Bojan Đorđev je primetio da je ovaj tekst pre svega poziv na proučavanje "izvedbe kao konstitutivnog činioca teatra, ali sve više ili sve očiglednije, važnog činioca društva u kome živimo".
"U savremenom društvu straha i nadziranja, i minimalno odstupanje od izvedbe svakodnevne socijalne koreografije javnih prostora percipira se kao teroristički čin. Hotel, ulica, metro, aerodrom, transformisani su u poligone za paniku, a naizgled neutralna pozicija prolaznika je ukinuta i on je prisiljen da postane voajer, talac, saučesnik, svedok", objasnio je reditelj.
On je ocenio da su tekstovi kao "Pismo Hajneru M", u kojima na prvi pogled nema dijaloga, upravo o i u dijalogu, koji publika ne sluša već u njemu učestvuje.
"Monolozi su jasno usmereni izvan omeđenog prostora scene, nedvosmisleno idu ka publici, razgovaraju s njom, ne dozvoljavaju da se publika 'zaleži' u komfornom prostoru mraka i voajerizma", naglasio je Đorđev.
U predstavi igraju
Boban Goran, Danijel Ljuboja i Frano Mašković, a tekstove čitaju
Anja Suša, Ivica Buljan, Jasna Žmak, Željko Začek i Ferčec.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare