Neodoljiva privlačnost renesansne Firence

Čak i oni koje ne zanima povijest, s poviješću se moraju susresti posjete li Firencu. Svaki djelić toga grada bremenit je poviješću i priča svoju priču o velikim umjetnicima i utjecajnim plemićima, političkim intrigama i nesmiljenim borbama za moć i prestiž. Ovdje ćete čuti priču o uglednoj obitelji Medici, o tome kako su vladali u krvi, a istodobno podupirali umjetnike, kako su osnovali prve banke i kamatama uvećali svoj imetak. U Firenci ćete svakako osjetiti uzvišenost hodajući kamenim ulicama kojima su prije nekoliko stoljeća kročili veliki Dante, Leonardo, Michelangelo, Donatello, Boccaccio, Galileo Galilei. Doživljaj kvari jedino to što je morate dijeliti sa stotinama drugih ljudi koji se poput vas tiskaju drevnim firentinskim uličicama, zastajkujući ispred svakoga važnog spomenika, fotografirajući i snimajući sve oko sebe. Jer, grad na obalama rijeke Arno godišnje privuče više od milijun turista, pa je središtem grada nemoguće proći a da se ne probijate kroza zbijene redove revnih turista.

Prepoznatljivom panoramom grada, koju ćete najbolje doživjeti popnete li se na Piazzale Michelangelo, dominira 153 metara duga katedrala Santa Maria del Fiore, koju Firentinci zovu Duomo, i njezina impresivna kupola. Gradnja katedrale počela je krajem 13. st. te je potrajala 170 godina. Projektirao ju je Arnolfo di Cambio, koji je gradio i druge važne firentinske građevine – crkvu Santa Croce i Palazzo Vecchio. Rascvjetalo i bogato ukrašeno pročelje od bijelog, zelenog i ružičastog mramora potpuno je dovršena tek u 19. stoljeću. S kupolom, Giottovim tornjem i krstionicom, Duomo je remek-djelo renesansnoga graditeljstva. Kupolu je osmislio genijalni graditelj Brunelleschi, počevši je graditi 1420., a dovršio ju je 16 godina poslije. Kažu da je u kupolu, čiji je unutarnji promjer 41,5 m, ugrađeno 27.000 tona građevinskog materijala, od čega četiri milijuna cigli. Kako bi tako golemu konstrukciju održao bez vanjskih potpornja, Brunelleschi je izumio novu tehniku gradnje. Kupolu čini dvostruka ljuska: lakša, vanjska štiti unutarnju, a učvršćuje ih splet rebara. Unutrašnjost kupole krasi golema freska “Posljednjega suda” Giorgia Vasarija i Federica Zuccarija.

Ulaz u Duomo je besplatan, a za osam eura možete se i popeti na kupolu, dok će vas još šest eura stajati penjanje uza 414 stuba prelijepa Giottova tornja i pogled na Firencu “iz zraka”. Nasuprot Duomu je krstionica sv. Ivana, izgrađena između 11. i 12. st. Njezina troja vrata, a osobito istočna koja je Michelangelo nazvao “Rajskim vratima”, zadivit će vas svojom ljepotom.

Oko katedrale život buja. Turisti, prodavači suvenira, trgovine, restorančići, sladoledarnice, mali električni autobusi koji se lako probijaju kroz središte grada te kao nova turistička atrakcija kočije s upregnutim konjima – na radost gostiju i glasno negodovanje trgovaca kojima posao kvari smrad balege. Piazza della Signoria, nekad glavno političko središte nekadašnje Firentinske Republike, danas je okupljalište turista iz cijelog svijeta.

Na trgu se nalazi gradska vijećnica Palazzo Vecchio iz 13. st., palača građena od smećkastoga kamena u obliku tvrđave. Ispred nje je kip nadvojvode Cosima Medicija, Neptunova fontana te Loggia dei Lanzi, u kojoj su smještene mnoge skulpture, primjerice, “Otmica Sabinjanki”. Oni koji ne uspiju dočekati dugački red za kupnju ulaznice za Galleriju dell’Accademia, gdje se čuva original Michelangelova Davida, ispred palače Vecchio mogu razgledati njegovu vjernu kopiju. Na trgu je i znamenita Galleria degli Uffizi, jedan od najstarijih i najpoznatijih muzeja na svijetu u kojemu se čuvaju najpoznatija djela talijanskih renesansnih umjetnika – Botticellijevo “Rođenje Venere”, ali i slike Giotta, Leonarda da Vincija, Michelangela, Rafaela, Tiziana, Caravaggia. Iz Uffizija je Napoleon kao ratni plijen uzeo slavnu Mona Lisu te je držao u svojoj spavaćoj sobi sve dok nije smještena u Louvre. U zgradi muzeja trebali su biti uredi (uffizio) sudaca, no ubrzo su se ondje počela čuvati umjetnička blaga obitelji Medici. Iz Uffizija vodi Corridoio Vasariano, prolaz prema palači Pitti, drugoj rezidenciji Medicija. Ono što je Uffizi za slikarstvo, Nacionalni je muzej Il Bargello za skulpture. Muzej je smješten u zgradi iz 1255., jednoj od najstarijih zgrada u Firenci, a u njemu se čuvaju djela Brunelleschija, Michelangela, Cellinija, Donatella...

Poklonici velikoga pjesnika Dantea ne propuštaju posjetiti njegovu rodnu kuću i obližnju kapelicu u kojoj se divio svojoj Beatrice. Na malenom su trgu ispred Danteove kuće njegovi poklonici prepoznali Danteov lik u šarama kamene ulične ploče. Turiste ondje dočekuje i Danteov obožavatelj koji zna napamet cijelu “Božanstvenu komediju”. Okrenite bilo koju stranicu u knjizi, recite mu nekoliko prvih riječi i taj će ljubitelj Dantea odrecitirati cijelo poglavlje. Od 11 firentinskih mostova najslikovitiji je i najstariji most Ponte Vecchio ili stari most, jedini koji je ostao pošteđen u nacističkom bombardiranju. Na mostu su u 14. stoljeću izgrađene, a poslije dograđivane, slikovite kućice u kojima su danas zlatarnice i draguljarnice.

Nakit koji se ondje izrađuje vrhunski je umjetnički i obrtnički oblikovan te je na velikoj cijeni. Navodno je baš na tome mostu nastao i pojam bankrota. U renesansno doba trgovcu koji bi zapao u dugove vojnici bi razbili klupu na kojoj je prodavao robu (bancorotto ili razbijena klupa). No, most privlači i zaljubljene, koji svoja imena i ljubavne zavjete zaključavaju lokotima na ogradama i sigurnosnim lancima uz cestu, a ključ bacaju u rijeku Arno. Na južnoj strani rijeke Arno naići ćete na palaču Pitti, izgrađenu u 15. stoljeću.

Tu veličanstvenu palaču podigla je obitelj Pitti, nastojeći se suprotstaviti obitelji Medici. No, oni su je kupili, proširili i pretvorili u svoju rezidenciju. Za svoje su uživanje uredili i prekrasne vrtove Boboli s drvoredima, skulpturama i fontanama. Palača ima 140 prostorija, pa su u njoj smješteni mnogi muzeji i galerije, među kojima i Muzej porculana, Muzej kočija, Muzej srebra i drugi.

Tu su još i crkva Santa Croce, u kojoj su grobnice Michelangela i Galilea, Giottove freske te stara škola za preradu kože, zatim bazilika Santa Maria Novella, poznata po kapelicama te gotičkim i ranorenesansnim freskama, bazilika San Lorenzo s kapelicom obitelji Medici, Donatellovom propovjedaonicom i Michelangelovim stubama... Ni nekoliko dana neće biti dovoljno za razgledavanje svih znamenitosti toga grada umjetnosti, a bilo bi dobro odvojiti i malo vremena za posjet pitomim toskanskim brežuljcima koji će vam otkriti zašto baš u Toskani mnoge poznate osobe kupuju vile za odmor.

Korisne informacije
Glavne su trgovačke ulice u Firenci na potezu od katedrale prema mostu Ponte Vecchio, u kojima se nižu butici vrhunskih dizajnera, ali i prodavaonice pristupačnijih marki. Firenca je poznata po tradicionalnoj izradi predmeta od kože, pa se na štandovima otvorenih tržnica može naći najviše kožnih predmeta i, dakako, suvenira. Cijene su na tržnicama povoljnije, a možete se i cjenkati. Glavna je tržnica Mercato Centrale u blizini bazilike San Lorenzo, dok je na Mercato Nuovo mamac turistima i fontana s brončanim kipom divlje svinje, Il Porcellino. Prema tradiciji, u veprove se čeljusti stavlja novčić za sreću i protrlja joj se njuška što jamči povratak u Firencu.

Ne propustite
U Firenci, kao i svuda u Italiji, dobro se jede. Na svakom koraku mali su restorani u kojima možete pojesti pizzu po cijeni od tri do sedam eura. Udaljite li se malo od centra grada koji opsjedaju turisti, cijene će biti niže, a hrana bolja. U Firenci valja kušati i jednostavna jela kao što su focaccia, bruschetti, lasagne i tjesteninu s različitim umacima te za Firencu specifično jelo “Bistecca alla Fiorentina” ili firentinski odrezak. Odličan je, iako prilično skup, i sladoled koji se pripravlja u svim mogućim okusima.

Firentinci obrok završavaju suhim kolačem s orašastim plodovima Panforte. Ipak, mnogima je najobičniji kruh najneobičnije iznenađenje, jer je posve neslan. I tako tipično firentinski, i neslani kruh ima svoju povijesnu priču. Moćnici iz obitelji Medici u svojoj su pohlepi nametnuli velik porez na sol, koja je tada bila rijetka i dragocjena. Narod se pobunio i odlučio kruh mijesiti - bez soli. Pomalo bljutav okus kruha popravit će kapljica vina chianti, najpoznatijeg vina toga kraja, koje se može kupiti u brojnim vinarijama u gradu.