Aktuelno 0

09.04.2026.

18:05

Naučnici prelomili: Da li je riba koju Srbi masovno jedu zaista puna otrova?

Pangasius, iliti som, je postao ključna vrsta u akvakulturi u Vijetnamu, koja čini više od 90% onoga što se prodaje na međunarodnom tržištu. Za njega kažu da ima prisustvo otrova.

Izvor: Telegraf

Naučnici prelomili: Da li je riba koju Srbi masovno jedu zaista puna otrova?
Alexander Raths/Shutterstock

Podeli:

Oduvek je bilo poznato da je riba jedna od najzdravijih namirnica. Međutim, neka istraživanja govore o tome da ipak nisu sve tako zdrave, a konkretno su jednu izdvojili.

Puno otrova? Istina o pangasiusu i tvrdnjama koje ga prate

Pangasius se trguje u više od 100 zemalja širom sveta i jedno je od pet najkonzumiranijih vrsta riba u Sjedinjenim Državama i Evropskoj uniji, sa sve većom potražnjom u Aziji i drugim regionima zbog svoje pristupačnosti i dostupnosti kao izvor proteina.

Međutim, uz njegov uspeh, pangasius se suočava sa brojnim optužbama u vezi sa njegovom sigurnošću i održivošću. Neke tvrdnje uključuju da je pangasius "pun otrova", navodeći da je izvor kontaminacije "jako zagađena reke Mekong" iz koje on dolazi.

Ove optužbe šire različite grupe, uključujući članove evropske ribarske industrije i industrije uzgoja soma u SAD, kao i ekološke organizacije i političare. Iako se ove tvrdnje i dalje šire putem društvenih medija, one nisu imale veliki uticaj na izvoz.

Ovaj problem je pokrenuo interesantnu istragu o tome kako masovno medijsko izveštavanje može zbuniti javnost u vezi sa razlikom između opasnosti i rizika, posebno u kontekstu akvakulture. Sociolozi i toksikolozi su udružili snage kako bi istražili tvrdnje o prisustvu toksičnih jedinjenja u pangasiusu i procenili stvarni rizik koji ona predstavljaju za potrošače.

Naučnici prelomili: Da li je riba koju Srbi masovno jedu zaista puna otrova?
stockcreations/Shutterstock

Testiranje tvrdnji

U studiji objavljenoj u Reviews in Aquaculture, istraživači su analizirali različite tvrdnje o toksičnim jedinjenjima u pangasiusu. Tim je sistematski dokumentovao tvrdnje iz medija, uključujući televiziju, radio, novine, internet i društvene medije u SAD i nekoliko evropskih zemalja od 2008. do 2014. godine. Kada je bilo moguće, prikupili su podatke o nivoima pomenutih jedinjenja, kao i izvore tih tvrdnji. Takođe su ispitali evidenciju iz EU sistema za brzo upozoravanje na hranu i hranu za životinje (RASFF), koji prati restrikcionisana jedinjenja u uvezenom pangasiusu.

RASFF baza podataka pruža informacije o najgorem mogućem scenariju, jer sadrži proizvode koji nisu dozvoljeni za uvoz u Evropu. Istraživači su potom izračunali količinu fileta pangasiusa koja bi mogla biti sigurno konzumirana svakodnevno, na osnovu najviših nivoa restrikcionisanih jedinjenja prijavljenih u RASFF obaveštenjima. Ovi rezultati su upoređeni sa širim medijskim optužbama.

Naučnici prelomili: Da li je riba koju Srbi masovno jedu zaista puna otrova?
Shutterstock/Jacek Chabraszewski

Iznenađujući rezultati

Najiznenađujući rezultat bio je taj da nijedna od predloženih toksioloških opasnosti nije bila podržana stvarnim podacima o hemijskoj analizi ili nivoima unosa. Kompoundi za koje se tvrdilo da predstavljaju rizik nisu bili oni koji su prijavljeni u RASFF bazi podataka. Zapravo, čak i kada se uzmu u obzir najviši nivoi toksičnih kontaminanata ikada prijavljeni u RASFF obavestima za vijetnamski pangasius, svakodnevna konzumacija tih fileta bi i dalje bila sigurna prema toksiološkoj proceni rizika.

Istraživači su ustanovili da bi maksimalna količina fileta koja se može konzumirati bez ikakvih negativnih efekata bila između 3,5 i 167 kg dnevno za odraslu osobu od 70 kg, kada se uzmu u obzir pesticidi. Za filete koji su povučeni u poslednjih 10 godina zbog prisustva konzervansa i antibiotika, sigurna dnevna konzumacija bila bi između 0,6 i 303 kg.

Važno je napomenuti da u velikoj većini uvezenog pangasiusa nisu pronađena nikakva toksična jedinjenja. Studija je zaključila da konzumacija pangasiusa koji je dostupan na evropskom tržištu ne predstavlja nikakvu zdravstvenu opasnost za potrošače.

U budućnosti, važno je povećati razumevanje procene rizika u našem okruženju i hrani. Takođe, potrebno je učiniti naučne interpretacije rizika javno dostupnim kako bi se osiguralo da nesigurnost koju mediji stvaraju u vezi sa akvakulturom može biti suzbijena poboljšanim javnim znanjem.

Podeli:

Tagovi

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: