NIN, 8.juni 2000.
Pise: LjILjANA SMAJLOVIC
Ubijanje recima
Istrazivacko novinarstvo ili pisanje poternica
u albanskoj stampi: postoji li veza izmedju
zice kojom je zadavljen Petar Topoljski i
clanka koji je objavljen u listu "Dita"
Kad je pocetkom maja ove godine iz Pristine
nestao Petar Topoljski, njegovi poslodavci
u Misiji Ujedinjenih nacija na Kosovu odmah
su poceli da strahuju za njegovu sudbinu.
Dovoljan razlog za brigu bilo je to sto je
njihov dvadesetpetogodisnji vozac bio Srbin,
i sto je nestao dok je obavljao radne zadatke
u gradu u kojem je vec i poznavanje srpskog
jezika moglo biti opasno po zivot. Misija
UN pojma u tom casu nije imala da je list
"Dita", koji u Pristini izlazi na albanskom
jeziku, jos 27. aprila proglasio Petra Topoljskog
ratnim zlocincem i optuzio ga za proterivanje
Albanaca. Uz ovaj tekst, "Dita" je objavila
i sliku Topoljskog, sa podacima o njegovom
prebivalistu i mestu zaposlenja.
Funkcioneri UN saznali su za ove detalje
tek kada je, nekoliko dana kasnije, u predgradju
Pristine pronadjeno Petrovo bezivotno telo.
Zica kojom je zadavljen bila mu je jos omotana
oko vrata, a na njegovom telu patolozi su
pronasli tragove brojnih uboda nozem. Njegove
ubice nikad nisu pronadjene, ali kazu da
je licno Bernar Kusner, sef Misije UN na
Kosovu, procenio da moze postojati veza izmedju
clanka u "Diti" i Petrove nasilne smrti.
Kusner je odlucio da zato simbolicno kazni
list "Dita" osmodnevnom zabranom izlazenja,
cime je nacinjen presedan koji je u novinarskim
krugovima na Kosovu izazvao nezadovoljstvo
i osudu.
Podrska
Kusner je odavno naredio svom americkom
sefu za medije Daglasu Dejvidsonu da prikuplja
dokumentaciju o "govoru mrznje" u listovima
koji izlaze na Kosovu, nameravajuci da na
Kosovu uvede sistem spoljne kontrole nad
radom medija slican onom koji medjunarodna
zajednica vec obavlja u Bosni i Hercegovini.
Medjunarodno priznate lokalne novinarske
velicine na Kosovu, poput Vetona Suroija,
izdavaca popularnog pristinskog dnevnog lista
"Koha ditore", kao i radio i TV novinarke
Aferdite Keljmendi koja je, poput Suroija,
uzivala zapadnu finansijsku medijsku podrsku,
snazno se protive ovoj Kusnerovoj inicijativi
tvrdeci da je kosovskim medijima dovoljan
njihov sopstveni, interni sistem regulative.
Zvanican protest vec je uputila i briselska
Medjunarodna federacija novinara (IFJ).
Zato je list "Dita", koji na Kosovu ima
"tvrdolinijasku" reputaciju, i ciji je
glavni urednik Behljuj Becaj bivsi politicki
savetnik Hasima Tacija, posle Kusnerove zabrane
dobio podrsku kolega, ukljucujuci i one iz
liberalnih albanskih medija koji propovedaju
zapadne vrednosti. Primera radi, iako se
ne slaze sa "Ditinim" uredjivackim potezom,
glavni urednik "Koha ditore" Baton Hadziju
prosle nedelje se pridruzio negodovanju kolega
iz "Dite" ocenom da ga Kusnerova akcija
podseca na represiju koju nad medijima u
Beogradu vrsi rezim Slobodana Milosevica.
Sto se samog Behljuja Becaja tice, ostao
je nepokoren: ne zali zbog objavljivanja
teksta o Petru Topoljskom, i prkosno najavljuje
u "Vasington postu" da ce vec 12. juna,
kada posle osmodnevne pauze "Dita" ponovo
izadje iz stamparije, objaviti nove slike
i imena Srba za koje veruje da su pocinili
ratne zlocine.
I posle Kusnerove zabrane, ostala je,
dakle, dilema o tome je li "Dita" upraznjavala
slobodu stampe i govora, ili je objavila
smrtnu presudu licu protiv koga nije postojala
valjana optuznica i kome nije sudski dokazana
krivica. Kad je "Ditino" poimanje profesionalnih
normi u pitanju, treba reci da je optuziteljima
anonimnost zagarantovana objavljivanjem inicijala,
a da novinari nisu nasli za shodno da potraze
samog Topoljskog i suoce ga sa optuzbama
i eventualnim dokazima njegove krivice (ukoliko
postoje, u listu nisu navedeni). Nema ni
izjava njegove porodice ili mogucih svedoka
koji bi mu govorili u prilog.
Mrznja
Kazu da je Daglas Dejvidson prikupio zavidnu
dokumentaciju kojom lako moze da potkrepi
tvrdnje svog sefa o nedopustivoj kolicini
"govora mrznje" u kosovskim medijima, odnosno
o broju clanaka koji raspiruju etnicku, versku
ili rasnu mrznju. Poznato je da Organizacija
za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS)
vec ima iskustva u regulisanju delovanja
medija na bosanskohercegovackim prostorima,
a ima i velike ambicije. Vredi podsetiti
na lanjsko nastojanje dela OEBS-a da, uz
pomoc nekih beogradskih nevladinih organizacija,
pokrene proces "denacifikacije" nezavisnih
medija u Srbiji, za koje je ocenjeno da nisu
bila na visini za vreme NATO bombardovanja
i da se nisu dovoljno opirala rezimskim cenzorima
za vreme ratnog stanja.
No, ako "Dita", po uverenju Ujedinjenih
nacija, objavljuje clanke koji se mogu shvatiti
kao smrtne presude Srbima na Kosovu, vredi
pogledati sta na ovom prostoru objavljuju
liberalni albanski mediji, te kako se o "srpskom
pitanju" pise u listovima koji uzivaju nepodeljene
simpatije Zapada. Za to se ovih dana domacoj,
kompjuterski opismenjenoj javnosti, ukazala
prilika zahvaljujuci Internet publikaciji
koju pod nazivom "Balkanski izvestaj" izdaje
londonski Institut za izvestavanje o ratu
i miru (Institute for Njar & Peace Reporting).
Na sajtu ovog instituta (http://www.injpr.net)
objavljena je prepiska urednika pristinskog
Radija Kontakt Zvonka Tarlea i novinara i
urednika pristinskog lista "Koha ditore"
Nasera Miftarija i Batona Hadzijua.
"Begunci"
Prvi clanak Zvonka Tarlea, objavljen je
u londonskom "Balkanskom izvestaju" 28.
aprila, samo dan posle spornog "Ditinog"
clanka o zlosrecnom Petru Topoljskom. Tarle,
nekadasnji "Borbin" dopisnik iz Hrvatske
i jedan od osnivaca nezavisnog novosadskog
Radija 021, pozalio se na bedan i opasan
polozaj nealbanaca na Kosovu. Na zgradu u
kojoj je smestena redakcija Kontakta (u kojoj
je to jedini nealbanski stan) jedinog multietnickog
radija na Kosovu 17. aprila je ispaljena
granata koja je zamalo ubila "jednog Hrvata,
dve Srpkinje, jednu muslimanku Bosnjakinju
i dva Albanca" iz Radija Kontakt. Tarle
je napisao da novinari nealbanci zive kao
"begunci", da ne smeju javno da se sluze
maternjim jezikom, da nemaju mogucnost da
skoluju decu na maternjem jeziku, da im je
uskracena sloboda kretanja...
Ispricao je da su tri Albanca zapretila novinarki
V.B. srpske nacionalnosti smrcu ukoliko se
i dalje bude javljala "Kontaktu". Kad se
u pristinskom Domu medija za zastitu obratila
naoruzanim strazarima, jedan clan Kosovskog
zastitnog korpusa joj je rekao: "Nije trebalo
da ti prete, vec da te ubiju." Tarle je
podsetio da je Radio Kontakt progonjen i
za vreme srpske vladavine Kosovom i zatrazio
bolju zastitu Unmika za sebe i svoje novinare.
Na Tarleov clanak gnevno je reagovao Naser
Miftari, u uglednoj Suroijevoj "Kohi".
Na naslovnoj strani, jos u naslovu, citaoci
su obavesteni da je Tarle "u sluzbi Miloseviceve
propagande" te da "eksploatise preostale
kosovske Srbe kao svoje licne igracke".
Miftari je osporio gotovo sve Tarleove tvrdnje,
pocev od one o etnickoj pripadnosti ("tvrdi
da je Hrvat, ali prema onima koji su mu bliski
ima jugoslovenski pasos i potice iz Vojvodine",
kaze Miftari, da bi posle toga izricito "optuzio"
Tarlea da je zapravo - Srbin), do one o multietnickoj
opredeljenosti njegove radio-stanice ("zli
glasovi koji ga znaju kazu da on radi za
Milosevica i njegovu politiku") te konacno
one o iskazu V.B.
Miftari je licno potrazio devojku, koja
je sve iz Tarleovog clanka demantovala i
Miftariju ispricala da se ranije osecala
bezbedno, a tek sada ju je strah, i to Tarleovom
krivicom. Istina je, po Miftariju, mnogo
bezazlenija: V.B. je jedan Albanac doduse
pretio, ali silovanjem a ne ubistvom. Miftari
navodi njene reci da je "na Balkanu" pretnja
silovanjem sasvim normalna stvar, da se to
ne desava samo Srpkinjama nego i Albankama
i drugima... Miftari se posebno potrudio
da dokaze kako su neopravdane Tarleove tvrdnje
o pomanjkanju slobode kretanja i navodi da
V.B. odlazi i frizeru.
Silovanje
Tri dana kasnije, 9. maja, "Koha" objavljuje
Tarleov odgovor u kojem nesudjeni "instrument
Miloseviceve propagande" nastoji da uveri
citaoce da je Hrvat iz Sibenika sa urednim
hrvatskim drzavljanstvom, bez DzU pasosa
i zali se da mu je Miftari ispisao neku vrstu
naloga za deportaciju. Potonji mu odgovara
u istom broju lista, jednako podrugljivim
tonom kao i u prvom clanku (u kojem mu je
tepao "Tarlence", jer i mediji u Beogradu
Milosevica odmila nazivaju "Sloba"), uveravajuci
ga da "nije trazio fizicku likvidaciju Zvonka
Tarlea": bar "Koha ditore" ima atest da
je "tolerantna", podseca Miftari. Ovog
puta Tarleu zamera sto nije pisao o tome
da su Albanci jos pre proslogodisnjeg rata
"svakog dana, svakog sata masakrirani".
Miftari priznaje da bi i na Kosovu mnogi
cuvareve reci "smatrali zlostavljanjem,
ali ovde ljudi ne znaju da daju komplimente!
Kad bi se sve zene u Pristini zalile policiji
zbog muskih banalnosti, niko ne zna koliko
bi zatvora valjalo izgraditi", vajka se
Miftari.
Multieticnost
Tako pise medjunarodno priznata "Koha
ditore", koja u svetu uziva reputaciju tolerantnog
i liberalnog lista koji na Kosovu promovise
zapadne vrednosti. U prilog zapadnim vrednostima,
u poslednjem broju "Balkanskog izvestaja",
31. maja ove godine, izjasnjava se i glavni
urednik "Kohe" Baton Hadziju. Ali evo kako
gospodin Hadziju pise o Srbima, srpskom pitanju
na Kosovu i "nerealnom snu o multietnicnosti
Kosova". Srbi koji su napustili Kosovo zrtve
su vlastite podrske politici Slobodana Milosevica.
Sa Kosova su vec u junu 1999, otisli samo
oni koji nisu imali cistu savest; sad ih
je ostalo manje od pet odsto. Medjunarodni
pristup Kosovu je pogresan; multietnicnost
je nemoguca jer Srbi "nece da zive pod novim
ekonomskim strukturama". Hadzijua najvise
brine da ce medjunarodna zajednica preterano
da "tetosi" Srbe koji su "poblesavili"
i ne treba sa njima razgovarati dok ne sruse
Milosevica, uvedu demokratiju i Albancima
se zvanicno, ali i "iskreno" izvine. Srpska
vlast nad Kosovom nije nista drugo do "kolonijalni
koncept do kojeg je doslo zidanjem pravoslavnih
manastira na toj teritoriji".
To je, dakle, izbor koji se na Kosovu
pruza, sav dijapazon razlika i bogatstvo
nijansi izmedju novinarstva "Dite" i novinarstva
"Koha ditore". Sa nealbanske tacke gledista,
cini se da izbor i nije bogzna kako velik
i kvalitetan. Razlika medju citaocima ova
dva lista, ako ne i po civilizacijskim vrednostima
za koje se zalazu, svakako postoji; nije
bilo vesti u novinama da je na Zvonka Tarlea
ispaljena neka nova granata. Urednici "Kohe"
izjavljuju da Tarleova nacionalnost za njih
u stvari i nije bitna. "Ovo je normalan
nacin pisanja za nas", kaze jedan od njih
za "Balkanski izvestaj" a OEBS cuti.
TV bez licence
Na Kosovu danas izlazi pet dnevnih listova
na albanskom jeziku: "Koha ditore", "Zeri",
"Kosova sot", "Dita" i "Bota sot" (poredjani
po uticaju i tirazu, no svi tirazi krecu
se izmedju devet i tri hiljade primeraka,
pri cemu "Koha ditore", koja ima svoju
stampariju, tvrdi da dnevno prodaje devet
hiljada). Prva tri su "po volji" medjunarodne
zajednice i uzivaju finansijsku podrsku raznih
medjunarodnih nevladinih i vladinih organizacija,
dok dva potonja lista finansiraju imucni
poslovni i drugi krugovi. "Dita" je bliska
Hasimu Taciju, a pre skandala sa "Ditom"
medjunarodna zajednica najvise se brinula
zbog "govora mrznje" u "Boti sot", koju
finansira albanska emigracija iz Svajcarske.
Ovaj list prema recima ljudi iz medjunarodnih
organizacija koji imaju uvid u njegov uredjivacki
pristup, uglavnom vodi politiku "iz Tirane".
Od elektronskih medija glavnu rec vodi
Radio televizija Kosovo, koja emituje TV
program dva sata dnevno posredstvom satelita,
i radijski program 24 sata dnevno, na vise
jezika. Tu je i multietnicki i multijezicki
Radio Kontakt, te Kontakt Plus koji se emituje
u Mitrovici, zatim pristinski RTV 21 (pokrenula
Aferdita Keljmendi), zatim Radio Rilindija,
koja se cula na celom Kosovu, iako nema licencu
za frekvenciju i otkako se jedan repetitor
pokvario, francuski Kfor ne dozvoljava tehnicarima
"Rilindije" pristup tom repetitoru. Program
emituju i TV Klan iz Albanije i TV AA u Pristini,
ali medjunarodni izvori tvrde da ni jedni
ni drugi nemaju licencu. Postoji dosta lokalnih
radio-stanica u Peci, Prizrenu i drugim mestima.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare