Iako je u početku bilo skeptika, ispostavilo se da su pogodili "u centar“.
Njih četrdesetak svakodnevno dolazi u preduzeće, radi na proizvodnji šampinjona i redovno prima plate.
Nađa Vrbić, koja je radila u restoranu društvene ishrane u sklopu Preduzeća Društveni standard MIN-a, kaže da je
"kada je restoran prestao da radi, prihvatila ponudu da pređe na poslove obezbeđenja prostora i zaštite od požara".
"Ali, od 2006. godine, kada smo ušli u proces privatizacije, nema zainteresovanih da kupe naše preduzeće MIN – Zaštita. Dok čekamo na trajno rešenje za našu firmu i sve nas koji radimo u preduzeću, gajimo šampinjone koje uspešno i prodajemo", navodi ona.
Iz nekadašnjeg velikog MIN-a, gde je sredinom osamdesetih godina prošlog veka bilo zaposleno oko 15.000 radnika, mnogi su ostali bez radnih mesta i posla. Jedan deo radnika je otišao iz privatizovanih preduzeća uzevši otpremninu po socijalnom programu, drugi su se prijavili na tržište rada, a neki su se zaposlili u novim firmama.
Radnici iz MIN – Zaštite i dalje su u krugu nekadašnjeg giganta metalsko-mašinskog kompleksa Srbije. Jer, nadaju se da će biti i posla za koji su se davno opredelili, a i našli privremeno i unosno rešenje.
"Mnoge hale i nekadašnji proizvodni pogoni su mračni i puni vlage. To je idealni ambijent za proizvodnju pečurki. Na oko 600 kvadratnih metara nekadašnje proizvodne hale organizovali smo ceo proces uzgajanja šampinjona – u jednom delu se pečurke gaje, tu se odvija i berba, potom se pažljivo peru, a onda skladište u hladnjači. Na kraju sledi pakovanje u vrećice od po nekoliko kilograma i plasman na tržište", kaže Zorica Cenić, zadužena za prodaju.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 9
Pogledaj komentare