja svoje kulture, ne više kao monolitne, već kao želja da se pokaže celina.

"Ranije se htela ispisati monolitna nacionalna priča u koju se ćirilica nije uklapala,, jer je to tobože, bilo znanje ili kulturni identitet nekog drugog. Sada kada je ta prepreka izbrisana, animoziteti se konačno smanjuju i jasno je da će se Hrvatska otvoriti svom tradicionalnom ćiriličkom iskustvu", rekao je Marinković Tanjugu.