"Neizvesnost stvara utisak antisrpske klime"

On je takođe naveo da takva situacija pogoduje neizvesnosti zbog mogućih političkih promena.

"Teško je govoriti o nekoj antisrpskoj klimi u Hrvatskoj. Uvek u razdobljima duboke ekonomske krize ima više nacionalizma, nego li u razdobljima privrednog rasta", rekao je Đenero u izjavi Tanjugu.

Hrvatskoj, kako dodaje, verovatno predstoji smena vlasti na sledećim izborima.

"A utisak nekakve zaoštrene antisrpske klime stvara se zbog neizvesnosti koje takva smena donosi", smatra on.

Najveća srpska stranka u Hrvatskoj, kako navodi, čvrsto se vezala uz trenutnu administraciju, iako u ovom mandatu ni po čemu nije napredovala manjinska zaštita u Hrvatskoj, i posve prekinula komunikaciju s drugim blokom, koji će verovatno osvojiti vlast na idućim izborima.

"Time je interes srpske zajednice u Hrvatskoj do neke mere ugrožen, zbog ideoloških prioriteta političke elite Srba u Hrvatskoj", ocenjuje on.

Kada je reč o proslavi 20. godišnjice Oluje, Đenero smatra da Hrvatska i Srbija očito nisu raščcistile temeljne pojmove, a da je zapravo vrlo malo potrebno da bi se postiglo međusobno razumevanje.

"Hrvatska propušta da izrazi pijetet prema civilnim žrtvama Oluje, pretežno hrvatskim Srbima, propustila je da zaustavi pljačku, palež, ali i maltretiranje i ubijanje civila koji nisu izbegli pred vojnom operacijom", navodi on i dodaje da je sistematski uništavana imovina i spaljivane kuće kako bi se otežao povratak.

Sa druge strane, Srbija, tvrdi Đenero, zanemaruje da je Oluja bila, kako navodi, "legitimna oslobodilačka akcija kojom je srušen kvislinški protivdemokratski režim i sprečeno ponavljanje zločina u Bihaću, kakav se dogodio u Srebrenici".

On takođe smatra da glavni problem krajeva "oslobođenih" Olujom nije različita interpretacija te vojne akcije na srpskoj i hrvatskoj strani, nego demografska i ekonomska devastiranost tog područja.

Na tim područjima danas, kako ukazuje, živi samo polovina predratnog stanovništva, Srbi su samo nešto više pogođeni tom demografskom devastacijom nego Hrvati, a radnih mesta je samo četvrtina predratnih.

Problem je, kako objašnjava, što nema sistematske politike razvoja, a tamo gde je ona na lokalnom nivou uspostavljena, odnosi među hrvatskim i srpskim stanovništvom su harmonični, kao na primer u Udbini.

Govoreći o organizovanju vojne parade povodom 20. godišnjice Oluje, Đenero ocenjuje da je reč o "izrazito nezreloj političkoj odluci premijera Zorana Milanovića i njegove vlade", te da nije jasno kakvu bi poruku vojna parada trebalo da pošalje.

"Diplomatija Srbije dobro je iskoristila priliku i izjavama ministra Dačića stvorila utisak kao da SAD i države NATO saveza izbegavaju Milanovićevu paradu zbog te pretnje, a ne zbog političkog interesa i poruke Zagrebu da se na ovaj način ne sme 'solirati', kad si član ozbiljne vojno-beznednosne organizacije", ističe Đenero.

Prema njegovim rečima, Hrvatska je svojom jedinom dosadašnjom paradom u maju 1995. godine - neposredno nakon operacije Bljesak, a pred Oluju - slala poruku Srbiji i, kako kaže, "okupacijskim vlastima na okupiranoj teritoriji Hrvatske".

Tadašnje pokazivanje vojne moći moglo je da deluje kao najava ratne operacije, ali i kao odvraćanje od rata i podsticanje druge strane da prihvati mirno rešenje, smatra on.

S druge strane, veruje Đenero, vojnom paradom u Beogradu povodom 70. godišnjice oslobođenja "Srbija je Evropskoj uniji i NATO savezu poručivala da ima alternativu evropeizaciji i evroatlantskom povezivanju".

Takođe, poruka vojne parade u Moskvi povodom 70. godišnjice od kraja Drugog svetskog rata, bila je, kako kaže, isto tako jasna: upućena rubnim zemljama NATO saveza, Baltičkim republikama i Poljskoj, i njihova rukovodstva su je vrlo su dobro razumela.

Hrvatska je, smatra on, rubna država NATO saveza, ali nije na liniji opasnosti od ruskog udara na NATO, i svaka njena vojna poruka iščitava se u kontekstu članstva u NATO.

"NATO savezu nije u interesu da šalje zemljama Balkana, a posebno ne Srbiji, bilo kakvu poruku koja bi homogenizovala proruske snage, nego pre svega ignorisati te političke opcije, a osnaživati one demokratske, proevropske i evroatlantske", kaže on.

Svojom vojnom avanturom premijer Milanović, koji očigledno ne razume značenje članstva u Severnoatlantskom savezu, iskočio je iz interesa NATO i ostao izolovan, zaključio je Đenero.