Izvor: B92

Tradicionalno se verovalo da je Panteon izgrađen kao hram svim bogovima. Njegovo ime potiče od grčkih reči pan, što znači "svi" i theos, što znači "bogovi". Međutim, nekoliko naučnika je nedavno sugerisalo da je umesto tradicionalnog hrama bogova, objekat izgrađen kao dinastičko svetilište, povezano sa carem Avgustom i njegovom porodicom.

Panteon je jedna od najpoznatijih rimskih znamenitosti. Skoro dva milenijuma star, ovaj simbol carske moći i čudo arhitekture još uvek izdržava test vremena.

Panteon je jedan od najbolje očuvanih spomenika iz starog Rima. Izgrađen na vrhuncu Rimskog carstva, Agripinin Panteon je korišćen za promovisanje moći i legitimiteta cara, a zgrada i danas stoji kao trajni podsetnik na carevu slavu. Takođe, to je jedna od najuticajnijih istorijskih građevina, jer mnogi arhitekti i graditelji još uvek pokušavaju da kopiraju njen izgled.

Spomenik caru i njegovoj porodici ili hram svih bogova?

Prema Kasiju Dionu, koji se uzima kao izvor, prvobitna posveta zgrade bila je Juliju Cezaru, rodonačelniku dinastije Julije-Klaudij. Cezar je bio i prvi vladar kome je rimski Senat dao božanske atribute, a njegovim stopama su krenuli i Avgust i ostali.

Ovome možemo dodati i svete asocijacije na samo mesto, pošto je Panteon sagrađen na Marsovom mestu, mestu za koje su Rimljani verovali da je mesto apoteoze (uznesenja na nebo) Romula, mitskog osnivača Rima.

Štaviše, Panteon je bio poravnat na osi sa Avgustovim mauzolejem, završenom samo nekoliko godina pre Panteona. Agripinina građevina, dakle, sugeriše savez između bogova i vladara Rima, u vreme kada se formirao novi carski kult.

Imperija u malom

U rimsko doba pristup Panteonu je bio usmeren dugim zidovima dvorišta ili predvorja ispred zgrade i nizom stepenica, sada potopljenih ispod trga. Neposredno ispred portika nalazio se luk koji se zvao Slavski luk, verovatno korišćen za procesije. Nakon prolaska kroz trijumfalni luk, posetilac bi video zgradu prekrivenu belim mermerom uvezenim iz celog carstva.

I danas, portik Panteona sadrži visoke, monolitne korintske stubove napravljene od čuvenog egipatskog granita. Pored svog kvaliteta, granit je imao i simboličku vrednost, predstavljajući najjužniju granicu ogromnog carstva. Štaviše, upotrebu egipatskog granita je monopolizirao car, što je simboliziralo njegovu ogromnu moć.

Simbolika se ovde ne zaustavlja. Stubovi su imali osnove od sitnozrnog belog pentelijskog mermera koji je došao iz Grčke, dok je za stepenice korišćen žuti numidijski mermer iz Tunisa. Imperija u malom je u potpunosti otkrivena unutar zgrade. Veliki deo unutrašnje dekoracije je restauriran, ali su ostali tragovi numidijsko žutog, frigijskog ljubičastog i lukulovog crnog mermera (oboje potiču iz Male Azije).

Čudo arhitekture

Ispod egzotičnog sjaja krije se trijumf rimskog inženjerstva. Zidovi su napravljeni od betona obloženog ciglom (opus testaceum), inovacije koja se široko koristila u velikim zgradama i infrastrukturi Rima, kao što je akvadukt. Beton je dozvolio da se iz zidova izrezuju prostori, poput udubljenja, u kojima su se nalazile statue bogova i careva.

Ali pravi sjaj Panteona otkriva se kada pogledate gore. Najveća kupola u rimskom svetu na vrhu ima „rupu“ (oculus) od 9 metara, kroz koju prirodna svetlost ulazi i izliva se na zidove kupole. Plafon i okulus nisu samo dekorativni, već i praktični jer smanjuju opterećenje kupole.

Specifičan beton koji je korišćen za kupolu bio je izuzetno lagan. Kombinacija krečnjaka i vulkanskog pepela korišćena u malteru pomogla je da se formiraju kristali koji su sprečili širenje mikroskopskih pukotina i na kraju urušavanje kupole. Sa prečnikom od 43,3 metra, kupola Panteona je i dalje najveća kupola na svetu koja ne koristi armirani beton.

Podeli:

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.