Nema lustracije u ex-YU republikama

U Srbiji, BiH i Hrvatskoj izostala je lustracija iz različitih razloga, zaključak je učesnika skupa o lustraciji.

Iako je Skupština Srbije u junu 2003. usvojila zakon o lustraciji, još uvek nisu imenovani svi članovi komisije koja bi utvrđivala kršenje ljudskih prava, tako da ona ni do danas nije počela rad. Međutim, učesnici konferencije "Prošlost i sadašnjost: posledice po demokratiju", koja je deo projekta "Lustracija na Zapadnom Balkanu", navode da slična iskustva imaju i zemlje u regionu.

Zakon o lustraciji, između ostalog, predviđa da oni za koje se utvrdi da su kršili ljudska prava na funkcijama na kojima su bili, narednih pet godina ne mogu da obavljaju javne funkcije. Direktor Beogradskog centra za ljudska prava Vojin Dimitrijević smatra da taj zakon neće zaživeti: "Bojim se da je, zbog velikog protivljenja i velike mere iskrivljavanja tumačenja da je to nekakva osveta, uglavnom neće proći. Uglavnom će druge verzije savladavanja prošlosti biti aktuelnije, a to je kažnjavanje ljudi za krivična dela, dela za koja se ne može sporiti da su bila krivična dela kada su izvršena, po zakonu te države", rekao je Dimitrijević.

U Albaniji je od ’91. do ’95. godine bilo više suđenja bivšim komunističkim funkcionerima, krajem 95. usvojen je zakon o lustraciji, a u pripremi je novi zakon. Bosna i Hercegovina i Hrvatska, međutim, nemaju zakon o lustraciji. Profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Dino Abazović kaže da se tim poslom u BiH bavi samo međunarodna uprava: "Proces desirtifikacije, odnosno sertifikacije policajaca u cijeloj BiH, u oba entiteta, kao i sadašnje aktivnosti u reformi pravosuđa, gdje svaki tužilac i sudija prolazi kroz posebnu proceduru reapliciranja za svoju poziciju, sve to možemo staviti u kontekst nečega što bi moglo biti neka vrsta lustracije. U BiH to se dešava isključivo zahvaljujući volji i moći međunarodne zajednice, nikako zahvaljujući domaćim političkim snagama", rekao je Abazović.

U Hrvatskoj je sprovedena jedna vrsta javne diskvalifikacije, uglavnomkroz medije, objašnjava profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu Žarko Puhovski. "U nekim situacijama se radilo o ideologiji, ali se gotovo uvjek radilo o etničko podrijetlu ljudi, tako da smo mi zapravo imali jednu vrst medijskog etničkog čišćenja, umjesto lustracije, koja bi ipak pretpostavljala jedan formalizirani pristup, u kome se radi po nekim moralnim i pravnim načelima. Od toga u Hrvatskoj ničega nije bilo", rekao je Puhovski.

Učesnici konferencije uglavnom se slažu da nije moguć jedinstven model lustracije za zemlje Zapadnog Balkana. Oni postavljaju pitanje da li su u regionu zaista uspostavljene demokratske strukture i ističu da je neophodno otvaranje tajnih dosijea kako bi se utvrdili odgovorni za teška kršenja ljudskih prava.