Izopačeni pornograf, nije priznavao brak i voleo ženu koju nije dotakao – ko je bio Gustav Klimt?

Gustav Klimt je bio nadareni simbolistički slikar, opisivali su ga kao čoveka krupnih kostiju i živahnog poput deteta. Brak kao instituciju nije priznavao, te je praktikovao da spava sa različitim ženama, koje je i koristio kao muze, no voleo je samo jednu ženu, sa kojom nikada nije imao telesni kontakt. Njegove slike su osporavali, spaljivali i prozvali ih pornografskim.

Izvor: B92

Nedelja, 30.01.2022.

17:42

Izopačeni pornograf, nije priznavao brak i voleo ženu koju nije dotakao – ko je bio Gustav Klimt?
Foto:EPA/ ROLAND SCHLAGER

Gustav Klimt je rođen u Braumgardenu pored Beča 14. jula 1862. godine, a umro je u istom gradu 6. februara 1918. godine.

Bio je drugo od sedmoro dece gravera Ernesta Klimta i njegove supruge Ane rođene Finster.

Počinje da pohađa školu za primenjenu umetnost u Beču (1879–1883). Svoju karijeru otpočinje oslikavajući predvorje Umetničko-istorijskog muzeja u Beču. Kasnije Klimt postaje počasni član Bečkog i Minhenskog univerziteta.

Informacije o Klimtovom životu do 1876. godine su skoro nepoznate. Zbog ekonomske krize, zna se da je porodica bila na rubu siromaštva i da je otac morao da rasprodaje stvari kako bi preživeli.

Svoje sinove učio je juvelirskom zanatu i odmah primetio kod svog sina Gustava izuzetan talenat i crtačke sposobnosti, te odlučuje da ga šalje na školovanje kako bi unapredio svoju veštinu.

Gustav Klimt, sa četrnaest godina i najvišom ocenom, polaže prijemni ispit i postaje učenik Bečke umetničko-zanatske visoke škole. On je zajedno sa svojim bratom Ernestom i njihovim prijateljem Francom Mačom otvorio umetničku radionicu kako bi usavršavali svoj rad i zaradili, radionica je postala veoma poznata i imali su puno porudžbina.

Godine 1893. Klimt dobija porudžbinu da radi tri slike koje bi ukrašavale plafon velike hale univerziteta u Beču.

Njegove tri slike, "Filozofija", "Medicina" i "Pravda" bivaju oštro kritikovane i svrstane u "izopačenu" i "pornografsku" umetnost, što je na kraju rezultovalo odlukom da se nacrtane slike ipak ne prikažu i izlože u hali bečkog univerziteta.

Kasnije sve tri slike uništavaju SS trupe u Drugom svetskom ratu u maju 1945.

To će biti i poslednji put da je Klimt ikad prihvatio da radi za javne institucije, uprkos činjenici da je za sliku "Filozofija", protiv koje je 87 profesora potpisalo peticiju, dobio zlatnu medalju na Svetskoj izložbi u Parizu.

Klimt je od 1891. do 1897. bio član Bečkog saveza slikara, koji je zastupao konzervativne akademske ideje. U tom periodu Klimt je jednom izjavio da je bio prinuđen da se bori sa "mrtvilom i banalnošću".
Godine 1905. jedan prijatelj Gustava Klimta je zapisao: "Iako plećat i krupnih kostiju, kretao se lako i bio je živahan poput deteta…Lice mu je uvek bilo rumeno i preplanulo kao kod mornara, a male bistre oči gledale su pronicljivo i pametno.. Imao je lep zvonak glas…"

O podvojenom karakteru Klimta pišu svi biografi da, iako je najčešće bio veseo i vrckast, znao je da promeni karakter i da bude sumoran i apatičan. Klimt je doživeo nekoliko nervnih slomova i padao je u teške depresije, a uspevao je da se izvuče slikanjem i radom narudžbina za svoje kupce.

Voleo je ženu sa kojom nikada nije spavao

Umetnik je imao veoma buran život sa ženama i njegovim anegdotama nije bilo kraja. Imao je troje vanbračne dece, dva deteta sa Mici Cimerman, a treće dete dobio je sa Marijom Ucickom.

Žena poznatog austrijskog kompozitora Alma Maler često je govorila kako je morala mnogo puta da odbije Klimta, koji ju je pozivao da obiđe njegov atelje.

Oni su se susretali na mnogim prijemima, a jednom prilikom joj je ovaj šarmer rekao: "Vaše čari ne bi izgubile na snazi ukoliko bih ih ja posedovao...", prisećala se Alma.

Klimt je težio slobodi i smatrao je da porodica smeta stvaralačkom razvoju umetnika. Iako je i njegov brat Ernst mislio isto, oženio se sa Helenom Flege i ta odluka jako zbunjuje Klimta.

Ernest, nakon godinu i tri meseca braka, iznenada umire od infarkta. Klimt je teško podneo smrt brata, a na sahrani se upoznaje sa sestrom mlade udovice Emili Flege, u koju se zaljubljuje do ludila.

Slikar je pisao jako romantična pisama Emili, u kojima je pisao da će ljubiti zemlju po kojoj hoda, a bio je stravično ljubomoran. Nikada se nije sa njom telesno zbližio, jer je za to imao bezbroj mladih modela koji su mu pomagali, kako je sam govorio, da "opusti ruku".

Emili Flege bila je ljubav koja je trajala do kraja života ovog umetnika. Kada je umirao 1918. godine u bunilu je pominjao njeno ime, i govorio da Emili mora doći.

Pošto "slobodnu ljubav", bez bračne zajednice, tada niko nije odobravao, Emili je morala da se zadovolji ulogom muze koju joj je dodelio ovaj veliki genije.

Upozoravao je na potencijal ženske moći u muškim profesijama

Foto:EPA/ ROLAND SCHLAGER - "Salomé" sa desne strane
Početkom XX veka Klimt je uradio delo pod nazivom "Judita i Holofern I".

Priča o Juditi i Holofernu kaže da je Judita živela u judejskom gradu Betuliji, koji je napao vojskovođa vavilonske vojske Holofern. Ovaj grad je bio u bedi i nemaštini, a Judita se ponudila da spase svoje sunarodnike.

Ona je zavela velikog vojskovođu da poklekne pod njenom lepotom, a posle ga je ubila.

Njen lik tumači se različito, ona je bila simbol požrtvovane žene, a u isto vreme bila je i simbol lukave zavodnice. Slika u raznim katalozima zvana je "Saloma", iako su na samom ramu slike bila ispisana imena.

Nesporazum je nastao zbog toga što se i Judita i Solomon, kada se prikazuju, prikazuju sa odsečenom muškom glavom, ali razlika je u tome da je Judita glavu vojskovođi odsekla sopstvenim rukama.

Ta činjenica da je Judita osekla sopstvenim rukama glavu vojskovođi, ostavljala je jak utisak na umetnika. Klimt na slici nije hteo da prikaže scenu ubistva, nego je hteo da uradi portret ubice. 1903. godine Feliks Zalten opisuje ovu sliku: "Vitka žena sa zavodljivim ciničnim pogledom i putenim poluotvorenim ustima. Ona privlači pogled i zavodi svojom tajanstvenom vatrenom energijom, i ako je oslobodi, neće biti spasa, a to plaši".

Slika "Judita i Holofern" predstavlja još jedno remek-delo u nizu Klimtovih fatalnih žena. "Proces emancipacije i žensko prisustvo u muškim profesijama koje su se nekada smatrale muškim, predstavlja opasnost za društvo, jer se menja odnos žena prema obavezama koje su joj prirodno date. Klimt ne želi da analizira te promene. On na njih samo upozorava", primetio je jedan od kritičara umetnosti.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

21 Komentari

Možda vas zanima

Društvo

Stiže novi "pakao"; Spremite se

Kao u prvih 15 dana aprila, ovaj mesec će se završiti natprosečnim temperaturama. Prema najavi RHMZ u nedelju i do prve polovine naredne sedmice temperature će dostići letnje vrednosti.

7:21

26.4.2024.

12 h

Podeli: