Albanija – tvrdo, grubo, ali moglo i gore

Niko u Srbiji nije bio srećan kada je žrebom za kvalifikacione grupe za Svetsko prvenstvo u Brazilu odlučeno da Srbija mora da se sastane sa selekcijom Belgije. Ovdašnja javnost bila je svesna da Belgijanci imaju jednu od najboljih generacija u istoriji i da će dueli sa njima biti veoma teški.

Niko nije bio srećan kada je u našu kvalifikacionu grupu za Evropsko prventvo upala Albanija – Fudbalski savez iz organizacionih razloga, a sami igrači iz fudbalskih.

Fudbalski savez Albanije prvobitno je odbio predlog FSS da se utakmice igraju bez gostujućih navijača, ali su Albanci na kraju popustili i složili se da se utakmica u Beogradu odigra bez njihovih pristalica.

Izvor: Nemanja Ðorðeviæ

Nedelja, 12.10.2014.

18:00

Default images

Albanija je u prvom meču kvalifikacija na gostujućem terenu savladala Portugal sa 1:0 i tako praktično uručila otkaz selektoru Paolu Bentu. Albanija je reprezentacija bez mnogo zvezda, istinska je samo Ljorik Cana.

Cana je jedan od čak 7 igrača rođenih na Kosovu koji su u meču sa Danskom nosili dres Albanije. Da su tim putem krenuli svi albanski fudbaleri poreklom iz bivše Jugoslavije (bilo da su rođeni od Preševa do Ulcinja i od Kosovske Mitrovice do Struge, ili da su im roditelji sa tih prostora otišli na privremeni rad u zapadnu Evropu), Đani di Bjazi bi mogao da računa na izuzetno kvalitetnu reprezentaciju.

Iako nikada nije bilo toliko igrača albanskog porekla koji igraju na vrhunskom nivou, najbolji među njima, svi osim Cane, igraju za selekcije drugih zemalja.
Beta/AP
Pred Mundijal jedna od aktuelnijih priča bila je konačna odluka mladog ofanzivnog veznog fudbalera Mančester Junajteda Adnana Januzaja koga će predstavljati na reprezentativnom nivou. Januzaj je rođen u Briselu, roditelji su mu kosovski Albanci, a mogao je da bira između čak deset reprezentacija. Više puta je istakao da će odluku za koji će nacionalni tim igrati doneti njegov otac, pa iako se do poslednjeg dana nagađalo da će to biti tim Kosova. Januzaj je u Brazilu zaigrao za Belgiju, a ako Kosovo dobije zvaničnu dozvolu za takmičenje Januzaj će ipak moći da zaigra za tu reprezentaciju. Albanija je trku za mladog igrača Mančester Junajteda izgubila, a selektor Đani De Bjazi se više puta žalio da Adnanov otac ima nerealne zahteve i da je nemoguće pregovarati sa njim.



Januzaj nije bio jedini Albanac na prethodnom Svetskom prvenstvu, bilo ih je još šestorica. Petorica su nastupala za Švajcarsku, a Škodran Mustafi, štoper Valensije, našao se u timu Nemačke. Od švajcarskih reprezentativaca albanskog porekla samo je Granit Džaka, vezni fudbaler Borusije Mehengladbah rođen u Švajcarskoj i to u Bazelu. Njegov mlađi brat Tauljant prošao je sve mlađe kategorije ove alpske zemlje, ali je izabrao dres našeg južnog komšije.

Centralni deo veznog reda Švajcarske zajedno sa Džakom činili su i fudbaleri Hamburga i Galatasaraja Valjon Behrami, odnosno Bljerim Džemailji. Napad tima Otmara Hicfelda predvodio je krilni napadač Bajerna rođen u Gnjilanu Džerdan Šaćiri, a u ekipi je bio i špic Frajburga Admir Mehmedi. Na Hicfeldovom širem spisku za Svetsko prvenstvo bio je i ofanzivni vezni fudbaler Olimpijakosa Pajtim Kasami, ali je on otpao sa spiska u poslednjem trenutku.
Beta/AP
Ipak, o stanju u albanskom fudbalu možda najbolje govori činjenica da nijedan od spomenutih fudbalera nije rođen u Albaniji. Dvojica su rođena u zemljama za koje igraju (Januzaj, Džaka) i tu su se igrački formirali. Što se tiče ostale petorice koji su rođeni ili na Kosovu (Behrami, Šaćiri), ili u Makedoniji (Kasami, Mehmedi, Džemaili), oni su kao vrlo mladi otišli u Švajcarsku, tako da se može zaključiti i da su komotniji životni uslovi dosta pomogli da ovi fudbaleri u potpunosti razviju svoj talenat.

Osim poznatijih fudbalera, dobro bi im došli i neki mnogo manje popularni, poput reprezentativca Crne Gore Fatosa Bećiraja, ili momaka koji nose dresove selekcija Finske i Švedske, Berata Sadikua i Emira Bajramija. Treba napomenuti i to da se na spisku reprezentacije Makedonije za mečeve sa Luksemburgom i Ukrajinom našlo pet fudbalera albanskog porekla.

Albanci do sada nisu uspeli ni da se približe nekom velikom takmičenju, a tek sredinom šezdesetih počeli su da učestvuju u kvalifikacijama. Prvi meč je trebalo da odigraju sa Grčkom u okviru preliminarne faze kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 1964. Grci nisu želeli da igraju meč sa Albanijom, pa su „Orlovi“ direktno prošli dalje u prvu rundu. Tada su naleteli na Dance koji su ubedljivom pobedom od 4:0 na domaćem terenu već u prvom meču rešili sve dileme oko toga ko će proći dalje.
Beta/AP Photo
Sedamdesetih godina su Albanija je u potpunosti propustila tri kvalifikaciona ciklusa zbog političkih nesuglasica sa domaćinima.U kvalifikacijama u kojima su učestvovali redovno su završavali kao poslednji u svojim grupama sve do kvalifikacija za Svetsko prvenstvo 1982. godine. Tada su u grupi 1 pobedili Fince na svom terenu sa 2:0, i sa jednom pobedom (tada još uvek donosila dva boda), zbog bolje gol razlike, uspeli da budu pretposlednji u grupi. U sledećem kvalifikacionom ciklusu za Mundijal na tri meča ostali su neporaženi, a kod kuće su pobedili Belgiju i opet uspeli da izbegnu fenjer. Ovoga puta susedna Grčka bila je poslednja u grupi.

Od tada do početka XXI veka „Orlovi“ su redovno u kvalifikacionim ciklusima završavali na začelju. Ni novi vek nije doneo veliki boljitak reprezentaciji. Od kvalifikacija za EURO 2000, pa do sada Albanci su uspevali da izbegnu poslednje mesto (osim u kvalifikacijama za Mundijal u Japanu i Koreji), ali uglavnom su zaostajali deset ili više bodova za timovima koji su odlazili na velika takmičenja. Kao najveći uspesi albanskog reprezentativnog fudbala mogli bi se istaći ciklusi kvalifikacija za EURO 2004.i nedavno završeno Svetsko prvenstvo u Brazilu. U kvalifikacijama za EP Albanija je uspela da osvoji osam bodova, šest manje od Rusije koja je otišla u plej-of i sedam manje od prvoplasirane Švajcarske, koja se domogla završnog turnira. U kvalifikacijama za poslednje odigrano Svetsko prvenstvo Albanija je osvojila 11 bodova i bila peta u grupi E. Prvoplasirana Švajcarska je imala čak 13 bodova više, ali je drugoplasirani Island, koji je kasnije u plej-ofu izgubio od Hrvatske, upisao šest bodova više.
Kao ni reprezentativni, ni klupski fudbal nije na visokom nivou, a u tamošnjoj Superligi ove sezone igra osam igrača iz Srbije. Najviše ih ima u Apoloniji koja se prošle godine plasirala u elitu iz Prve lige Albanije (drugi rang takmičenja), u timu iz Fjera igraju tri igrača iz Srbije. U Kukešiju, kao i u Vlazniji su dvojica, dok za Partizan iz Tirane nastupa nekadašnji prvotimac Obilića, Javora i Jagodine Stevan Račić.

Domaćim ljubiteljima fudbala za oko će zapasti nekadašnji kapiten Crvene zvezde i reprezentativac Jugoslavije Ivan Gvozdenović, koji je u Albaniji od 2010. godine. Gvozdenović je prvo igrao za Tiranu, zatim je za tri godine u Skenderbegu iz Korče uspeo da osvoji dve titule, a ove sezone potpisao je za Kukeši. U Kukešiju sa njim igra i napadač Ivan Perić, a do prošle godine je tu bio i nekadašnji mladi reprezentativac Srbije i Crne Gore Lazar Veselinović. Veselinović je u sezoni 2012/2013 sa 20 golova bio najbolji strelac tima.

Navijačima Crvene zvezde poznat je i golman Apolonije iz Fjera, izdanak škole 'crveno-belih' Vilson Caković. Caković, koji je najavljivan kao veliki talenat, bio redovan na golu mladih selekcija Srbije, ali se nije snašao u našoj zemlji, pa je posle epizode u švedskoj drugoj ligi 2013. godine došao u Albaniju.
Beta/AP Photo/Hektor Pustina
Albanija (ALB)

Broj stanovnika:3.000.000
Glavni grad:Tirana
Najuspešniji klubovi: Tirana 21 titula, Dinamo Tirana 18 titula, Partizani 15 titula, Vlaznija 9 titula
Najviše nastupa za reprezentaciju:Aljtin Ljalja (79 nastupa)
Najviše golova za reprezentaciju:Erjon Bogdani (18 golova)
Pozicija na FIFA rang listi:45

Prethodnih 5 ciklusa:
SP 2014nisu se kvalifikovali 10 3 2 5 9:11 (peti u grupi)
EP 2012nisu se kvalifikovali 10 2 3 5 7:14 (peti u grupi)
SP 2010nisu se kvalifikovali 10 1 4 5 6:13 (peti u grupi)
EP 2008nisu se kvalifikovali 12 2 5 5 12:18 (peti u grupi)
SP 2006nisu se kvalifikovali 12 4 1 7 11:20 (peti u grupi)

v Portugal 6 1 1 4 5:12 (uključujući prvi meč)
v Danska 8 1 1 6 3:18
v Srbija 5 0 1 4 4:13
Beta/AP
Albanci koji igraju za reprezentacije drugih zemalja:

Valjon Behrami, mesto rođenja Kosovska Mitrovica, nastuša za Švajcarsku
Džerdan Šaćiri, mesto rođenja Gnjilane, nastupa za Švajcarsku
Bljerim Džemaili, mesto rođenja Tetovo, nastupa za Švajcarsku
Granit Džaka, mesto rođenja Bazel (roditelji sa Kosova), nastupa za Švajcarsku
Pajtim Kasami, mesto rođenja Struga, nastupa za Švajcarsku
Admir Mehmedi, mesto rođenja Gostivar, nastupa za Švajcarsku
Škodrdan Mustafi, mesto rođenja Bad Hersfeld (poreklom iz Gostivara), nastupa za Nemačku
Berat Sadik, mesto rođenja Skopje, nastupa za Finsku
Pirparim Hetemaj, mesto rođenja Srbica, nastupa za Finsku
Fatos Bećiraj, mesto rođenja Peć, nastupa za Crnu Goru
Ardijan Gaši, mesto rođenja Đakovica, nastupao za Norvešku do 2013. ima jedan nastup za tim Kosova
Erton Fejzulahu, mesto rođenja Kosovska Mitrovica, nastupa za Švedsku

Kada 'ne igra' Cana – ne igra ni Albanija

Beta/AP
Kroz fudbalsku istoriju imali smo nekoliko timova koji su umnogome zavisili od igre pojedinaca. Ništa drugačija situacija nije ni sa našim narednim protivnikom, jer kada ‘ne igra’ Ljorik Cana – ne igra ni Albanija.

Ljubimac navijača Olimpika iz Marseja, a sada Lacija, predstavlja faktor koji od Albanaca čini ekipu. Iako mu je primarna pozicija zadnji vezni (DMC), u nacionalnom timu s kapitenskom trakom predvodi poslednju liniju svog tima – kao centralni štoper. Iskusni Italijan žrtvovao je njegovo fudbalsko znanje, kako bi ekipa dobila na mirnoći i sigurnosti. Na početku karijere, u Pari Sen Žermenu je igrao kao klasičan centralni veznjak (MC), na istoj poziciji nastupao je i na Veledromu, ali se, kako su ga stizale godine, polako spuštao sve više u defanzivu, pa danas može da igra i libera.

Momak rodom iz Prištine (31) pravi je vođa, na terenu i van njega, sjajno tehnički potkovan, snažan u vazduhu i na zemlji, ima odličan pregled igre, a, ukoliko ima potrebe, u stanju je da bez većih problema sačuva posed i omogući ekipi da se transformiše. Isto tako, poznat je po snažnom i preciznom udarcu, ali i pouzdanom pasu. Na mečevima protiv Portugala i Danske spasao je dva čista gola (posebno impresivna bila je intervencija kod pokušaja Niklasa Bentera), imao je još bezbroj intervencija, bodrio je saigrače ponaosob, ne dozvoljavajući da nijedan centaršut završi u kaznenom prostoru, niti da protivnik ima u radijusu više od metar praznog prostora. Šansu preko njega treba tražiti isključivo dijagonalnim pasovima iza leđa odbrane ili ‘suvim’ driblingom, jer nije brz i agilan kao nekada.

Meč u Beogradu nosi poseban motiv za Ljorika, jer će 80. put nositi dres sa nacionalnim grbom – čime će prestići rekordera Aljtina Ljalju.
Beta/AP
Jedan primljen pogodak na uvodna dva meča sa favoritima govori da je odbrana ključan deo tima. Mergim Mavraj igra u paru sa Canom i njih dvojica zaduženi su za sva dešavanja unutar i ispred šesnesterca svoje ekipe, i retko kada i napuštaju taj reon, ali igraju i bitnu ulogu kada tim napada iz prekida. Eljseid Hisaja nalazi se uz desnu aut liniju, dok je Ansija Agolija na suprtonom boku.

Prvi je klasičan izdanak nemačke škole fudbala, gde je i rođen. Spada u iskusnije članove ekipe (29), najveći deo karijere proveo je u Bohumu i Grojter Firtu, da bi novu sezonu započeo u Kelnu. Sa visinom od 190 centimetara takođe lako izlazi kao pobednik u većini vazdušnih duela, ali je zato spor i pomalo trom u igri na zemlji.

Desnom beku, Hisaji je primarna pozicija levi bok, iako je dešnjak, ali poseduje mogućnost da bez ikakvih problema igra na kontra strani. Prošao je kompletnu školu Empolija, pozudan je u ispunjavanju defanzivnih zadataka, solidan na lopti, disciplinovan, ali se loše snalazi kada je protivnički bek ‘visoko’ većim delom meča. Sa 20 godina predstavlja budućnost albanskog fudbala, a šansu svakako treba tražiti i u njegovom neiskustvu. S druge strane deluje iskusni Agoli, zbog kojeg Eljseid i igra van prirodne pozicije. Za razliku od kolege, nešto je nesigurniji u defanzivi, ali ima dobar pas i ume da inicira napad svog tima iznošenjem lopte.
Beta/AP
Poslednji član odbrane je takođe rođen u Prištini, a u pitanju je golman Lacija Etrit Beriša. Nekadašnji golman Kalmara se od sredine prošle sezone ustalio kao prvi golman tima iz Rima. Protiv Portugalije je bio sjajan, sa nekoliko fenomenalnih intervencija, a i protiv Danaca je bio korektan i unosio je sigurnost među saigrače. Kod gola ništa nije mogao. Brani školski, uvek birajući najsigruniju varijantu, dok rekto ostaje na liniji, što može biti plus za našu ekipu. Takođe, loše brani oštre šuteve po zemlji.

Još jedan pojedinac lišen je igranja van svoje pozicije za dobrobit ekipe, Burim Kukelji u timu ima ulogu čistača. Gotovo svih devedeset minuta igre provede na maksimalno 30 metara od svog gola. Levonogi vezista iz Đakovice solidan je na lopti, jak i stamen u duelima, neumoran, a, kao i Cana, poseduje mogućnost da pošalje ‘gol’ loptu. Ništa drugačiji ulogu u timu nemaju ni Tauljan Džaka i Amir Ambraši, s tim da poslednji, pored zadataka u odbrani – ima i dužnost da kreira napade svog tima. Obojica ne odskaču previše od ostatka tima, korektni su tehničari, brzo se oslobađaju lopte i uvek gledaju da što pre faulom zaustave bilo kakav napad protivnika.
Beta/AP
Konačno, stiglo smo i do napada, tačnije do trojice momaka koji to predstavljaju na papiru, a u praksi je to samo centarfor Bekim Baljaj. Dvadesettrogodišnjeg centarfora Sparte iz Praga u domovini smatraju legitimnim naslednikom Igljija Tarea, pa je shodno tome dobio “9” u nacionalnom timu. Izraziti je dešnjak, izuzetno opasan u igri glavom, pokretljiv, a u stanju je da na bilo koji način reši situaciju pred golom protivnika. Protiv Portugala, ali i ranije u karijeri, pokazao je da mu je tehnika šuta na zavidnom nivou. Sa lakoćom hvata teške voleje, pogađa ono što naumi, dok u situaciji ‘1na1’ često čeka da golman ‘padne’.

Na desnom krilu naćiće se najverovatnije Emilijano Ljilja, koji je dobio prednost protiv Danaca u odnosu na Odisea Rošija, a na levom Emir Ljenjani – strelac jedinog gola i najbolji igrač u Elbasanu.

Iako su obojica opterećeni defanzivnim zadacima, izuzetno su opasni kada krenu ka protivničkom golu. Od bočnih igrača najbolji su tehničari u ekipi, brzo se prebacuju u fazu napada, a posebno bi trebalo obratiti pažnu na Ljenjanija (pogotovo jer će naši bekovi većinu vremena provoditi na polovini protivnika). Ljenjani odlično koristi prazan prostor, dobar je dribler, a ni kvalitet šuta mu nije zanemarljiv.

Đani de Bjazi – čovek za promocije

Beta/AP
Strani selektori u Albaniji nisu ništa novo, još je 1945.godine na čelu nacionalnog tima bio čovek iz Guče Ljubiša Broćić, stručnjak koji je u karijerivodio Crvenu zvezdu, PSV, Juventus, Barselonu i koji je proputovao pola sveta trenirajući timove od Srbije do Kuvajta i Novog Zelanda.

Od tada do 2002. godine reprezentaciju su vodili domaći stručnjaci, osim kratkog perioda kada je selektor bio Vadaš Mikloš 1953. Posle skoro 50 godina za selektora je izabran Italijan Đuzepe Dosena koji nagoveštava novi trend stranih selektora.

Dosenin zemljak Đani De Bjazi je šef stručnog štaba nacionalne selekcije „Orlova“ skoro tri godine, pošto je na to mesto došao u decembru 2011. De Bjazi je u igračkoj karijeri nastupao za nekoliko italijanskih klubova, igrao je u prvih pet rangova italijanskog fudbala, a u sezoni 1974-1975 bio je član Intera.

Trenersku karijeru počeo je ranih devedesetih u nižerazrednim italijanskim klubovima, da bi prve zapaženije uspehe ostvaruio krajem XX i početkom XXI veka sa Modenom. De Bjazi je Modenu preuzeo 1999. godine kada se taj tim takmičio u Seriji C1 (treći rang takmičenja) i uspeo dva puta zaredom da dođe do promocije, čime je posle 38 godina uveo „Kanarince“ u Seriju A.
Beta/AP
Posle četiri uspešne godine u Modeni italijanski stručnjak otišao je u Brešu, gde je u to vreme još uvek igrao Roberto Bađo.U Breši nije bio toliko uspešan kao u Modeni, pa je posle nepune dve sezone otpušten, a Breša je u sezoni 2004/2005 bez Bađa ispala iz lige.

De Bjazi tada preuzima Torino i još jednom uspeva da se domogne višeg ranga, pošto je sa „Bikovima“ u sezoni 2005-2006 uspeo da se plasira u Seriju A. Dve godine kasnije prvi put dobija angažman van Italije, kada preuzima španski Levante. Klub iz Valansije bio je u finansijskim problemima, De Bjazi je ostao bez najboljih igrača u januarskom prelaznom roku i Levante je sezonu završio sa samo 26 bodova. Uprkos tome u Španiji ostavio odličan utisak, a list „As“ ga je čak proglasio za najboljeg trenera prvenstva, pohvalivši tom prilikom disciplinovanost njegove ekipe, iako je ona primila najviše golova u prvenstvu.

Na čelo Albanije je došao posle još jednog kratkog boravka u Torinu, te sezone na čelu Udinezea. De Bjazi je odlično počeo kvalifikacioni ciklus za Evropsko prvenstvo 2012. U prva tri kola Albanija je ostala neporažena, iz prvih pet je izašla sa osam bodova, ali je od marta do oktobra 2011. ostala bez bodova. U tom periodu su uspeli da izgube čak i od nejakog Luksemburga, pa su na tabeli grupe D bili pretposlednji, ispred Luksemburga, a iza Belorusije, Ruminije, BiH i Francuske.
Beta/AP
Očajna forma Albanije u drugoj polovini kvalifikacija za EURO nije pokolebala De Bjazija, pa je pred kvalifikacije za Mundijal u Brazilu bombastično najavljivao drugo mesto u grupi i prvi nastup Albanije na svetskoj smotri. Čak je i žreb poslužio, u grupi E nije bilo jasnih favorita ni fudbalskih velesila, ali opet su “Orlovi” igrali po istom šablonu. Počeli sukvalifikacije pobedom i to sa 3:1 protiv Kipra, ali posle toga su usledili porazi od Švajcarske i Islanda. Albanci su loše završili kvalifikacije, u poslednja četiri meča osvojili su samo bod. Zanimljivo je da je u porazima od Švajcarske, u oba meča mrežu Albanije tresao Džerdan Šaćiri.

Ipak, italjijanski stručnjak verovatno je najavljivao uspeh u Brazilu jer se nadao da će neki od fudbalera albanskog porekla zaigrati za njegov tim. On je uspeo da nagovori samo nekoliko igrača među kojima je Miđen Baša, defanzivnog vezni fudbaler Torina, koji je igrao za mlađe selekcije Švajcarske. Takođe, u nacionalni tim su se tek po De Bjazijevom dolasku odazvali golman Lacija Etrit Beriša, ofanzivni vezista Paderborna Alban Meha, kao i vezisti Ciriha i Araua Burem Kukelji i Mirgim Brahimi. Najbolji albanski fudbaleri igrali su za druge selekcije, a da De Bjazi nije imao adekvatnu podršku Saveza, svedoči i izjava Granita Džake da je imao želju da nastupa za Albaniju, ali da ga prosto niko iz fudbalskog saveza nije kontaktirao. Džemaili, Šaćiri, Džaka i Mehmedi su već igrali za Švajcarsku, ali se fudbalski savez Albanije istakao ni kasnije, pa ni Škodran Mustafi kasnije nije zaigrao za Albaniju.

Italijanski trener je izgleda na kraju kvalifikacija za Svetsko prvenstvo izgubio poverenje u čelne ljude FS, pa je sam probao da pregovara sa Albedinom Januzajem, ocem Adnana Januzaja. To se na njegovu, i na nesreću Albanaca, završilo neuspešno, a De Bjazi je čak izjavio da je lakše doći do papa Franje nego do Albedina Januzaja.



Čini se da je „Orlovi“ sa De Bjazijem na čelu mogu do nekakvih rezultata samo uz čvrstu odbranu. Svi timovi sa kojima je imao uspeha su bili odlično ukomponovani pozadi, a često su se mučili sa postizanjem golova. Pogotovo je bio defanzivno uspešan u nižim rangovima italijanskog fudbala – Modena je sezoni 2000/2001 imala najbolju odbranu u Seriji C, a u sledećoj sezoni drugu najbolju odbranu u Seriji B. Dok je bio na čelu Torina „Bikovi“ su primili najmanje golova u Seriji B. Torino je odličnu formu u defanzivi preneoi u Seriju A, pa je u sezoni 2006/2007 imoi devetu najbolju odbranu u ligi, iako je za dlaku izbegao ispadanje iz lige.

Sa druge strane njegove timove često muči neefikasnost, pa je tako Torino te sezone postigao samo 27 golova na 38 utakmica i imao ubedljivo najgori napad u Seriji A, dok je Modena u sezoni kada ih je Di Bjazi vodio u Seriji A postigla tek tri gola više. U prvoj sezoni u kojoj je trenirao Brešu, Italijanu je najviše bodova i golova donosio Roberto Bađo.Već sledeće, kada je legendarni napadač završio karijeru, golova je bilo mnogo manje i Di Bjazi je dobio otkaz.

On trenutno u svom timu nema vrhunskog napadača koji bi mu pomogao da ostvari zapaženiji ofanzivni učinak, a put kojim „Orlovi“ moraju ići ne bi li ostvarili zapažen rezultat video se u prvom kolu. Portugal je savladan jednim postignutim golom i odličnom igrom u odbrani i verovatno će konačni učinak više zavisiti od toga koliko će puta Etrit Beriša sačuvati svoju, nego koliko će puta napadači ‘crveno-crnih’ zatresti mrežu protivničkog tima.

Albanija je treći put zaredom otkako je De Bjazi na čelu reprezentacije kvalifikacije počela dobro, ali ostaje pitanje da li je pobeda nad Portugalom samo dobro veče ili će Albanci u ovim kvalifikacijama zaista biti konkurentni.

Ime i prezime:Đani De Bjazi
Datum rođenja:16.6.1956.
Nacionalnost:Italijan
Igračka karijera:Trevizo, Inter, Ređiana, Peskara, Breša, Palermo, Vičenca, Trevizo, Basano
Trenerska karijera:Vasteze, Karpi, Kosenza, SPAL, Modena, Breša, Torino, Levante, Udineze, Albanija

Taktika – odbrani se, pa trči u kontru

Poput svojih kolega iz jermenske reprezentacije, fudbaleri Albanije u kvalifikacijama za EURO 2016 igraće poprilično defanzivno. To je pokazala i prva utakmica u grupi, na kojoj su, i pored minimalne pobede, šutnuli samo dva puta ka golu Portugala.

Videli smo da je od 2011. selektor Đani De Bjazi, a baš kao i Bernar Šalon o kom smo pisali u prethodnom tekstu, on voli da rotira igrače u timu. Za tri godine koliko je selektor formirao poseban, defanzivni sistem koji se dobije „prelivanjem“ iz jedne u drugu formaciju, a odlično se prilagođava jačim protivnicima (Portugal, Srbija...).

Ono što je karakteristično za ovu selekciju jeste veliki broj faulova, pa ih je u prvih 15 minuta meča sa Danskom bilo više od pet. I kada ne prave faulove igraju na ivici, pa se može reći da pošteno ‘prebiju’ svakog protivnika.

De Bjazijeva osnovna formacija jeste 4-3-3, na koju je prešao u poslednjih nekoliko meseci, pošto je na teren obično izvodio najpoznatiju 4-4-2. Nova formacija zavisiće od selekcije sa kojom igraju i često će biti modifikovana, pa će ponovo funkcija „dodatnih“ napadača biti veoma važna. Primarna opcija grafički više liči na 4-5-1, ali su bočni igrači više okrenuti napadu, nego skupljanju u veznu liniju (prva slika, teren levo).

Odbranu će predvoditi najveća zvezda Ljorik Cana, uz koga uvek igraju još trojica igrača. Italijanski stručnjak u slučaju odbrambene linije nikada ne pravi izuzetke i igra sa četvoricom pozadi. To su, pored štopera Lacija, najčešće Elseid Hisaj, Mergim Mavraj i Ansi Agoli.
Jedan deo takozvanog obrasca taktike bazirane na kontrama i polukontrama jesu napadi po bokovima, na čemu i De Bjazi insistira. Bekovi Hisaj i Agoli pored zadataka u svojoj trećini, imaće i one u napadu (vidi strelice).

Postoji nekoliko verzija formacije sa trojicom igrača u srednjoj liniji – jedan zadnji vezni i dva isturenija, dva zadnja vezna i jedan istureni, trojica u liniji...Albance ćemo najčešće gledati da biraju drugi način, gde će ispred odbrane biti iskusni vezista Ciriha Burim Kukelji. Kukeljijeva osnovna fuknkcija jeste da obezbeđuje prostor ispred zadnje četvorke i bude potpora isturenijima Tauljantu Džaki i Amiru Abrašiju.

Taulant, stariji brat Granita Džake prošao je sve selekcije Švajcarske, ali je odlučio da igra za Albaniju i dobio novu ulogu, pošto je po opisu posla defanzivac. Iako su Abraši i Džaka istureniji, ne očekuje se da budu mnogo ofanzivniji od Kukeljija, već će više pažnje posvetiti odbrani svog gola, a napadačima pomagati kada se otvori dovoljno prostora. Zato smo na obe grafike osenčili prostor u kom će provoditi najviše vremena.

Bočne delove trebalo bi da čine Odise Roši ili Emiljano Vilja (dele minutažu) i Emir Ljenjani, koji je sa beka prekomandovan napred i ustalio se uz levu aut liniju. Upravo je Ljenjani bio pun pogodak De Bjazija jer je jedan od najboljih pojedinaca u timu, baš kao i Andi Ljilja koji je uskočio protiv Danske. Bekim Baljaj je golom protiv Portugala verovatno osigurao mesto u prvih 11, a zajedno sa saigračima u napadu će tražiti realizaciju iz kontri i polukontri.

Spomenuti dvojac (ili trio) koji igra po bokovima u osnovnoj formaciji stoji dosta široko, ali postoje i slučajevi kada su bliži sredini terena, a tu dolazimo „plana B“ (prva slika, teren desno). De Bjazi se za prikazanu postavku odlučuje protiv ekipa koje imaju moćan vezni red i koje su brojnije u tom delu terena.

Upravo je to primer gorenavedenog „prelivanja“ iz jedne u drugu formaciju – Džaka i Abraši se povlače u liniju sa Kukeljijem (ne pravu liniju jer ona u fudbalu ne postoji), Lenjani i Roši staju na njihovo mesto i tada dobijamo 4-5-1, ili još preciznije 4-3-2-1. Na terenu desno sa dva prazna kružića označene su pozicije koje zauzimaju u kasnijim fazama napada.

Međutim, sve to nekako pada u vodu ukoliko Albanija povede. Tada oni prelaze u potpunu defanzivu, pa se dešava da imaju po devet odbrambenih igrača (samo Baljaj u napadu). To postižu nabijanjem u sredinu, tako da fizički nije moguće proći do opasne zone. Takođe, to prouzrokuje da šest članova tima ne učestvuje u napadima, već samo služi odbrani svog gola.

Iako bi u osnovi predstavljena dva sistema trebalo da dominiraju, neće biti iznenađenje ukoliko se selektor Albanije vrati na formaciju sa dva klasična špica i četiri vezna igrača (Prva slika, beli teren u uglu).

Ono što bi reprezentaciji Srbije moglo da donese uspeha u međusobnom duelu jesu napadi po bokovima, u kojima bi Kolarov i Ivanović kao bekovi, mogli da budu prevaga. Sa druge strane, Bane i Kolarov moraće da budu mnogo oprezni jer su krila albanskog tima poprilično brza, tehnički odlično potkovana i mogu u trenutku da pobegnu. To su nekoliko puta pokazala u duelu sa Danskom,

Konstantan pritisak i teranje Albanaca na skupljanje u sredini verovatno bi rezultovao padom koncentracije i pukotinom između linija, koju bi mogli da iskoriste pre svih Dušan Tadić, Lazar Marković i Zoran Tošić svojim individualnim kvalitetom.



Taj prostor nalazi se iza Kukeljija i osečnen je radi lakšeg razumevanja. Predstavlja najopasniji reon po svakog protivnika i najčešće želite da loptu dobijete baš tu. Ono što smo iz prve dve utakmice Albanije primetili jeste da tog prostora fizički nema zbog velike koncentracije fudbalera, pa će našit veznjaci morati dobrano da se pomuče dag a pronađu.

Ako želi da pripreti Beriši iz prekida, Srbija će morati da nađe rešenja za dva problema – golmana Albanije i postavku igrača. Beriša voli da izleđe, a protiv Danske u subotu uspeo je da pokupi svaku visoku loptu u svojoj blizici. Albanci se prilikom kornera ne odlučuju za zonu, već svako striktno čuva svog igrača, osim dvojice koji stoje na prvoj stativi i petercu.

Naši reprezentativci morali bi da paze prilikom kornera gostiju, jer za razliku od selektora Jermenije Šalona, De Bjazi voli da pošalje petoricu u protivnički šesnaesterac. Neposredno pre ubacivanja oni formiraju nešto nalik na petočlani niz, gde trojica kreću ka prvoj, a dvojica ka drugoj stativi (slika dva, gore desno).

Defanzivni i ofanzivni skraćeni korner takođe su predstavljeni na grafici uz koju ide i posebna legenda. Kod defanzivnih prekida uočljiv je veliki broj albanskih fudbalera u kaznenom prostoru, pa neretko svih 11 bude u svojih 30 metara.

Sastav Albanije:
Golmani: Etrit Beriša (Lacio), Orges Šehi (Skenderbeg), Alban Hodža (Partizani Tirana)

Odbrana: Ljorik Cana (Lacio), Elseid Hisaj (Empoli), Emir Ljenjani (Sent Galen), Tauljant Džaka (Bazel), Debatik Curi (Tirana), Amir Rahmani (Partizani Tirana), Andi Ljilja (Pas Janjina), Mergim Mavraj (Keln), Ansi Agoli (Karabag)

Sredina: Egis Kače (PAOK), Alban Meha (Paderbon), Amir Abraši (Grashoper), Ervin Bulku (Tirana), Burim Kukelji (Cirih), Emiljano Vilja (Partizani Tirana), Valdet Rama (Minhen 1860), Herolind Šalja (Od Grenland), Odis Roši (FSV Frankfurt)

Napad: Bekim Baljaj (Slavija Prag), Škelzen Gaši (Bazel), Sokol Cikaleši (Split), Hamdi Salihi (Hapoel Akra), Armando Vajuši (Liteks), Edmond Kaplani (FSV Frankfurt)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

69 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: