6 razloga zašto je Novakova 2015. bolja od Rodžerove 2006.

Izvor: Saša Ozmo

Sreda, 25.11.2015.

10:00

Default images
Getty Images

Ta izjava dodatno je rasplamsala i tako žustre diskusije o tome koja je najbolja sezona svih vremena, a dve koje je Beker spomenuo svakako su u vrhu. Za početak treba reći da su i Federer i Đoković bili spektakularni i superiorni u odnosu na konkurenciju i da je te dve sezone teško porediti, ali kakvi bismo to teniski fanatici bili ako makar ne pokušamo.

Novakova je bolja...!

Getty Images
1. Veći broj osvojenih najvažnijih turnira. Obojica su uzeli po tri Gren slem trofeja i pali su u finalu Rolan Garosa, ali Đoković je osvojio šest Mastersa, što nikome do sada u istoriji nije pošlo za rukom, dok se Federer zaustavio na četiri. Obojica su uzeli završni Masters.

2. Carstvo na svim podlogama. Đoković u ovom trenutku legitimno može da tvrdi da je najbolji igrač sveta na svim podlogama i u svim uslovima, pa i na šljaci. Na zemljanim terenima osvojio je dva Mastersa (Monte Karlo i Rim), na trećem nije učestvovao (Madrid), a na Rolan Garosu je igrao finale i pri tom postao tek drugi čovek ikada koji je dobio Nadala u Parizu. Sa druge strane, Federer je došao do tri finala i svaki put je gubio od Nadala – dakle, bio je drugi igrač sveta na šljaci.

3. Skor i broj mečeva sa Top 10. Đoković je morao mnogo češće da se susreće sa igračima iz Top 10 – protiv njih je ove sezone imao učinak 31-5, dok je Federerov 2006. godine bio 19-4. Ne samo što ima bolji skor, nego je procentualno gledano 41% mečeva ove godine Novak odigrao sa najboljima, a Rodžer se 2006. sastao sa Top 10 igračima u 24% svojih duela. Takođe, Đoković je ove sezone 52% svojih mečeva odigrao sa igračima iz Top 20, a Federer 2006. samo 35%. U duelima sa Top 5 igračima srpski teniser ima skor 16-4, što je isti broj poraza i duplo veći broj pobeda od Federera 2006. 4. Jača konkurencija. Ako se uporede ATP liste na kraju obe godine, kao i rivali Đokovića i Federera u finalima, jasno je da je srpski teniser imao teži put ka svojim trofejima. Na kraju 2006. godine u Top 10 su igrači zbirno imali 23 Masters titule, a na kraju ove godine čak 70 više. Razlika je ogromna i u Gren slemovima (35-15 za sadašnji Top 10) – godine 2006, osim Federera i Nadala, u Top 10 je bio samo jedan čovek koji je ikada osvojio Gren slem turnir (Endi Rodik), a jedino su Fernando Gonsales i David Nalbandijan dogurali do Gren slem finala (Nalbandijan pre, na Vimbldonu 2002, a Gonzo posle, na Australijan openu 2007). Četvrti i sedmi na listi (Džejms Blejk i Tomi Robredo) nikada nisu igrali ni polufinale na Gren slem turniru, Ljubičiću i Ančiću to je samo jednom u karijeri pošlo za rukom, dok je Davidenko bio nešto redovniji učesnik polufinala (četiri puta). U Top 20 bili su i jedan finalista (Markos Bagdatis na 12. mestu) i jedan GS šampion (Lejton Hjuit na 20. poziciji).

Sadašnji Top 10, osim Federera, Nadala i Đokovića, uključuje još dvojicu dvostrukih Gren slem prvaka (Endi Mari i Stan Vavrinka), zatim četvoricu tenisera koji su igrali u Gren slem finalima (Conga, Berdih, Ferer, Nišikori), a čak je i Rišar Gaske, trenutno najslabiji član Top 10, tri puta u karijeri bio u Gren slem polufinalima. Takođe, u Top 20 nalazi se još jedan Gren slem šampion (Marin Čilić na 13. poziciji).

ATP lista 2006 – ATP lista 2015
1. Rodžer Federer – 1. Novak Đoković
2. Rafael Nadal – 2. Endi Mari
3. Nikolaj Davidenko – 3. Rodžer Federer
4. Džejms Blejk – 4. Stan Vavrinka
5. Ivan Ljubičić – 5. Rafael Nadal
6. Endi Rodik – 6. Tomaš Berdih
7. Tomi Robredo – 7. David Ferer
8. David Nalbandijan – 8. Kei Nišikori
9. Mario Ančić – 9. Rišar Gaske
10. Fernando Gonsales – 10. Žo-Vilfred Conga

5. Veći broj osvojenih ATP bodova. Novak je ovu sezonu završio sa 16.585 bodova, a kada bi se Federerovi rezultati iz 2006. godine “preveli“ na sadašnji sistem bodovanja, on bi imao 16.075 bodova.

6. GOAT bodovi. Na engleskom jeziku skraćenica GOAT znači “najbolji svih vremena“ (Greatest of All Time). Na listi koja se naziva GOATmeter i koja u obzir uzima razne relevenatne kategorije (važne trofeje i mesto na ATP listi) Federer je trenutno ubedljivo prvi. Ipak, gledajući na nivou jedne sezone, Đoković je 2015. godine sakupio 41 GOAT bod, a Federer 2006. godine 40. Detaljnije pogledajte OVDE.

...Nije, nego je Rodžerova!

Getty Images
1. Veći broj titula. Puka matematika kaže da je Federer osvojio 12 trofeja 2006. godine, jedan više od Đokovića ove. Uz to, Federerov procenat pobeda od 95% (92-5) veći je od Đokovićevih 93% (82-6). 2. Kontinuitet. Najveći igrači svih vremena najveći su dobrim delom i zbog toga što su u dužim vremenskim intervalima održavali izuzetno visok nivo igre i bili praktično nepobedivi. Zbog toga Federerova 2006. godina dodatno dobija na značaju kada se zna da je on 2005. ostvario možda još i bolji skor – 81 pobedu i četiri poraza i 11 osvojenih titula, uz doduše samo dva Gren slem trofeja i polufinala na preostala dva. A ni 2004. nije baš loša sa skorom 74-6 i tri Gren slem titule...

3. Faktor Nadal. Rekli smo da je Đoković imao jaču konkurenciju i to je generalno tačno, ali Federer se tih godina i naročito te, 2006. godine suočavao sa sasvim drugačijim Rafaelom Nadalom nego danas. Španac je tada bio u jeku svoje nestvarne serije od 81 trijumfa na šljaci i ispostavio se kobnim za Federera u sva tri finala na zemljanoj podlozi – u Rimu je Rodžer čak bio i vrlo blizu trijumfa, ali je poklekao sa 7-5 u taj brejku petog seta. U Monte Karlu i na Rolan Garosu Nadal je slavio u četiri seta.

4. Samo dvojica su ga pobedili. Federer je te 2006. godine izgubio pet mečeva, ali samo od dvojice tenisera – od spomenutog Nadala tri puta na šljaci i jednom u Dubaiju, dok je Rodžerov jedini istinski kiks došao u Sinsinatiju, kada je izgubio od tada 19-godišnjeg Endija Marija sa 7:5, 6:4. Đoković je doživeo jedan poraz više u sezoni, ali ga je više igrača pobeđivalo – Ivo Karlović (Doha), Federer tri puta (Dubai, Sinsinati, London), Stan Vavrinka (Rolan Garos) i Endi Mari (Montreal).

“Pat“ činioci:

1. Izgubljeni setovi. Đoković jeste izgubio četiri seta manje (37-41), ali Federer je ukupno odigrao devet mečeva više i pri tom je u finalima Masters turnira igrao na tri dobijena seta, što znatno otežava stvari.

2. Ubedljivost. Iako su obojica bili superiorni, Federer je svoje rivale sa 6:0 dobio čak 19 puta, dok je Đokoviću to pošlo za rukom 12 puta. Sa druge strane, treba uzeti i obzir da je Federer 20 setova dobio sa 6:1, a Đoković čak 33.

3. ATP lista. I Federer i Đoković bili su na vrhu ATP liste od prvog do poslednjeg dana.

Nisu samo oni...

Getty Images
Ponovo u zavisnosti od kriterijuma koji se uzimaju kao najvažniji, u priči za najbolju sezonu svih vremena nalaze se i imena još nekoliko teniskih velikana. Ovoga puta o njima samo ukratko:

Rod Lejver – Australijanac je 1969. godine osvojio jedini Gren slem u Open eri i te sezone uzeo je 18 titula. I pre Open ere bio je pobednik sva četiri najveća turnira (1962), a tada je ukupno osvojio 22 trofeja.

Džon Mekinro – godine 1984. Big Mek ostvario je najbolji procenat pobeda u istoriji, skor 82-3 značio je 96,5% procenata uspešnosti. Jedini važan poraz došao je od Lendla u finalu Rolan Garosa, ukupno je Mekinro uzeo 13 trofeja, ali “samo“ dva na Gren slem turnirima (nije putovao u Melburn, tada to nije bilo neuobičajeno).

Džimi Konors – deset godina pre Big Meka (1974) jedan čovek ostvario je 93 pobede, uz samo četiri poraza. Nije bio voljen među kolegama i publikom, ali bilo ga je baš briga i te sezone uzeo je 15 trofeja, a jedini Gren slem turnir koji mu je izmakao bio je Rolan Garos. U finalu US opena izgubio je samo dva gema deklasiravši Kena Rouzvola sa 6:1, 6:0, 6:1. Ipak, dobio je samo jedan meč na šljaci i, kao što navode pojedine strane kolege, još nisu stasali njegovi glavni rivali Mekinro i Bjern Borg.

Rafael Nadal – ta 2010. godina počela je košmarno za Španca jer je morao da preda četvrtfinalni meč Australijan opena Endiju Mariju. Međutim, do kraja sezone Rafa je bio nadmoćan – ukupno sedam titula, uključujući i trofeje na preostala tri Gren slema, kao i ukupni skor 79-10.

Bjern Borg – prerano se povukao, sa samo 26 godina, ali stigao je da postigne jednu od najubedljivijih sezona u istoriji. Godine 1979. imao je skor 84-6 i osvojio je 13 trofeja, uključujući Rolan Garos i Vimbldon. Šteta je što je samo jednom tokom karijere igrao u Australiji, a na US openu je te godine ispao u četvrtfinalu od Roska Tanera, što baca senku na fantastičnu sezonu. I inače se u karijeri nikada nije dokopao trofeja u Njujorku, mada je u četiri navrata bio u finalu.

Saša Ozmo (@ozmo_sasa)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

291 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: