Hrvatski pacijent

U četvrtak je umrla Silva Pavošević, medicinska sestra iz Valpova čiju smo borbu za život pratili kako već u posljednje vrijeme pratimo takve priče, novinske reality programe između sportskih stranica i kretenskih kronika bračnog para Gotovac. Priča o Silvi Pavošević nije imala happy end: nije bilo vremena za velike koncerte, nije bilo vremena da velike korporacije ustupe jedan telefonski broj za sakupljanje priloga, nije bilo bogatog donatora da se na kraju priče uslika pokraj izliječene i nasmiješene Silve.

Na svom putu u vedri, šareni kapitalizam doputovali smo, eto, u zemlju u kojoj bolestan čovjek umjesto doktora posjećuje novinare, a lijek - umjesto u apoteci - nabavlja na velikim humanitarnim koncertima.

Silva Pavošević bolovala je od teškog karcinoma kože i jedina joj je šansa bila terapija interferonom, skupim lijekom čija mjesečna doza košta dvije hiljade eura. Interferon, naravno, nije na listi lijekova koje država plaća svojim bolesnim građanima. Da bi se dobio, trebaju molbe, zahtjevi, komisije, ovjere, pečati i potpisi. Sesra Silva nije imala vremena, pa je uz pomoć kolega prikupila novac za barem još jedan mjesec, ali doktor joj je uskratio ovjeru recepta, rekavši da joj ionako nema spasa, i da bi joj jednako pomogao i kupus, koji je dvije hiljade puta jeftiniji od interferona. Onda joj se u srijedu stanje pogoršalo i završila je u bolnici. Onda je, drugog dana, Silva Pavošević tiho izdahnula.

Dok je sestra Silva u bolnici umirala čekajući odluku Povjerenstva za lijekove, ministar zdravstva Darko Milinović pozirao je novinarima na Hvaru, gdje je proveo dva dana na luksuznoj jahti Tukan, istoj onoj kojom je, kažu, general Ante Gotovina onomad pobjegao iz zemlje. Gol do pasa, raspoložen za šalu, ministar se hvalio kako je dvodnevni najam jahte platio iz svog džepa, jer "on je Ličanin, a Ličani nisu škrti". Najam jahte Tukan je skup, jer - kako kaže ministar raspoložen za šalu - "u nju je vjerojatno uključena i ekskluziva, pošto je njom bježao Ante Gotovina". Dvodnevni najam luksuzne jahte Tukan košta dvije hiljade eura.

Dva dana dokonog sunčanja na kuverti luksuzne jahte Tukan vrijede, eto, koliko mjesec dana života Silve Pavošević.

I da je s dvije hiljade eura što su prikupili prijatelji zakupila jahtu Tukan, mogla je sestra Silva posljednja dva dana, umjesto da čeka mišljenje povjerenstva ili ovjeru recepta, provesti krstareći oko Hvara. Luksuzna jahta Tukan ima natkrivenu palubu koja štiti od sunca i raka kože. Zato je - to je valjda pouka ove priče - bolje platiti luksuznu jahtu nego poslije plaćati doktore.

Mogla je i Silva pobjeći iz zemlje u kojoj ministar zdravlja ima novca za preseravanje, a bolesni nemaju, doslovno, ni za lijek. Da se život drugačije posložio, mogla je i ona završiti u Haagu, pa da joj država plaća i advokate i doktore. Ne bi medicinska sestra Silva Pavošević - da je ovu državu ičim zadužila, umjesto što je život provela pomažući bolesnima - čekala ovjeru recepta, niti bi povjerenstvo za lijekove vijećalo treba li slati interferon u Haag.

Koji dan prije nego što će isploviti prema Hvaru, ministar Milinović ljetovao je na Viru i tamo dao intervju za novine. Nije spominjao Silvu Pavošević. Govorio je o onima što napadaju njegove reforme kao amerikanizaciju zdravstvenog sustava, u kojemu će liječničku pomoć imati samo bogati, a jedan dan u bolnici koštati kao dnevni najam luksuzne jahte. Govorio je ministar kako se moramo osloboditi razmišljanja iz prošlih vremena. "Prestanimo komunistički razmišljati o poduzetništvu!", gotovo se naljutio ministar Milinović. "Kapital ne poznaje sentiment", rekao je na kraju, pa se laganim korakom ukrcao na luksuznu jahtu Tukan.

Kapital, dakako, ne poznaje sentiment. Nitko to ne zna bolje od Darka Milinovića. Iako je ministar u vladi koja - kako je to onomad u Gospiću zavapio - "mora Anti Gotovini pružiti svu moguću pomoć", nije zadarski Tankerkomerc, vlasnik luksuzne jahte kojom je bježao zadarski heroj, imao ni popusta ni sentimenta: hiljadu eura na dan, gospodine ministre, kako drugima, tako i vama, jednaka je cijena i medicinskoj sestri i ministru zdravstva.

Dvije hiljade eura nekome može izgledati mnogo za dva dana života. Silva Pavošević bi, recimo, s tim novcem živjela cijeli mjesec. Netko bi rekao i da se za dva dana čovjek ionako ne može mora nauživati, i da bi se jednako za dva dana nauživao u kadi, u kubiku vode, koji je dvije hiljade puta jeftiniji od najma jahte Tukan.

A medicinska sestra Silva Pavošević, da je živa, rekla bi onako kako govori narod koji "komunistički razmišlja o poduzetništvu", u državi u kojoj siromašni završavaju pod zemljom, a bogati se liječe izvan zemlje: dao dragi Bog, gospodine ministre, da vam te dvije hiljade eura nikad ne zatrebaju za lijeka!