Antonije Đurić, rođen u Sjenici, 21. januar 1929, bio je srpski novinar, književnik, istoričar i publicista. Gimnaziju je završio u Užicu.
Zbog pisanja protiv komunističkog režima, robijao je sedam godina u sremskomitrovačkom zatvoru u isto vreme kao i Stevan Moljević, koji je preminuo u zatvoru, Đuro Đurović, Vojin Andrić, Kosta Kumanudi, Dragić Joksimović, koji je takođe preminuo u zatvoru, Sava Banković i Borislav Pekić.
Posle izlaska iz zatvora, najveći deo svog radnog veka proveo je radeći kao novinar u "Ekspres politici". Bio je jedini novinar u ‘Politikinoj’ kući koji je javno iskazivao svoja pravoslavna i srpska nacionalna ubeđenja.
Po njegovoj kultnoj drami "Solunci govore", napravljen je i istoimeni televizijski film 1990. godine a on je bio scenarista filma.
Bio je član Udruženja književnika Srbije. Đurićeva dela su "Solunci govore", "Kraj Morave dolina nade", "Za čast otadžbine", "Obaveštajac kaplar Miloje", "Žene Solunci govore", "Po zapovesti Srbije", "Ravnogorci govore", "Crvena kuga" (tri toma), "Juriš u porobljenu otadžbinu" i "Toplički ustanak".
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 40
Pogledaj komentare